ČITANJE BIBLIJE ZA 12. MART: Odlomak iz Svetog pisma za sredu, druge sedmice posta - Pačiste
Teško onima koji zlo zovu dobro, a dobro zlo, koji prave od mraka svetlost a od svetlosti mrak, koji prave od gorkoga slatko a od slatkoga gorko
Bog poziva ljude da se obrate Njegovoj volji i traže pomoć, jer samo onda mogu biti zaštićeni.
Knjiga proroka Isaije (9,9-21; 10,1-4)
9. I znaće sav narod, Jefrem i stanovnici Samarijski, koji oholo i ponosita srca govore: 10. „Padoše opeke, ali ćemo mi zidati od tesana kamena; dudovi su posečeni, ali ćemo mi zameniti kedrima.” 11. Ali će Gospod podignuti protivnike Resinove na nj, i skupiće neprijatelje njegove, 12. Sirce s istoka i Filisteje sa zapada, te će ždreti Izrailja na sva usta. Kod svega toga neće se odvratiti gnjev njegov, nego će ruka njegova još biti podignuta. 13. Jer se narod neće obratiti k onome ko ga bije, i neće tražiti Gospoda nad vojskama. 14. Zato će odseći Gospod Izrailju glavu i rep, granu i situ u jedan dan.
15. Starešina i ugledan čovek to je glava, a prorok koji uči laž to je rep. 16. Jer koji vode taj narod, oni ga zavode, a koje vode, oni su propali. 17. Zato se Gospod neće radovati mladićima njegovim, i na sirote njegove i na udovice njegove neće se smilovati, jer su svikoliki licemeri i zlikovci, i svaka usta govore nevaljalstvo. Kod svega toga neće se odvratiti gnjev njegov, nego će ruka njegova još biti podignuta. 18. Jer će se razgoreti bezbožnost kao oganj, koji sažeže čkalj i trnje, pa upali gustu šumu, te otide u dim visoko. 19. Od gnjeva Gospoda nad vojskama zamračiće se zemlja i narod će biti kao hrana ognju, niko neće požaliti brata svog.
20. I zgrabiće s desne strane, pa će opet biti gladan, i ješće s leve strane, pa se opet neće nasititi; svaki će jesti meso od mišice svoje, 21. Manasija Jefrema, i Jefrem Manasiju, a obojica će se složiti na Judu. Kod svega toga neće se odvratiti gnjev njegov, nego će ruka njegova još biti podignuta.
1. Teško onima koji postavljaju zakone nepravedne i koji pišu nepravdu, 2. Da odbiju od suda uboge, i da otimaju pravicu siromasima naroda mog, da bi im plen bile udovice i sirote grabež. 3. A šta ćete činiti u dan pohođenja i pogibli koja će doći iz daleka? Kome ćete pribeći za pomoć? Gde li ćete ostaviti slavu svoju? 4. Da se ne bi unizila među roblje i među pobijene pala? Kod svega toga neće se odvratiti gnev njegov, nego će ruka njegova još biti podignuta.
Teško onima koji zlo zovu dobro, a dobro zlo, koji prave od mraka svetlost a od svetlosti mrak, koji prave od gorkoga slatko a od slatkoga gorko
Ovaj deo iz Knjige proroka Isaije govori o trenutku kada je prorok Isaija imao viziju Boga.
Reči proroka Isaije kao večna poruka vere i spasenja – kako je Ahaz odbio znak Gospodnji, a Bog dao obećanje o Emanuilu.
U dva Jevanđelja po Marku i Jovanu priča se o vanvremenskim porukama Hristovim upućenim onima koji žele život večni.
"A ja vam kažem da se ne protivite zlu, nego ako te ko udari po desnom obrazu tvom, okreni mu i drugi".
"A ja vam kažem da svaki koji otpusti ženu svoju, osim zbog preljube, navodi je da čini preljubu; i koji se oženi otpuštenicom, preljubu čini."
"Nećeš izaći odande dok ne daš do poslednjeg novčića."
"Blaženi ste kada vas sramote i progone i lažući govore protiv vas svakojake rđave reči, zbog mene."
Jedna iskrena reč starca razbija iluziju univerzalnog spasenja i pokazuje da vera nije pasivna uteha, već put dela i lične odgovornosti.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Brak zahteva zrelost, spremnost na žrtvu, odgovornost i sposobnost da se voli drugi više od sebe.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.
Desert koji se podjednako rado iznosi pred goste i ostavlja za miran ili svečani porodični ručak u danima posta na ulju.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.