ČITANJE BIBLIJE ZA 3. MART: Odlomak iz Svetog pisma za ponedeljak prve sedmice Velikog posta
U ovoj knjizi Mojsijevoj se govori o tome kako je Bog stvorio svet.
Reči proroka Isaije kao večna poruka vere i spasenja – kako je Ahaz odbio znak Gospodnji, a Bog dao obećanje o Emanuilu.
Knjiga proroka Isaije (7,1-14)
1. U vreme Ahaza sina Jotama sina Ozije cara Judina dođe Resin car Sirski i Fakej sin Remalijin car Izrailjev na Jerusalim da ga biju, ali ga ne mogoše uzeti. 2. I dođe glas domu Davidovu i rekoše: „Sirija se složi s Jefremom. A srce Ahazovo i srce naroda njegova ustrepta kao drveće u šumi od vetra.” 3. Tada reče Gospod Isaiji: „Izađi na susret Ahazu, ti i Searjasuv sin tvoj, nakraj jaza gornjeg jezera, na put kod polja bjeljareva.
4. I reci mu: 'Čuvaj se i budi miran, ne boj se i srce tvoje neka se ne plaši od dva kraja ovih glavanja što se puše, od raspaljenog gneva Resinova i Sirskoga i sina Remalijina.' 5. Što se Sirci i Jefrem i sin Remalijin dogovoriše na tvoje zlo govoreći: 6. „Hajdemo na Judejsku da joj dosadimo i da je osvojimo i da postavimo u njoj carem sina Taveilova;” 7. Zato ovako veli Gospod Bog: „Neće se to učiniti, neće biti.” 8. Jer je glava Siriji Damask, a Damasku je glava Resin; i do šezdeset i pet godina satrće se Jefrem tako da više neće biti narod.
9. I glava je Jefremu Samarija, a Samariji je glava sin Remalijin. Ako ne verujete, nećete se održati. 10. I još reče Gospod Ahazu govoreći: 11. „Išti znak od Gospoda Boga svog, išti ozdo iz dubine ili ozgo s visine.” 12. A Ahaz reče: „Neću iskati, niti ću kušati Gospoda.” 13. Tada reče Isaija: „Slušajte sada, dome Davidov; malo li vam je što dosađujete ljudima, nego dosađujete i Bogu mom? 14. Zato će vam sam Gospod dati znak; eto devojka će zatrudneti i rodiće sina, i nadenuće mu ime Emanuilo.
U ovoj knjizi Mojsijevoj se govori o tome kako je Bog stvorio svet.
Knjiga proroka Isaije pripoveda o propasti Jerusalima.
U ovom odlomku Knjige proroka Isaije govori se o Izraelu i narodu izraelskom.
Ovaj deo iz Knjige proroka Isaije govori o trenutku kada je prorok Isaija imao viziju Boga.
U ovom Jevanđelju po Luki govori se o nečistom duhu koji napušta telo čoveka, a potom se u isto vraća sa sedam duhova gorih od sebe.
Ovo jevanđelje po Luki pripoveda o čudesnom izlečenju čoveka, čija ruka je obolela, ali i odgovoru Hrista o radu subotom.
Ovaj odlomak iz jevanđelja govori o Irodu četverovlasniku i njegovoj nedoumici o Isusu, jer su se govorile različite priče, poput toga da je Jovan ustao iz mrtvih ili da je neki od proroka vaskrsao.
U ovoj priči, žena koja je bila grešnica pokazala je veliku ljubav i pokajanje pred Isusom, iskazujući duboku poniznost i pokornost. Isus, opominjući fariseja Simona, objašnjava da se ljubav i pokajanje iskazuju kroz dela, i da oni koji mnogo vole i kaje se, dobijaju oproštaj od Boga.
Mahmud je uvek znao ko je i šta je, svoje srpsko poreklo od pre 500 godina i imao je želju da se vrati u pravoslavlje.
Duhovni mir postao je roba, koja ljudima stalno izmiče.
Novozavetni spisi, a i kasniji crkveni kanoni, ne određuju nikakve spoljašnje znake žalosti za umrlima, naglašava sveštenik.
"Jer svaki koji čini zlo mrzi svetlost i ne ide ka svetlosti, da se ne razotkriju dela njegova, jer su zla".
Na taj način će se obogatiti postojeći sportsko-rekreativni i turistički sadržaji i povećati ekonomska i ekološka konkurentnost opštine na turističkoj mapi Srbije.
Papa Aleksandar VI umro je najverovatnije otrovan, nakon oproštajne večere priređene u počast sina 6. augusta 1503.
Đakoni nemaju pravo vršenja svetih tajni, nego pomažu svešteniku u toku tih obreda.
Pošto se brojanje smatra micvom, svako veče se, pre brojanja, izgovara posebni blagoslov.
Na taj način će se obogatiti postojeći sportsko-rekreativni i turistički sadržaji i povećati ekonomska i ekološka konkurentnost opštine na turističkoj mapi Srbije.
Kad se testo mesi srcem, a zlatna korica šapuće uspomene – otkrivamo vam starinski način pripreme najmekših pereca što mirišu na dom, sigurnost i ljubav.
U vremenu kada svetinje postaju meta relativizacije reči Svetog Pajsija odzvanjaju kao opomena: od umanjivanja svetitelja do opasnog puta ka zaboravu Boga kao Stvoritelja i Oca.