NJOJ SE LIČNO JAVIO ISUS I REKAO DA ĆE POSTRADATI NA DAN NJEGOVOG ROĐENJA: Danas je Sveta prepodobnomučenica Evgenija
Sa svoja dva evnuha pobegla je od kuće, krstila se i prerušena u muško odelo otišla u muški manastir, gde je primila monaški čin.
Kada su i Stratonika doveli caru kao hrišćanina, on presudi da se obojica potope u Dunav.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas slave Svete mučenike Ermila i Stratonika.
Ermil je bio đakon i propovedao je hrišćanstvo u Singidunumu (današnji Beograd) početkom četvrtog veka. Zbog odbijanja da se odrekne svoje vere, izveden je pred sud. Kada su mu rekli da ga vode na mučenje, on se veoma obradovao.
Uzalud mu je car pretio, Ermil je ispovedio slobodno svoju veru u Hrista i odgovori caru na sve pretnje:
- Gospod mi je pomoćnik, na bojim se, šta mi može učiniti čovek (Ps 117, 6)?
Posle teških mučenja bacili su Ermila u tamnicu.
Tamničar je bio Stratonik, potajni hrišćanin, koji je svim srcem saosećao sa stradanjima Ermilovim.
Kada su i Stratonika doveli caru kao hrišćanina, on presudi da se obojica potope u Dunav. Tada vezaše Ermila i Stratonika u jednu mrežu i potopiše ih u reku.
Posle tri dana njihova tela izbacila je voda na obalu i hrišćani ih nađoše i sahraniše na osamnaest stadija daleko od Beograda.
Postradali su za Hrista 315. godine.
Inače, ova dvojica mučenika se smatraju prvim stradalnicima sa ovih prostora koji su živote dali za hrišćansku veru.
Presudio im je car Licinija koji je vladao istočnim delom Carstva i koji, za razliku od cara Konstantina u zapadnom delu Carstva, nije prihvatio Milanski edikt kojim je godine 313. u Carstvu legalizovano ispovedanje hriščanske vere.
Mučenici Tvoji Gospode, u stradanju svome su primili nepropadljivi venac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobediše, a razoriše i nemoćnu drskost demona: Njihovim molitvama spasi duše naše.
Sa svoja dva evnuha pobegla je od kuće, krstila se i prerušena u muško odelo otišla u muški manastir, gde je primila monaški čin.
Jovanjdan je česta slava u Srba, smatra se četvrtom po brojnosti.
Kada je izašla careva zapovest o gonjenju hrišćana, Nearh se pripremao za smrt, ali bio je veoma tužan što nije uspeo da svoga druga Polievkta prevede u pravu veru.
Osam godina je proveo u izgnanstvu, trpeljivo noseći sve bede i sva poniženja.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Crkveno predanje pamti ga po strogom postu, brizi za narod i čudima koja se, prema žitiju, vezuju za Gortinu, Rim i Tivaidu.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Njeno stradanje počelo je nakon što je zajedno sa još 48 hrišćana odbila da učestvuje u prinošenju žrtava idolima.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Evmenija Gortinskog i Svetu mučenicu Ariadnu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Svetu Tereziju od Dete Isusa, Jevreji obeležavaju Hol ha-Moed, peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik
Crkveno predanje pamti ga po strogom postu, brizi za narod i čudima koja se, prema žitiju, vezuju za Gortinu, Rim i Tivaidu.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Episkop niški podsetio je na apostolske korene ovog zvanja, njegove zadatke uz oltar i odgovornost prema episkopu i vernom narodu.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.