Malo je onih koji znaju kako su lanci iz jerusalimske i rimske tamnice postali jedna od najpoštovanijih hrišćanskih relikvija i zašto se upravo u njima prepoznaje poruka da prava sloboda ne zavisi od zidova ni od ključeva.
Svake godine 29. januara, u pravoslavnim hramovima pomesnih Crkava koje koriste stari kalendar, kada se obeležava dan poklonjenja Časnim verigama svetog apostola Petra, čuju se reči tropara: „Rime ne ostaviv, k nama prišav jesi čestnim verigama koje si nosio, apostola prvoprestolni; njima verom poklanjajući se, molimo se: tvojim k Bogu molitvama daruj nam veliku milost.“ Međutim, nije malo vernika koji ne znaju suštinu i istoriju ovog praznika, kao ni same svetinje koja se toga dana proslavlja.
Istorija velike svetinje hrišćanskog sveta - Časnih veriga svetog apostola Petra počinje oko 42. godine po Rođenju Hristovom. To je bio period surovih gonjenja, koja je započeo judejski car Irod Agripa, po čijoj zapovesti je apostol Petar bio uhapšen i bačen u tamnicu.
Petra su, kao naročito opasnog zatvorenika, čuvala šesnaestorica vojnika. Pored toga, bio je okovan u verige. Činilo se da je njegova sudbina zapečaćena, ali Crkva se usrdno molila za njega. Tada se dogodilo čudo opisano u Knjizi Dela apostolskih: „…te noći Petar spavaše između dva vojnika, okovan dvema verigama, a stražari pred vratima čuvahu tamnicu. I gle, anđeo Gospodnji se javi i svetlost obasja tamnicu. I gurnuvši Petra u bok, probudi ga i reče: ustani brzo. I verige padoše s ruku njegovih“ (Dela 12, 6–7). Sam Petar nije mogao da poveruje u ono što se dogodilo i išao je za nebeskim poslanikom, ne znajući da je ono što anđeo čini zaista stvarno, nego je mislio da vidi utvaru (Dela 12, 9). Ali se zaista našao na slobodi.
Noć kada su okovi pali sami od sebe
Sveti apostol Petar je okončao svoj zemaljski život oko dvadeset godina kasnije, takođe tokom gonjenja, ali već za vreme cara Nerona. Najpre je bio zatočen u Mamertinskoj tamnici u Rimu, gde je ponovo bio okovan u verige, a potom je raspet na krstu.
Verige svetog apostola Petra vernici su od samog početka čuvali kao dragocenu svetinju. Dugo vremena one su se nalazile u Jerusalimu, a u V veku ih je patrijarh jerusalimski Juvenalije predao carici Evdokiji, supruzi cara Teodosija Mlađeg. U periodu od 437. do 439. godine Evdokija ih je prenela u Carigrad, a jedan deo poslala u Rim svojoj kćeri, carici Evdokiji.
Wikipedia
Časne verige Svetog apostola Petra
Kako su jerusalimske i rimske verige postale jedna svetinja
Carica Evdokija je potom u Rimu, na Eskvilinskom brdu, podigla baziliku San Pjetro in Vinkoli (Sveti Petar u verigama), gde se svetinja i danas čuva. Smatra se da se u toj bazilici nalaze dve verige: jedne iz jerusalimske tamnice Iroda i druge iz rimske Mamertinske tamnice. Rimsko predanje kazuje da je, kada je papa Lav Veliki u V veku prineo jedne uz druge jerusalimske i rimske verige, one su se čudesno sjedinile u jednu.
Praznik poklonjenja ovim časnim verigama spada među najstarije u hrišćanskom svetu i ustanovljen je u Rimu već u II veku. Kao što je poznato, glavna svetinja već vekovima počiva u Rimu, u bazilici San Pjetro in Vinkoli, ali su čestice veriga tokom vremena raznete širom hrišćanskog sveta.
Postoje i pravoslavni hramovi posvećeni ovom prazniku. Jedan od njih nalazi se u Jafi (Izrael), u jurisdikciji Ruske duhovne misije.
Zašto se Crkva ne klanja lancima, već čudu
Poklonjenje verigama ne predstavlja poštovanje oruđa mučenja. Verige se smatraju svetinjom zato što svedoče o čudesnom oslobođenju svetog apostola Petra. Od davnina su vernici primećivali da predmeti povezani sa svetima i pravednicima postaju nosioci blagodati Božije, kojom su oni bili ispunjeni za života. A verige svetog apostola Petra podsećaju nas i na to da se istinska sloboda nalazi u Hristu i da je ona dostupna čak i ljudima zatvorenim u zemaljske tamnice ili onima koji se nalaze u drugim, naizgled bezizlaznim okolnostima.
Jedan je bio ribar, drugi učenjak; prvi je Hrista gledao očima, drugi Ga je spoznao tek posle Vaskrsenja – ali njihova imena i životi kriju duboku tajnu zajedništva koja menja svakog verujućeg, ističe protojerej Andrej Tkačev u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti.
Sveti Manuil, Savel i Ismail bili su Persijanci, sinovi oca neznabošca i majke hrišćanke, koja ih je odmalena vaspitala u duhu Jevanđelja i privela svetom krštenju.
Smrt Marije Belečiju i njene trinaestogodišnje ćerke Izabele potresla je Italiju, a opelo je otvorilo teško pitanje pravoslavnog odnosa prema grehu, odgovornosti i Božijem milosrđu.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Sveti Manuil, Savel i Ismail bili su Persijanci, sinovi oca neznabošca i majke hrišćanke, koja ih je odmalena vaspitala u duhu Jevanđelja i privela svetom krštenju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Tihona Amatuntskog po starom, odnosno Svete apostole Petra i Pavla po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava blagdan Svetih apostola Petra i Pavla, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznati veliki praznik.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Probajte čorbu od sočiva po receptu iz Studenice, pročitajte molitvu Gospodu za oproštaj, zastupništvo i pomoć i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Vasilija Velikog.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Tihona Amatuntskog po starom, odnosno Svete apostole Petra i Pavla po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava blagdan Svetih apostola Petra i Pavla, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznati veliki praznik.
Veliki duhovnik sa Svete Gore objasnio je da se promena ponašanja najmlađih ne traži samo u njihovim postupcima, već i u preispitivanju odraslih, jer iskreno pokajanje roditelja može doneti blagoslov celoj kući.