ČITANJE JEVANĐELJA ZA 1. MAJ: Odlomak iz Svetog pisma za četvrtak druge sedmice
"Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe; kako čujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volju svoju no volju Oca koji me je poslao".
"Ovo vam zapovedam: „Da ljubite jedni Druge. Ako vas mrzi svet, znajte da je mene omrznuo pre vas."
Jevanđelje Jovan, 52. zač. (15,17-27; 16,1-2)
17. Ovo vam zapovedam: „Da ljubite jedni Druge. 18. Ako vas mrzi svet, znajte da je mene omrznuo pre vas. 19. Kad biste bili od sveta, svet bi svoje ljubio, a kako niste od sveta nego vas ja izabrah od sveta, zato vas mrzi svet. 20. Opominjite se reči koju vam ja rekoh: 'Nije sluga veći od gospodara svoga.' Ako mene goniše, i vas će goniti: ako moju reč održaše, i vašu će održati. 21. Ali sve će vam ovo činiti zbog imena mog, jer ne poznaju Onoga koji me posla. 22. Da nisam došao i govorio im, ne bi greha imali; a sad izgovora nemaju za greh svoj. 23. Koji mrzi mene i Oca mog mrzi. 24. Da ne tvorih među njima dela koja niko drugi nije tvorio, ne bi greha imali: a sada su i videli, i omrznuli i mene i Oca moga.
25. Ali da se ispuni reč napisana u Zakonu njihovu: 'Omrznuše me ni za što.' 26. A kada dođe Utešitelj, koga ću vam ja poslati od Oca, Duh Istine, koji od Oca ishodi, On će svedočiti za mene. 27. A i vi ćete svedočiti, jer ste od početka sa mnom.” 1. Ovo sam vam kazao da se ne sablaznite. 2. Izgoniće vas iz sinagoga; ali dolazi čas kada će svaki ko vas ubije misliti da Bogu službu prinosi.
"Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe; kako čujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volju svoju no volju Oca koji me je poslao".
A Gospod pošto im ovo izgovori, uznese se na nebo i sede Bogu sa desne strane
"Sve što mi daje Otac meni će doći; i onoga koji dolazi meni neću isterati napolje".
"Zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete telo Sina Čovječijega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi".
Janis Paskvale Tortora u svom radu ističe da odsustvo očinskog autoriteta ostavlja trajne posledice na razvoj mladića i oblikuje njihove kasnije životne izbore.
Sveštenik Dmitrij Baricki tumači dramatičan jevanđelski događaj i upozorava na skrivenu opasnost – kada čovek odbije milost, ni čudo ne donosi mir, a rana nastavlja da upravlja njegovim životom.
Jevanđeljska poruka otkriva šta čovek zaista može da izgubi dok juri za prolaznim stvarima, a snažna pouka iz svakodnevnog života upozorava koliko odlaganje duhovnog buđenja može biti kobno.
Kroz biblijske priče o Marti i Mariji otkrijte kako Hronos i Kairos oblikuju naš život, zašto stalno jurimo i propuštamo ono što nosi smisao, i kako svaka sekunda može postati dodir večnosti.
Govoreći o mitarstvima, veliki srpski svetitelj upozorava da čovek pred večnom istinom ne odgovara samo za dela koja su drugi videli, već i za reči, namere i skrivene izbore koje je nosio kroz život.
Iza dileme koja deli vernike stoji jednostavno pravilo – važnije je srce sa kojim se molitva upućuje nego mesto na kojem se sveća pali.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
Sveštenik ističe da nema malih svetitelja.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Sa grčkog ostrva Spetses stiže recept za skromno, a ukusno manastirsko jelo koje u jednostavnim sastojcima čuva duh molitve, mora i tišine Istočnog petka.
U Ježevici, nadomak Čačka, srednjovekovni zidovi i živo narodno sabranje stapaju se u istu priču, od predanja o 1330. godini do današnjih okupljanja vernika i praznika koji i dalje pune manastirsku portu.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.