JEVANĐELJE ZA PONEDELJAK, 17. FEBRUAR: Čitanje iz Svetog pisma za ponedeljak mesopusne sedmice
U ovom Jevanđelju se pripoveda o tome kako je Isus Hrist na magaretu ušao u Jerusalim.
Knjiga proroka Isaije pripoveda o propasti Jerusalima.
Knjiga proroka Isaije (3,1-14)1.
Jer gle, Gospod, Gospod nad vojskama uzeće Jerusalimu i Judi potporu i pomoć, svaku potporu u hlebu i svaku potporu u vodi, 2. junaka i vojnika, sudiju i proroka i mudraca i starca, 3. pedesetnika i ugledna čoveka, i savetnika i vešta umetnika i čoveka rečita. 4. I daću im knezove mladiće, i deca će im biti gospodari.
5. I činiće silu u narodu jedan drugome i svaki bližnjem svom; dete će ustajati na starca i nepošten čovek na poštena. 6. I čovek će uhvatiti brata svog iz kuće oca svog govoreći: „Imaš haljinu, budi nam knez, ovaj rasap neka je pod tvojom rukom.” 7. A on će se zakleti u onaj dan govoreći: „Neću biti lekar, niti imam kod kuće hleba ni haljine, ne postavljajte me knezom narodu.” 8. Jer se obori Jerusalim i Juda pade, jer se jezik njihov i dela njihova protive Gospodu da draže oči slave njegove. 9. Što se vidi na licu njihovom svedoči na njih, razglašuju greh svoj kao Sodom, ne taje; teško duši njihovoj! Jer sami sebi čine zlo.
10. Recite pravedniku da će mu dobro biti, jer će jesti plod od dela svojih. 11. Teško bezbožniku! Zlo će mu biti, jer će mu se naplatiti ruke njegove. 12. Narodu mom čine silu deca, i žene su im gospodari. Narode moj, koji te vode, zavode te, i kvare put hoda tvog. 13. Ustaje Gospod na parbu, stoji da sudi narodima. 14. Gospod će doći na sud sa starešinama naroda svog i s knezovima njegovim, jer vi potrste vinograd, grabež od siromaha u vašim je kućama.
U ovom Jevanđelju se pripoveda o tome kako je Isus Hrist na magaretu ušao u Jerusalim.
U ovoj knjizi Mojsijevoj se govori o tome kako je Bog stvorio svet.
U ovom odlomku iz Biblije se govori o tome kako Bog nastavlja da pravi svet, kakvim ga poznajemo danas.
U sredini prve sedmice Vekijog posta, vreme je za dublje razmatranje poruka koje nam dolaze kroz Sveto pismo, a posebno kroz proroka Isaiju. U njegovim rečima nalazi se poziv na duhovnu promenu i pokajanje, ali i na nadu u dolazak Božje pravednosti koja će doneti mir i spasenje.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
O paklu se govori i u šali i u gnevu, ali retko sa stvarnim razumevanjem - protojerej Dimitrije Garčuk otkriva zašto to nije samo priča o mestu posle smrti, već i o stanju u kome čovek može da živi već sada.
U besedi za subotu mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da reč kojom je Gospod oblikovao svet i danas deluje – pročišćava, vodi i oplemenjuje čoveka.
Na Zadušnice bi trebalo otići u hram, zapaliti sveću za pokoj duša, predati imena upokojenih za pomen i doneti žito na osvećenje.
Duhovna pouka koja otkriva kako zajednička molitva Crkve postaje snažan kanal milosrđa i povezanosti između generacija.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Dirljiva priča o malom Hristiforu, o tišini koja je ušla u porodični dom, o odlasku u šidsku Lazaricu i o molitvi posle koje se dečakov glas vratio.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.