JEVANĐELJE ZA 1. MART: Čitanje iz Svetog pisma za subotu siropusne sedmice
U današnjem čitanju Jevanđelja otkrivaamo kako treba da se ponašamo i da se molimo Bogu.
U sredini prve sedmice Vekijog posta, vreme je za dublje razmatranje poruka koje nam dolaze kroz Sveto pismo, a posebno kroz proroka Isaiju. U njegovim rečima nalazi se poziv na duhovnu promenu i pokajanje, ali i na nadu u dolazak Božje pravednosti koja će doneti mir i spasenje.
Knjiga proroka Isaije (2,3-11)
3. I ići će mnogi narodi govoreći: „Hodite da idemo na goru Gospodnju, u dom Boga Jakovljeva“, i učiće nas svojim putovima, i hodićemo stazama njegovijem; jer će iz Siona izaći zakon, i reč Gospodnja iz Jerusalima. 4. I sudiće među narodima, i karaće mnoge narode, te će raskovati mačeve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove, neće dizati mača narod na narod, niti će se više učiti boju.
5. Dome Jakovljev, hodi da idemo po svetlosti Gospodnjoj. 6. Ali si ostavio svoj narod, dom Jakovljev, jer su puni zala istočnih i gataju kao Filisteji, i mili su im sinovi tuđinski. 7. I zemlja je njihova puna srebra i zlata, i blagu njihovu nema kraja; zemlja je njihova puna konja, i kolima njihovim nema kraja. 8. Puna je zemlja njihova i idola; delu ruku svojih klanjaju se, što načiniše prsti njihovi.
9. I klanjaju se prosti ljudi, i savijaju se glavni ljudi; nemoj im oprostiti. 10. Uđi u stenu, i sakrij se u prah od straha Gospodnjega i od slave veličanstva njegova. 11. Ponosite oči čovečije poniziće se, i visina ljudska ugnuće se, a Gospod će sam biti uzvišen u onaj dan.
U današnjem čitanju Jevanđelja otkrivaamo kako treba da se ponašamo i da se molimo Bogu.
U današnjem čitanju Jevanđelju su nam data duhovna uputstva kako treba da se ponašamo po hrišćanskim principima.
U ovoj knjizi Mojsijevoj se govori o tome kako je Bog stvorio svet.
U ovom odlomku iz Biblije se govori o tome kako Bog nastavlja da pravi svet, kakvim ga poznajemo danas.
"Zaista, zaista vam kažem: Sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da Otac čini; jer što On čini, to isto čini i Sin".
Zbog toga mu i izađe narod u sretanje, jer ču da je on učinio ovo znamenje.
"Lazare, izađi napolje!” I izađe umrli uvijen po rukama i nogama pogrebnim povojima, i lice mu ubrusom povezano".
"Jer će Gospod suditi ognjem i mačem svojim svakom telu, i mnogo će biti pobijenijeh od Gospoda".
U besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se čovek od Boga ne odvaja naglo, već postepeno, kroz neprimetne zamene koje slabe unutrašnju vernost i vode u duhovnu prevaru.
Jedna rečenica izgovorena u besu može godinama da ostavi trag, a čuveni ruski duhovnik otkriva zbog čega mnogi izgube spokoj upravo onda kada pomisle da su pobedili u raspravi.
Porodica se ne čuva velikim rečima, već svakodnevnom brigom, ljubavlju i spremnošću da čovek najpre menja sebe, a ne druge.
Dete koje ne nauči šta su čast, zahvalnost, trpljenje i dobrota, teško će pronaći mir čak i ako poseduje sve ovozemaljsko.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Crkveni Tipik određuje i dane kada se opelo ne služi.
Dete koje ne nauči šta su čast, zahvalnost, trpljenje i dobrota, teško će pronaći mir čak i ako poseduje sve ovozemaljsko.
U Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom služeno je opelo monahinji Hristini (Rabrenović), koju su vernici pamtili po požrtvovanosti, molitvi i decenijama služenja bez želje za priznanjima.