Malo je onih koji znaju kako su lanci iz jerusalimske i rimske tamnice postali jedna od najpoštovanijih hrišćanskih relikvija i zašto se upravo u njima prepoznaje poruka da prava sloboda ne zavisi od zidova ni od ključeva.
Svake godine 29. januara, u pravoslavnim hramovima pomesnih Crkava koje koriste stari kalendar, kada se obeležava dan poklonjenja Časnim verigama svetog apostola Petra, čuju se reči tropara: „Rime ne ostaviv, k nama prišav jesi čestnim verigama koje si nosio, apostola prvoprestolni; njima verom poklanjajući se, molimo se: tvojim k Bogu molitvama daruj nam veliku milost.“ Međutim, nije malo vernika koji ne znaju suštinu i istoriju ovog praznika, kao ni same svetinje koja se toga dana proslavlja.
Istorija velike svetinje hrišćanskog sveta - Časnih veriga svetog apostola Petra počinje oko 42. godine po Rođenju Hristovom. To je bio period surovih gonjenja, koja je započeo judejski car Irod Agripa, po čijoj zapovesti je apostol Petar bio uhapšen i bačen u tamnicu.
Petra su, kao naročito opasnog zatvorenika, čuvala šesnaestorica vojnika. Pored toga, bio je okovan u verige. Činilo se da je njegova sudbina zapečaćena, ali Crkva se usrdno molila za njega. Tada se dogodilo čudo opisano u Knjizi Dela apostolskih: „…te noći Petar spavaše između dva vojnika, okovan dvema verigama, a stražari pred vratima čuvahu tamnicu. I gle, anđeo Gospodnji se javi i svetlost obasja tamnicu. I gurnuvši Petra u bok, probudi ga i reče: ustani brzo. I verige padoše s ruku njegovih“ (Dela 12, 6–7). Sam Petar nije mogao da poveruje u ono što se dogodilo i išao je za nebeskim poslanikom, ne znajući da je ono što anđeo čini zaista stvarno, nego je mislio da vidi utvaru (Dela 12, 9). Ali se zaista našao na slobodi.
Noć kada su okovi pali sami od sebe
Sveti apostol Petar je okončao svoj zemaljski život oko dvadeset godina kasnije, takođe tokom gonjenja, ali već za vreme cara Nerona. Najpre je bio zatočen u Mamertinskoj tamnici u Rimu, gde je ponovo bio okovan u verige, a potom je raspet na krstu.
Verige svetog apostola Petra vernici su od samog početka čuvali kao dragocenu svetinju. Dugo vremena one su se nalazile u Jerusalimu, a u V veku ih je patrijarh jerusalimski Juvenalije predao carici Evdokiji, supruzi cara Teodosija Mlađeg. U periodu od 437. do 439. godine Evdokija ih je prenela u Carigrad, a jedan deo poslala u Rim svojoj kćeri, carici Evdokiji.
Wikipedia
Časne verige Svetog apostola Petra
Kako su jerusalimske i rimske verige postale jedna svetinja
Carica Evdokija je potom u Rimu, na Eskvilinskom brdu, podigla baziliku San Pjetro in Vinkoli (Sveti Petar u verigama), gde se svetinja i danas čuva. Smatra se da se u toj bazilici nalaze dve verige: jedne iz jerusalimske tamnice Iroda i druge iz rimske Mamertinske tamnice. Rimsko predanje kazuje da je, kada je papa Lav Veliki u V veku prineo jedne uz druge jerusalimske i rimske verige, one su se čudesno sjedinile u jednu.
Praznik poklonjenja ovim časnim verigama spada među najstarije u hrišćanskom svetu i ustanovljen je u Rimu već u II veku. Kao što je poznato, glavna svetinja već vekovima počiva u Rimu, u bazilici San Pjetro in Vinkoli, ali su čestice veriga tokom vremena raznete širom hrišćanskog sveta.
Postoje i pravoslavni hramovi posvećeni ovom prazniku. Jedan od njih nalazi se u Jafi (Izrael), u jurisdikciji Ruske duhovne misije.
Zašto se Crkva ne klanja lancima, već čudu
Poklonjenje verigama ne predstavlja poštovanje oruđa mučenja. Verige se smatraju svetinjom zato što svedoče o čudesnom oslobođenju svetog apostola Petra. Od davnina su vernici primećivali da predmeti povezani sa svetima i pravednicima postaju nosioci blagodati Božije, kojom su oni bili ispunjeni za života. A verige svetog apostola Petra podsećaju nas i na to da se istinska sloboda nalazi u Hristu i da je ona dostupna čak i ljudima zatvorenim u zemaljske tamnice ili onima koji se nalaze u drugim, naizgled bezizlaznim okolnostima.
Jedan je bio ribar, drugi učenjak; prvi je Hrista gledao očima, drugi Ga je spoznao tek posle Vaskrsenja – ali njihova imena i životi kriju duboku tajnu zajedništva koja menja svakog verujućeg, ističe protojerej Andrej Tkačev u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti.
Kretoš torta donosi spoj sočnog patišpanja, bogatog fila od oraha, čokolade i keksa i nežnog svilenog šlaga, pa je odličan izbor za slavu, praznik ili porodično okupljanje.
U vreme cara Antioha IV Epifana, porodica je odbila da prihvati idolopoklonstvo, a njihovo svedočanstvo vekovima ostaje primer istrajnosti, hrabrosti i poverenja u Boga.
Veliki svetitelj našeg vremena govorio je da se od čoveka ne traži ono što prevazilazi njegove mogućnosti, već iskren trud, istrajnost i poverenje u Boga, čak i onda kada se čini da je svaki korak težak.
Drevna svetinja kod Zavidovića ponovo je zaživela: vernici su se okupili povodom manastirske slave, dok se nastavljaju radovi na obnovi hrama i izgradnji centralne kupole.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
U vreme cara Antioha IV Epifana, porodica je odbila da prihvati idolopoklonstvo, a njihovo svedočanstvo vekovima ostaje primer istrajnosti, hrabrosti i poverenja u Boga.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Evdokima po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Ipolit. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Poncijana, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete apostole Silu, Siluana, Kriskenta, Epeneta i Andronika po starom, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti mučenici Fotije i Anikita Nikomidijski i drugi s njima. Katolička crkva obeležava spomendan Blaženog pape Inocenta XI, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
U besedi za četvrtak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto bi upravo spremnost za taj susret trebalo da usmeri naše misli, savest i život dok još imamo priliku za promenu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Evdokima po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Ipolit. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Poncijana, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.