ČITANJE BIBLIJE ZA 7. MART: Odlomak iz Svetog pisma za petak prve sedmice Velikog posta
Knjiga proroka Isaije pripoveda o propasti Jerusalima.
Zbog toga mu i izađe narod u sretanje, jer ču da je on učinio ovo znamenje.
Jevanđelje Jovan, začalo 41 (12,1-18) 1. A Isus na šest dana pre Pashe dođe u Vitaniju, gde beše Lazar koji umre, koga on podiže iz mrtvih. 2. Onde mu pak zgotoviše večeru, i Marta služaše, a Lazar beše jedan od onih što seđahu sa njim za trpezom. 3. A Marija, uzevši litru pravoga nardova skupocenoga mirisa, pomaza noge Isusove, i obrisa kosom svojom noge njegove; a kuća se napuni mirisa od mira. 4. Onda reče jedan od učenika njegovih, Juda Simonov Iskariotski, koji ga nameravaše izdati: 5. „Zašto se ovo miro ne prodade za trista dinara i ne dade siromasima?” 6. A ovo ne reče što mu beše stalo do siromaha, nego što beše lopov, i imaše kesu, i uzimaše što se metaše u nju. 7. A Isus reče: „Ostavi je! Ona je to sačuvala za dan mog pogreba; 8. jer siromahe svagda imate sa sobom, a mene nemate svagda.” 9. Doznade pak mnogi narod iz Judeje da je onde i dođoše ne samo radi Isusa, nego i da vide Lazara koga on podiže iz mrtvih. 10. A prvosveštenici se dogovoriše da i Lazara ubiju; 11. Jer mnogi od Judejaca dolažahu zbog njega i verovahu u Isusa. 12. Sutradan mnogi narod koji beše došao na Praznik, čuvši da Isus dolazi u Jerusalim, 13. Uzeše grane od palmi i izađoše mu u sretanje i klicahu: „Osana! Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje, car Izrailjev!” 14. A Isus našavši magare usede na njega, kao što je pisano: 15. „Ne boj se, kćeri Sionova, evo car tvoj dolazi sedeći na magaretu.” 16. Ali ovo ne razumeše isprva učenici njegovi; nego kada se proslavi Isus, onda se setiše da ovo beše za njega pisano, i da mu ovo učiniše. 17. A svedočaše narod koji beše s njim kada Lazara pozva iz groba i podiže ga iz mrtvih. 18. Zbog toga mu i izađe narod u sretanje, jer ču da je on učinio ovo znamenje.
Knjiga proroka Isaije pripoveda o propasti Jerusalima.
Teško onima koji zlo zovu dobro, a dobro zlo, koji prave od mraka svetlost a od svetlosti mrak, koji prave od gorkoga slatko a od slatkoga gorko
"Oh, Gospode, opomeni se da sam jednako hodio pred tobom verno i s celim srcem, i tvorimo što je tebi ugodno".
"Blaženi su oni koji slušaju reč Božiju i drže je".
Budi deo Religija.rs zajednice.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
"Zaista, zaista vam kažem: Sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da Otac čini; jer što On čini, to isto čini i Sin".
"Lazare, izađi napolje!” I izađe umrli uvijen po rukama i nogama pogrebnim povojima, i lice mu ubrusom povezano".
"Jer će Gospod suditi ognjem i mačem svojim svakom telu, i mnogo će biti pobijenijeh od Gospoda".
"U vreme milosno usliših te, i u dan spasenja pomogoh ti; i čuvaću te i daću te da budeš zavet narodu da utvrdiš zemlju i naslediš opustelo nasledstvo".
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.