Knjiga proroka Isaije (6,1-12)
1. Godine koje umre car Ozija videh Gospoda gde sedi na prestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu. 2. Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvema zaklanjaše lice svoje i dvema zaklanjaše noge svoje, a dvema lećaše. 3. I vikahu jedan drugome govoreći: „Svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove.” 4. I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima.
5. I rekoh: „Jaoh meni! Pogiboh, jer sam čovek nečistih usana, i živim usred naroda nečistih usana, jer cara Gospoda nad vojskama videh svojim očima. 6. A jedan od serafima dolete k meni držeći u ruci živ ugljen, koji uze s oltara kleštima, 7. i dotače se usta mojih, i reče: „Evo, ovo se dotače usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i greh tvoj očisti se.” 8. Potom čuh glas Gospodnji gde reče: „Koga ću poslati?" i „Ko će nam ići?" A ja rekoh: „Evo mene, pošlji mene." 9. A on reče: „Idi, i reci tome narodu: 'Slušajte ali nećete razumeti, gledajte ali nećete poznati'.
10. Učini da odeblja srce tome narodu i uši da im otežaju, i oči im zatvori, da ne vide očima svojim i ušima svojim da ne čuju i srcem svojim da ne razumeju i ne obrate se i ne iscele. 11. A ja rekoh: „Dokle Gospode?” A on reče: „Dokle ne opuste gradovi da budu bez stanovnika i kuće da budu bez ljudi, i zemlja dokle sasvijem ne opusti, 12. i dokle Gospod opravi daleko ljude i bude sama pustoš u zemlji."
Knjiga proroka Zaharije donosi reči Gospoda nad vojskama, poručujući da će se Njegov narod vratiti, da će Jerusalim biti obnovljen i da će istina i pravda zavladati među ljudima.
U ovom čitanju Jevanđelja u fokusu su mudre Isusove reči, kojima vernike upozorava da će ih svet prezreti.
U ovom odlomku Knjige proroka Isaije govori se o Izraelu i narodu izraelskom.
Teško onima koji zlo zovu dobro, a dobro zlo, koji prave od mraka svetlost a od svetlosti mrak, koji prave od gorkoga slatko a od slatkoga gorko