Duhovna riznica 16.04.2025 | 07:00

ČITANJE JEVANĐELJA ZA 16. APRIL: Odlomak iz Svetog pisma za Veliku sredu

Izvor: religija.rs
ČITANJE JEVANĐELJA ZA 16. APRIL: Odlomak iz Svetog pisma za Veliku sredu
Schutterstock/ArtMari

U ovim odlomcima iz Jevanđelja se govori o mudrostima Hristovim, ali i tome kako se Juda sprema da ga izda.

Jevanđelje Jovan začalo 41 od pola (12,17-50) 17. A svedočaše narod koji beše s njim kada Lazara pozva iz groba i podiže ga iz mrtvih. 18. Zbog toga mu i izađe narod u sretanje, jer ču da je on učinio ovo znamenje. 19. A fariseji rekoše među sobom: „Vidite kako ništa ne pomaže. Eto, svet ode za njim.“ 20. A behu i neki Jelini među onima koji dođoše da se poklone o Prazniku. 21. Oni, dakle, pristupiše Filipu, koji beše iz Vitsaide Galilejske, i moljahu ga govoreći: „Gospodine, hoćemo da vidimo Isusa.“ 22. Dođe Filip i kaza Andreju, a opet Andrej i Filip kazaše Isusu. 23. A Isus im odgovori govoreći: „Došao je čas da se proslavi Sin Čovečiji. 24. Zaista, zaista vam kažem: ako zrno pšenice padnuvši na zemlju ne umre, onda jedno ostane; ako li umre, rod mnogi donosi. 25. Koji voli život svoj izgubiće ga, a ko mrzi život svoj na ovome svetu sačuvaće ga za život večni. 26. Ko meni služi, za mnom neka ide, i gde sam ja, onde će i sluga moj biti; i ko meni služi tome će dati počast Otac moj. 27. Sad je duša moja uzbuđena, i šta da rečem? Oče, spasi me od časa ovoga; ali zato dođoh za čas ovaj. 28. Oče, proslavi ime svoje!“ Tada glas dođe s neba: „I proslavih, i opet ću proslaviti!“ 29. A narod koji stajaše, kada to ču, govoraše da je grom zagrmio; a drugi govorahu: „Anđeo mi je govorio.“ 30. Isus odgovori i reče: „Ovaj glas nije bio mene radi no vas radi. 31. Sad je sud ovome svetu; sad će knez ovoga sveta biti izbačen napolje. 32. I kada ja budem podignut sa zemlje, sve ću privući sebi.“ 33. A ovo govoraše, ukazujući kakvom će smrću umreti. 34. Narod mu odgovori: „Mi čusmo iz Zakona da Hristos ostaje vavek; i kako ti govoriš da se Sinu Čovečijem valja podignuti? Ko je taj Sin Čovečiji?“ 35. A Isus im reče: „Još je malo vremena svetlost sa vama; idite dok svetlost imate da vas tama ne obuzme; a ko ide po tami ne zna kuda ide.“ 36. „Dok svetlost imate verujte u svetlost, da budete sinovi svetlosti.“ Rekavši ovo, Isus otide i sakri se od njih. 37. Jer iako je učinio tolika znamenja pred njima, ne verovahu u njega; 38. da se ispuni reč Isaije proroka koji reče: „Gospode, ko verova propovedi našoj? I ruka Gospodnja kome se otkri?“ 39. Zato ne mogahu verovati, jer opet reče Isaija: 40. „Zaslepio je oči njihove i okamenio srca njihova, da ne vide očima ni srcem razumeju, i ne obrate se da ih iscelim.“ 41. Ovo reče Isaija kada vide slavu njegovu i govoraše o njemu. 42. Ali i od starešina mnogi verovaše u njega; no zbog fariseja ne priznavahu, da ne budu isključeni iz sinagoge; 43. Jer zavoleše više slavu ljudsku nego slavu Božiju. 44. A Isus povika i reče: „Ko veruje u mene, ne veruje u mene, nego u Onoga koji me je poslao. 45. I ko vidi mene, vidi Onoga koji me je poslao. 46. Ja u svet dođoh kao svetlost, da svako ko veruje u mene ne ostane u tami. 47. I ko čuje moje reči i ne veruje, ja mu ne sudim; jer ne dođoh da sudim svetu, nego da spasem svet. 48. Ko odbacuje mene, i ne prima reči moje, ima sebi sudiju: reč koju ja govorih, ona će mu suditi u posljednji Dan. 49. Jer ja ne govorih sam od sebe, nego Otac moj koji me posla, on mi dade zapovest šta da kažem i šta da govorim. 50. I znam da je zapovest njegova život večni. Što god, dakle, ja govorim, onako govorim kako mi je rekao Otac.“

Jevanđelje Matej začalo 108 (26,6-16) 6. A kad Isus beše u Vitaniji u kući Simona gubavoga, 7. pristupi mu žena sa alavastrovom posudom skupocenoga mira, i izli na glavu njegovu kada seđaše za trpezom. 8. A kad ovo videše učenici njegovi, negodovaše govoreći: „Čemu ova šteta? 9. Jer se mogaše ovaj miris prodati skupo i dati siromasima. 10. A razumevši Isus reče im: „Što ometate ženu? Ona učini dobro delo na meni. 11. Jer siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda. 12. A ona izlivši miris ovaj na telo moje, učini to za moj pogreb. 13. Zaista vam kažem: Gdje se god uspropoveda ovo jevanđelje po svemu svetu, kazaće se za spomen njen i ovo što ona učini." 14. Tada jedan od Dvanaestorice, po imenu Juda Iskariotski, otide prvosveštenicima, 15. I reče: „Šta ćete mi dati i ja ću vam ga izdati?" A oni mu položiše trideset srebrnika. 16. I od tada tražaše zgodno vreme da ga izda.