Duhovna riznica 15.04.2025 | 06:00

ČITANJE JEVANĐELJA ZA 15. APRIL: Odlomak iz Svetog pisma za Veliki utorak

Izvor: religija.rs
ČITANJE JEVANĐELJA ZA 15. APRIL: Odlomak iz Svetog pisma za Veliki utorak
Shutterstock/Anton Bildyaev

U ovim Jevanđeljima po Mateju se govori o velikim mudrostima Hristovim.

Jevanđelje Matej, začalo 90 (22,15-46; 23,1-39)

15. Tada otidoše fariseji i na većanju se dogovoriše kako bi ga uhvatili u reči. 16. I poslaše k njemu učenike svoje sa irodovcima, govoreći: „Učitelju, znamo da si istinit i putu Božijem zaista učiš i ne obazireš se ni na koga, jer ne gledaš ko je ko od ljudi. 17. Kaži nam, dakle, šta ti misliš: treba li dati porez ćesaru ili ne?” 18. Razumevši Isus lukavstvo njihovo reče: „Što me kušate, licemeri? 19. Pokažite mi novac porezni.” A oni mu donesoše dinar. 20. I reče im: „Čiji je ovaj lik i natpis?”

21. Rekoše mu: „Ćesarev.” Tada im reče: „Podajte, dakle, ćesarevo ćesaru, i Božije Bogu.” 22. I čuvši zadiviše se, i ostavivši ga otidoše. 23. U taj isti dan pristupiše mu sadukeji, koji govore da nema vaskrsenja, i upitaše ga 24. Govoreći: „Učitelju, Mojsej reče: ‘Ako umre ko bez dece, da uzme brat njegov ženu njegovu i podigne seme bratu svome.‘ 25. U nas beše sedam braće; i prvi oženivši se umre, i ne imavši poroda ostavi ženu svoju bratu svome.

26. A tako i drugi, i treći, sve do sedmoga. 27. A posle sviju umre i žena. 28. O vaskrsenju, dakle, kojega će od sedmorice biti žena? Jer je za svima bila.” 29. A Isus odgovarajući reče im: „Varate se, ne znajući Pisma ni sile Božije. 30. Jer o vaskrsenju niti se žene niti se udaju, nego su kao anđeli Božiji na nebu.

31. A za vaskrsenje mrtvih niste li čitali šta vam je rekao Bog govoreći: 32. Ja sam Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev? Bog nije Bog mrtvih, nego živih.” 33. I narod čuvši divljaše se nauci njegovoj. 34. A fariseji čuvši da ućutka sadukeje, sabraše se zajedno. 35. I upita jedan od njih, zakonik, kušajući ga i govoreći:

36. „Učitelju, koja je zapovest najveća u Zakonu?“ 37. A Isus mu reče: „Ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.“ 38. Ovo je prva i najveća zapovest. 39. A druga je kao i ova:„Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.“ 40. O ovim dvema zapovestima visi sav Zakon i Proroci.“

41. A kada se sabraše fariseji, upita ih Isus 42. govoreći: „Šta mislite za Hrista? Čiji je sin?“ Rekoše mu: „Davidov.“ 43. Reče im: „Kako, dakle, David njega u Duhu naziva Gospodom govoreći: 44. 'Reče Gospod Gospodu mojemu: Sedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?' 45. Kada, dakle, David naziva njega Gospodom, kako mu je sin?“

46. I niko mu ne mogaše odgovoriti ni reč; niti smede ko od toga dana da ga zapita više.

1. Tada Isus reče narodu i učenicima svojim 2. govoreći: „Na Mojsejevu stolicu sedoše književnici i fariseji. 3. Sve, dakle, što vam kažu da držite, držite i tvorite; ali po delima njihovim ne postupajte, jer govore a ne tvore, 4. Nego vezuju bremena teška i nezgodna za nošenje i tovare na pleća ljudska, a prstom svojim neće da ih pomaknu. 5. A sva dela svoja čine da ih vide ljudi; jer proširuju amajlije svoje i prave velike skute na haljinama svojim.

6. I vole začelja na gozbama i prva mesta po sinagogama. 7. I da im se klanja po trgovima, i da ih ljudi zovu: „Učitelju!” 8. A vi se ne zovite učitelji; jer je u vas jedan Učitelj, Hristos, a vi ste svi braća. 9. I ocem svojim ne zovite nikoga na zemlji; jer je u vas jedan Otac, koji je na nebesima. 10. Niti se zovite nastavnici; jer je u vas jedan Nastavnik, Hristos.

11. A najveći između vas da vam bude sluga. 12. Jer koji se uzdiže poniziće se, a koji se ponizi uzvisiće se. 13. Teško vama književnici i fariseji, licemeri, što zatvarate Carstvo nebesko pred ljudima; jer vi ne ulazite, niti puštate da uđu oni koji bi hteli. 14. Teško vama književnici i fariseji, licemeri, što jedete kuće udovičke, i lažno se molite dugo; zato ćete većma biti osuđeni. 15. Teško vama književnici i fariseji, licemeri, što prohodite more i kopno da biste dobili jednoga sledbenika, i kad ga pridobijete, činite ga sinom pakla dvostruko većim od sebe.

16. Teško vama, vođi slepi, koji govorite: ‘Ako se ko kune hramom, to nije ništa; a ko se kune zlatom hramovnim, kriv je.‘ 17. Bezumnici i slepci! Jer šta je veće: zlato ili hram koji zlato osvećuje? 18. I ako se ko kune žrtvenikom, ništa je to, a koji se kune darom na njemu, kriv je. 19. Bezumnici i slepci! Jer šta je veće: dar ili žrtvenik koji dar osvećuje? 20. Koji se, dakle, kune žrtvenikom, kune se njim i svim što je na njemu.

21. I koji se kune hramom, kune se njim i Onim koji obitava u njemu. 22. A koji se kune nebom, kune se prestolom Božijim i Onim koji sedi na njemu. 23. Teško vama književnici i fariseji, licemeri, što dajete desetak od metvice i od kopra i od kima, a ostaviste što je pretežnije u Zakonu: pravdu i milost i veru; a ovo je trebalo činiti i ono ne ostavljati. 24. Vođi slepi, koji oceđujete komarca a kamilu proždirete. 25. Teško vama književnici i fariseji, licemeri, što čistite spolja čašu i zdelu, a iznutra su pune grabeža i nepravde.

26. Fariseju slepi, očisti najpre iznutra čašu i zdelu da budu i spolja čiste. 27. Teško vama književnici i fariseji, licemeri, što ste kao okrečeni grobovi, koji spolja izgledaju lepi, a unutra su puni kostiju mrtvačkih i svake nečistote. 28. Tako i vi: spolja se pokazujete ljudima pravedni a iznutra ste puni licemerja i bezakonja. 29. Teško vama književnici i fariseji, licemeri, što zidate grobove prorocima i krasite spomenike pravednika, 30. i govorite: „Da smo mi bili u vreme otaca svojih, ne bismo s njima pristali u krv proroka."

31. Time sami svedočite za sebe da ste sinovi onih koji su pobili proroke. 32. Ispunite i vi meru otaca vaših. 33. Zmije, porodi aspidini, kako ćete pobeći od osude za pakao? 34. Zato, evo, ja ću vam poslati proroke i mudrace i književnike; i vi ćete jedne pobiti i raspeti, a druge šibati po sinagogama svojim i goniti od grada do grada; 35. da dođe na vas sva krv pravedna što je prolivena na zemlji od krvi Avelja pravednoga do krvi Zaharije sina Varahijina, kojega ubiste između hrama i žrtvenika.

36. Zaista vam kažem da će sve ovo doći na rod ovaj. 37. Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem poslane tebi, koliko puta htedoh da saberem čeda tvoja, kao što kokoš skuplja piliće svoje pod krila, i ne htedoste! 38. Eto će vam se ostaviti kuća vaša pusta. 39. Jer vam kažem: „Nećete me od sada videti dok ne rečete: „Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje."

Jevanđelje Matej začalo 102 (24,36-51; 25,1-46; 26,1-2)

36. A o danu tome i o času niko ne zna, ni anđeli nebeski, do Otac moj sam. 37. Jer kako je bilo u dane Noja, tako će biti i dolazak Sina Čovečijega. 38. Jer kao što u dane pred potopom jeđahu i pijahu, ženjahu se i udavahu do onoga dana kad Noje uđe u kovčeg, 39. i ne shvatiše dok ne dođe potop i odnese sve; tako će biti i dolazak Sina Čovečijega. 40. Tad će biti dva na njivi: jedan će se uzeti, a drugi ostaviti.

41. Dve će mljeti na žrvnjevima; jedna će se uzeti, a druga ostaviti. 42. Stražite, dakle, jer ne znate u koji će čas doći Gospod vaš. 43. Ali ovo znajte: Kad bi znao domaćin u koje će vreme doći lopov, stražio bi i ne bi dao da mu provali kuću. 44. Zato i vi budite spremni; jer u koji čas ne mislite doći će Sin Čovečiji. 45. Ko je, dakle, taj verni i mudri sluga koga postavi gospodar njegov nad svojim domaćima da im daje hranu na vreme?

46. Blago tome slugi koga gospodar njegov, došavši, nađe da čini tako. 47. Zaista vam kažem: postaviće ga nad svim imanjem svojim. 48. Ako li taj rđavi sluga reče u srcu svome: „Neće moj gospodar još zadugo doći;” 49. i počne tući drugove svoje, a jesti i piti s pijanicama; 50. doći će gospodar toga sluge u dan kada se ne nada, i u čas kada ne misli,

51. i raseći će ga napola, i daće mu udeo sa licemerima; onde će biti plač i škrgut zuba.

1. Tada će biti Carstvo nebesko kao deset devojaka koje uzeše svetiljke svoje i iziđoše u sretanje ženiku. 2. A pet njih behu mudre i pet lude. 3. Jer lude, uzevši svetiljke svoje, ne uzeše sa sobom ulja. 4. A mudre uzeše ulje u posudama sa svetiljkama svojim. 5. A budući da ženik odocni, zadremaše sve, i pospaše.

6. A u ponoći stade vika: „Evo ženik dolazi, izlazite mu u sretanje.” 7. Tada ustadoše sve devojke one i ukrasiše svetiljke svoje. 8. A lude rekoše mudrima: „Dajte nam od ulja vašega, jer se naše svetiljke gase.” 9. A mudre odgovoriše govoreći: „Da ne bi nedostalo i nama i vama, bolje idite prodavcima i kupite sebi.” 10. A kad one otidoše da kupe, dođe ženik, i spremne uđoše s njim na svadbu, i zatvoriše se vrata.

11. A posle dođoše i one druge devojke govoreći: „Gospodaru, Gospodaru! Otvori nam.” 12. A on odgovarajući reče im: „Zaista vam kažem, ne poznajem vas.” 13. Stražite, dakle, jer ne znate dana ni časa u koji će Sin Čovečiji doći. 14. Jer kao što čovek polazeći na put dozva sluge svoje i predade im blago svoje; 15. i jednome dade pet talanata, a drugome dva, a trećemu jedan, svakome prema njegovoj moći; i odmah otide.

16. A onaj što primi pet talanata otide te radi s njima, i dobi još pet talanata. 17. Tako i onaj što primi dva, dobi i on još dva. 18. A koji primi jedan, otide te ga zakopa u zemlju i sakri srebro gospodara svoga. 19. A posle dugog vremena dođe gospodar ovih sluga, i stade svoditi račun sa njima. 20. I pristupivši onaj što je primio pet talanata, donese još pet talanata govoreći: "Gospodaru, predao si mi pet talanata; evo još pet talanata koje sam dobio s njima."

21. A gospodar njegov reče mu: "Dobro, slugo dobri i verni, u malome si bio veran, nad mnogim ću te postaviti; uđi u radost gospodara svoga." 22. A pristupivši i onaj što je primio dva talanta reče: "Gospodaru, predao si mi dva talanta; evo još dva talanta koja sam dobio s njima." 23. A gospodar njegov reče mu: "Dobro, slugo dobri i verni, u malome si bio veran, nad mnogim ću te postaviti; uđi u radost gospodara svoga." 24. A pristupivši i onaj što je primio jedan talant reče: "Gospodaru, znao sam da si ti tvrd čovek: žanješ gde nisi sejao, i skupljaš gde nisi vijao; 25. pa se pobojah i otidoh te sakrih talant tvoj u zemlju; i evo ti tvoje."

26. A gospodar njegov odgovarajući reče mu: "Zli i leni slugo, znao si da žanjem gde nisam sejao, i skupljam gde nisam vijao. 27. Trebalo je zato moje srebro da daš menjačima; i došavši, ja bih uzeo svoje sa dobitkom. 28. Uzmite, dakle, od njega talant, i podajte onome što ima deset talanata. 29. Jer svakome koji ima daće se, i preteći će mu; a od onoga koji nema, i što ima uzeće se od njega. 30. A nevaljaloga slugu bacite u tamu najkrajnju; onde će biti plač i škrgut zuba.

31. A kada dođe Sin Čovečiji u slavi svojoj i svi sveti anđeli sa njim, tada će sesti na presto slave svoje. 32. I sabraće se pred njim svi narodi, i razlučiće ih jedne od drugih kao pastir što razlučuje ovce od jaradi. 33. I postaviće ovce sa desne strane sebi, a jarad sa leve. 34. Tada će reći Car onima što mu stoje sa desne strane: „Hodite blagosloveni Oca moga; primite Carstvo koje vam je pripremljeno od postanja sveta. 35. Jer ogladneh, i dadoste mi da jedem; ožedneh, i napojiste me; stranac bejah, i primiste me;

36. Nag bejah, i odenuste me; bolestan bejah, i posetiste me; u tamnici bejah, i dođoste mi." 37. Tada će mu odgovoriti pravednici govoreći: „Gospode, kada te videsmo gladna, i nahranismo? Ili žedna, i napojismo? 38. Kad li te videsmo stranca, i primismo? Ili naga, i odenusmo? 39. Kad li te videsmo bolesna ili u tamnici, i dođosmo ti?" 40. I odgovarajući Car, reći će im: „Zaista vam kažem: kad učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste."

41. Tada će reći i onima što mu stoje s leve strane: „Idite od mene, prokleti, u oganj večni koji je pripremljen đavolu i anđelima njegovim. 42. Jer ogladneh, i ne dadoste mi da jedem; ožedneh, i ne napojiste me; 43. stranac bejah, i ne primiste me; nag bejah, i ne odenuste me; bolestan i u tamnici bejah, i ne posetiste me." 44. Tad će mu odgovoriti i oni govoreći: „Gospode, kada te videsmo gladna ili žedna, ili stranca ili naga, ili bolesna ili u tamnici, i ne poslužismo ti?" 45. Tada će im odgovoriti govoreći: „Zaista vam kažem: kad ne učiniste jednome od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste." 46. I ovi će otići u muku večnu, a pravednici u život večni.

1. I kada svrši Isus sve reči ove, reče učenicima svojima: 2. „Znate da će za dva dana biti Pasha, i Sin Čovečiji biće predan da se razapne."