Duhovna riznica 12.04.2025 | 06:00

ČITANJE JEVANĐELJA ZA 12. APRIL: Odlomak iz Svetog pisma za subotu šeste sedmice Velikog posta

Izvor: religija.rs
Autor: M. Š.
ČITANJE JEVANĐELJA ZA 12. APRIL: Odlomak iz Svetog pisma za subotu šeste sedmice Velikog posta
Shutterstock Jevanđelje, ilustracija

"Lazare, izađi napolje!” I izađe umrli uvijen po rukama i nogama pogrebnim povojima, i lice mu ubrusom povezano".

Jevanđelje Jovan, začalo 39 (11,1-45)

1. Beše pak neki bolesnik, Lazar iz Vitanije, iz sela Marije i Marte, sestre njene. 2. A Marija, čiji brat Lazar bolovaše, beše ona koja pomaza Gospoda mirisom i obrisa noge njegove svojom kosom, 3. Onda sestre poslaše k njemu govoreći: „Gospode, evo boluje onaj koga ti ljubiš.” 4. A kada ču Isus, reče: „Ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se Sin Božiji i proslavi kroz nju.”

5. A Isus ljubljaše Martu i sestru njezinu i Lazara. 6. Pa kada ču da je bolestan, tada ostade dva dana na mestu gde beše. 7. Posle toga reče učenicima: „Hajdemo opet u Judeju.” 8. Rekoše mu učenici: „Ravi, sad Judejci tražahu da te kamenuju, pa zar opet ideš onamo?” 9. Isus odgovori: „Nije li dvanaest časova u danu? Ko danju ide ne spotiče se, jer vidi svetlost ovoga sveta;

10. A ko ide noću spotiče se, jer nema svetlosti u njemu. 11. Ovo kaza, i potom im reče: „Lazar, prijatelj naš, zaspao je, no idem da ga probudim.” 12. Onda rekoše učenici njegovi: „Gospode, ako je zaspao, ustaće.” 13. A Isus im beše rekao za smrt njegovu, oni pak mišljahu da govori o počinku sna. 14. Tada im Isus reče otvoreno: „Lazar umre."

15. I milo mi je zbog vas što nisam bio onde, da verujete; nego hajdemo njemu.” 16. Onda Toma, zvani Blizanac, reče ostalim učenicima: „Hajdemo i mi da pomremo s njim.” 17. Kada pak dođe Isus, nađe ga, a on već četiri dana u grobu. 18. A Vitanija beše blizu Jerusalima oko petnaest stadija. 19. I mnogi od Judejaca behu došli Marti i Mariji da ih teše za bratom njihovim.

20. Kada pak Marta ču da Isus dolazi, iziđe pred njega, a Marija seđaše doma. 21. Onda reče Marta Isusu: „Gospode, da si ti bio ovde, ne bi umro brat moj. 22. Ali i sada znam, da što god zaišteš u Boga, daće ti Bog.” 23. Reče joj Isus: „Vaskrsnuće brat tvoj.” 24. Marta mu reče: „Znam da će vaskrsnuti o vaskrsenju u poslednji dan.”

25. Isus joj reče: „Ja sam vaskrsenje i život: koji veruje u mene ako i umre, živeće. 26. I svaki koji živi i veruje u mene neće umreti vavek. Veruješ li ovo?” 27. Reče mu: „Da, Gospode! Ja verujem da si ti Hristos Sin Božiji koji dolazi u svet.” 28. I ovo rekavši, otide te zovnu tajno Mariju, sestru svoju, rekavši: „Učitelj je došao i zove te.” 29. Ona, kako ču, ustade brzo i otide k njemu.

30. Jer Isus još ne beše došao u selo, nego beše na onom mestu gde ga srete Marta. 31. A Judejci, koji behu sa njom u kući i tešahu je, kad videše Mariju da brzo ustade i iziđe, pođoše za njom govoreći da ide na grob da plače ondje. 32. A Marija, čim dođe gde beše Isus i vidje ga, pade pred noge njegove govoreći mu: Gospode, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat. 33. Onda Isus, kad je vide gde plače, i gde plaču Judejci koji dođoše s njom, potrese se u duhu i sam se uzbudi, 34. i reče: „Gde ste ga metnuli?” Rekoše mu: „Gospode, dođi da vidiš.”

35. Isusu udariše suze. 36. Onda Judejci govorahu: „Gle, kako ga ljubljaše.” 37. A neki od njih rekoše: „Ne mogaše li ovaj koji otvori oči slepome učiniti da i ovaj ne umre?” 38. A Isus se opet potrese u sebi, i dođe na grob. A to beše pećina, i kamen ležaše na njoj. 39. Isus reče: „Sklonite kamen!” Reče mu Marta, sestra umrloga: „Gospode, već zaudara; jer je četiri dana u grobu.”

40. Reče joj Isus: Ne rekoh li ti da ako veruješ, videćeš slavu Božiju? 41. Tada skloniše kamen gde ležaše mrtvac. A Isus podiže oči gore, i reče: „Oče, blagodarim ti što si me uslišio! 42. A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovde stoji, da veruju da si me ti poslao.” 43. I ovo rekavši, viknu gromkim glasom: „Lazare, izađi napolje!” 44. I izađe umrli uvijen po rukama i nogama pogrebnim povojima, i lice mu ubrusom povezano. Isus im reče: „Razdrešite ga i pustite neka ide.”

45. Onda mnogi od Judejaca koji behu došli Mariji, videvši šta učini Isus, poverovaše u njega.