Zamisli zatvorsku ćeliju u kojoj se peva i presto sa koga se ćuti od straha - između te dve slike, na ivici paradoksa, stoji pitanje koje vladika Nikolaj Velimirović nemilosrdno razotkriva: ko je zaista slobodan, a ko samo nosi skupu iluziju slobode. U besedi za četvrtak sedmice mitara i fariseja on ne štedi naše navike da merimo čoveka po spoljašnjem sjaju, već okreće ogledalo prema srcu i pokazuje kako se prava sloboda ne osvaja raskidanjem veza, nego izborom kome ćemo pripadati - jer, po Hristovoj logici, tek kada se vežemo za Njega, prestajemo da budemo okovani svime ostalim.
Beseda o tome kako smo svi slobodni samo kao robovi Hristovi
Koji je pozvat u Gospodu rob, slobodnjak je Gospodnji, tako i koji je pozvat slobodnjak, rob je Hristov. (I Kor. 7, 22)
Velika novost, koju hrišćanstvo svaki dan javlja svetu, jeste da se ništa ne ceni punom cenom po spoljnjem izgledu, nego po suštini. Da se ne cene stvari po boji i obliku, nego po značenju. Da se ne ceni čovek po položaju i imanju, nego po srcu - po srcu u kome se sjedinjuju osećanje, um i volja.
Prema toj, za svet vazda novoj nauci, nije rob onaj ko je spolja zarobljen, niti je slobodnjak onaj ko ima spoljnu, telesnu slobodu. Po svetovnom poimanju rob je onaj ko što manje uživa od sveta, a slobodnjak je onaj ko što više uživa od sveta. Po hrišćanskom poimanju rob je onaj ko što manje uživa od živoga i slatkoga Hrista, a slobodnjak je onaj ko što više uživa od živoga i slatkoga Hrista.
I još, po svetovnom poimanju rob je onaj ko što manje tvori volju svoju, a što više volju tuđu, a slobodnjak je onaj ko što više tvori volju svoju, a što manje volju tuđu. Po hrišćanskom pak poimanju rob je onaj ko što više tvori volju svoju, a što manje volju Božju, a slobodnjak je onaj ko što više tvori volju Božju, a što manje svoju.
Robovati Gospodu jedina je prava i čoveka dostojna sloboda, a robovati svetu i sebi, grehu i poroku, jedino je smrtonosno robovanje.
Carevi na prestolu - čovek bi pomislio: ima li slobodnijih ljudi na zemlji? Pa ipak, mnogi od careva bili su najniži i najnedostojniji robovi zemlje. Okovani hrišćani u tamnici . čovek bi pomislio: ima li bednijih robova na zemlji? Pa ipak, hrišćanski mučenici u tamnici osećali su se slobodnim ljudima i, ispunjeni duhovnom radošću, pevali su psalme i uzdizali blagodarne molitve Bogu.
Sloboda, skopčana s tugom i žalošću, nije sloboda nego ropstvo. Samo je sloboda u Hristu skopčana s radošću neiskazanom. A radost trajna znak je prave slobode.
O Gospode Isuse, jedini Gospodaru blagi, koji nam daješ slobodu kad nas što jače vežeš za Sebe, učini nas što pre robovima Tvojim, da bismo prestali biti robovima ljutih i nemilosrdnih gospodara. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U Besedi za 31. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas podseća kako Majka Božija nosi nevidljive rane, ćutke prihvata Božju volju i pokazuje put vere i predanosti koji menja život.
U besedi za 32. utorak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako krotkost i strpljenje pretvaraju tišinu u nepobedivu snagu.
U besedi za 32. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas podseća da sva dela koja nemaju izvor u Hristu ostaju prazna, poput loze koja ne može doneti plod ako nije povezana sa čokotom.
Dok nas život okružuje iskušenjima, prevarama i prolaznim zadovoljstvima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da samo nepobediva vera može da otključa vrata večnog života.