ČITANJE BIBLIJE ZA 7. MART: Odlomak iz Svetog pisma za petak prve sedmice Velikog posta
Knjiga proroka Isaije pripoveda o propasti Jerusalima.
Zbog toga mu i izađe narod u sretanje, jer ču da je on učinio ovo znamenje.
Jevanđelje Jovan, začalo 41 (12,1-18) 1. A Isus na šest dana pre Pashe dođe u Vitaniju, gde beše Lazar koji umre, koga on podiže iz mrtvih. 2. Onde mu pak zgotoviše večeru, i Marta služaše, a Lazar beše jedan od onih što seđahu sa njim za trpezom. 3. A Marija, uzevši litru pravoga nardova skupocenoga mirisa, pomaza noge Isusove, i obrisa kosom svojom noge njegove; a kuća se napuni mirisa od mira. 4. Onda reče jedan od učenika njegovih, Juda Simonov Iskariotski, koji ga nameravaše izdati: 5. „Zašto se ovo miro ne prodade za trista dinara i ne dade siromasima?” 6. A ovo ne reče što mu beše stalo do siromaha, nego što beše lopov, i imaše kesu, i uzimaše što se metaše u nju. 7. A Isus reče: „Ostavi je! Ona je to sačuvala za dan mog pogreba; 8. jer siromahe svagda imate sa sobom, a mene nemate svagda.” 9. Doznade pak mnogi narod iz Judeje da je onde i dođoše ne samo radi Isusa, nego i da vide Lazara koga on podiže iz mrtvih. 10. A prvosveštenici se dogovoriše da i Lazara ubiju; 11. Jer mnogi od Judejaca dolažahu zbog njega i verovahu u Isusa. 12. Sutradan mnogi narod koji beše došao na Praznik, čuvši da Isus dolazi u Jerusalim, 13. Uzeše grane od palmi i izađoše mu u sretanje i klicahu: „Osana! Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje, car Izrailjev!” 14. A Isus našavši magare usede na njega, kao što je pisano: 15. „Ne boj se, kćeri Sionova, evo car tvoj dolazi sedeći na magaretu.” 16. Ali ovo ne razumeše isprva učenici njegovi; nego kada se proslavi Isus, onda se setiše da ovo beše za njega pisano, i da mu ovo učiniše. 17. A svedočaše narod koji beše s njim kada Lazara pozva iz groba i podiže ga iz mrtvih. 18. Zbog toga mu i izađe narod u sretanje, jer ču da je on učinio ovo znamenje.
Knjiga proroka Isaije pripoveda o propasti Jerusalima.
Teško onima koji zlo zovu dobro, a dobro zlo, koji prave od mraka svetlost a od svetlosti mrak, koji prave od gorkoga slatko a od slatkoga gorko
"Oh, Gospode, opomeni se da sam jednako hodio pred tobom verno i s celim srcem, i tvorimo što je tebi ugodno".
"Blaženi su oni koji slušaju reč Božiju i drže je".
Od krika na krstu do reči koje podižu iz beznađa: zašto su rani hrišćani sačuvali baš ove trenutke u izvornom obliku.
Otkrijte kako simbolika aspide upozorava na greh, iskušenja i snagu vere, ali i kako je u govoru postala metafora za žensku lukavost i oštrinu.
Zajednička vojna operacija Izraela i SAD protiv Irana dobila je kodno ime koje aludira na biblijskog praoca iz izraelskog kraljevskog roda.
Poziv vernicima, kroz podsećanja na reči Svetog apostola Pavla, da se uzdaju u Hrista i ne sablažnjavaju Njegovim delima.
Dok ljudi danas burno reaguju na uvrede, otkrivaju tuđe mane i ulaze u bespotrebne sukobe, ruski svetitelj ostavio je jednostavne savete o ćutanju, smirenju i molitvi kao putu ka unutrašnjem miru i duhovnoj snazi.
Sveštenik koji služi i pod Ostrogom poručuje da se mir i blagoslov ne traže u onome što nedostaje, već u zahvalnosti za ono što već postoji.
Pravoslavna vera uči da nijedno stradanje nije bez smisla i da se i kroz bolest čovek može približiti Gospodu.
U besedi za Nedelju četvrtu po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako vera čoveka ne odvaja od iskušenja, već ga kroz njih vodi ka duhovnoj pobedi.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Svečana akademija u hramu na Vračaru okupila je brojne vernike i zvanice, a kroz duhovnu muziku i izložbu obeleženo je 190 godina rada Bogoslovije Svetog Save.
Nekada obavezan na trpezama posle nedeljne liturgije i prazničnih ručkova, ovaj jednostavan kolač vraća miris starinskih kuhinja – sočan, mekan i neodoljivo domaći desert koji osvaja na prvi zalogaj.
U besedi za Nedelju četvrtu po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako vera čoveka ne odvaja od iskušenja, već ga kroz njih vodi ka duhovnoj pobedi.