ON JE BIO MLAĐI BRAT VASILIJA VELIKOG I ZAŠTITNIK NEDUŽNIH: Sutra slavimo Svetog Grigorija Niskog
Osam godina je proveo u izgnanstvu, trpeljivo noseći sve bede i sva poniženja.
Patrijarh jerusalimski, Sveti Juvenal, dao je te verige na dar carici Evdoksiji, prognanoj ženi cara Teodosija Mlađeg.
Srpska pravoslavna crkva 29. januara obeležava Časne verige, dan kada je kralj Irod okovao Svetog apostola Petra.
Naime, odmah posle vaskrsenja Isusa Hrista i vaznesenja počinje proganjanje hrišćana koje je trajalo više od tri stotine godina. Carev namesnik Irod, upravnik Galileje, pogubio je Jakova, brata Jovanovog i, na podsticanje Jevreja, zapovedi da uhvate Petra i bace ga u tamnicu.
Kada je Irod okovao Svetog Petra, on je noć pre suđenja spavao između dva vojnika. U jednom momentu zasvetlela se cela tamnica i anđeo je kucnu Petra po rebrima, probudio ga pa mu rekao:
"Ustani, obuj se i opaši se, pa hajde sa mnom".
Kad je Petar krenuo da ustane, okovi su mu spali s nogu pa pođe s anđelom. Vojnici su spavali kao mrtvi, pa anđeo provede Petra pored straže, a kad su došli do gvozdene gradske kapije, ona se sama otvori i tako se Petar oslobodi zatvora, i verovatne smrti.
Ovaj dan posvećen je spomenu na taj događaj.
Te verige su hrišćani čuvali zbog uspomene na velikog apostola i zbog njihove celebne moći, jer su se mnogi bolesnici izlečili dodirom o njih (kao i o ubrus apostola Pavla, Dap 19, 12).
Patrijarh jerusalimski, Sveti Juvenal, dao je te verige na dar carici Evdoksiji, prognanoj ženi cara Teodosija Mlađeg. Ona ih je prepolovila pa je jednu polovinu poslala crkvi Svetih apostola u Carigrad, a drugu polovinu dala je svojoj kćeri carici Evdoksiji, Valentijanovoj ženi u Rim.
Evdoksija je sazidala crkvu Svetog Petra, i položila u nju ove verige zajedno sa onim, u koje je Petra pred smrt okovao car Neron (v. 29. jun).
Tropar Sveti apostol Petar (glas 4):
Rime ne ostavlj, k nama prišel jesi čestnimi verigami jaže nosil jesi, apostolov pervoprestolne; imže vjeroju poklanjajuščesja, molimesja: tvojimi k Bogu molitvami daruj nam veliju milost.
Osam godina je proveo u izgnanstvu, trpeljivo noseći sve bede i sva poniženja. Sveta Tatijana je bila rimska hrišćanka i đakonisa pri Crkvi, s početka 3. veka. Kada su i Stratonika doveli caru kao hrišćanina, on presudi da se obojica potope u Dunav. Do kakve je duhovne visine dostigao ovaj monah, svedočio je niko drugi do sveti Antonije Veliki, koji je jednom, posetivši Pavla, video kako mu zveri i ptice služe. Budi deo Religija.rs zajednice.
ON JE BIO MLAĐI BRAT VASILIJA VELIKOG I ZAŠTITNIK NEDUŽNIH: Sutra slavimo Svetog Grigorija Niskog
DOK SU JOJ GULILI KOŽU I BACALI LAVOVIMA, ONA SE MOLILA ZA SVOJE MUČITELJE: Sutra slavimo Svetu mučenicu Tatijanu
PRVI STRADALNICI ZA HRISTA SA TERITORIJE DANAŠNJEG BEOGRADA: Sutra su Sveti Ermil i Stratonik
MONAH KOJI JE POSTIDEO I ANTONIJA VELIKOG: Sutra je Prepodobni Pavle Tivejski
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Bio je rimski oficir, a potom je postao episkop i propovedao Jevanđelje među neznabošcima, uprkos progonima i stradanjima.
Promenljiv početak i fiksni završetak čine ovaj post posebnim u crkvenom kalendaru, a njegova suština ne iscrpljuje se u jelovniku - naglasak je na unutrašnjem preobražaju, molitvi i pričešću kao središtu hrišćanskog života.
Malo je onih koji znaju kako su lanci iz jerusalimske i rimske tamnice postali jedna od najpoštovanijih hrišćanskih relikvija i zašto se upravo u njima prepoznaje poruka da prava sloboda ne zavisi od zidova ni od ključeva.
On je bio učenik Svetog Dimitrija.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Porodica je odbila da prinese žrtvu lažnim bogovima, zbog čega su svi bili osuđeni na strašne muke.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.