JEVANĐELJE ZA 1. MART: Čitanje iz Svetog pisma za subotu siropusne sedmice
U današnjem čitanju Jevanđelja otkrivaamo kako treba da se ponašamo i da se molimo Bogu.
U dva Jevanđelja po Marku i Jovanu priča se o vanvremenskim porukama Hristovim upućenim onima koji žele život večni.
Jevanđelje Marko, začalo 6 (1,35-44)35. A ujutro pre zore ustavši iziđe, i otide na pusto mesto i onde se moljaše Bogu. 36. I za njim pohitaše Simon i koji behu s njim. 37. I našavši ga rekoše mu: „Svi te traže.” 38. I reče im: „Hajdemo u obližnja sela i gradove da i onde propovedam, jer sam za to došao.” 39. I propovedaše u sinagogama njihovim po svoj Galileji, i demone izgonjaše. 40. I dođe k njemu gubavac moleći ga, i na kolenima klečeći pred njim, i govoreći: „Ako hoćeš, možeš me očistiti.” 41. A Isus smilovavši se pruži ruku, pa dohvativši ga se reče mu: „Hoću, očisti se.” 42. I kad mu to reče, guba odmah otide s njega, i očisti se. 43. I zapretivši mu, odmah ga udalji. 44. I reče mu: „Gledaj da nikome ništa ne kažeš, nego idi te se pokaži svešteniku, i prinesi za očišćenje svoje što je zapovjedio Mojsej za svjedočanstvo njima.”
Jevanđelje Jovan, začalo 16 (5,24-30) 24. Zaista, zaista vam kažem: „Ko moju reč sluša i veruje Onome koji me je poslao, ima život večni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. 25. Zaista, zaista vam kažem, da dolazi čas, i već je nastao, kada će mrtvi čuti glas Sina Božijeg, i čuvši ga oživeće. 26. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi; 27. I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovečiji. 28. Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijeg, 29. I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda. 30. Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe; kako čujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne tražim volju svoju no volju Oca koji me je poslao.
U današnjem čitanju Jevanđelja otkrivaamo kako treba da se ponašamo i da se molimo Bogu.
Teško onima koji zlo zovu dobro, a dobro zlo, koji prave od mraka svetlost a od svetlosti mrak, koji prave od gorkoga slatko a od slatkoga gorko
Ovaj deo iz Knjige proroka Isaije govori o trenutku kada je prorok Isaija imao viziju Boga.
Reči proroka Isaije kao večna poruka vere i spasenja – kako je Ahaz odbio znak Gospodnji, a Bog dao obećanje o Emanuilu.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
U svetinji nedaleko od Vranja, održan je Svetoprohorski monaški sabor koji je okupio monaštvo iz većine pomesnih pravoslavnih crkava.
Vera nije samo pasivno stanje, već aktivna sila koja privlači Božje blagovoljenje i osnažuje naš duh. Kada je naša vera jaka, čvrsto se držimo Gospoda, ali slabost u verovanju može nas dovesti do pada. Teofan naglašava potrebu za budnošću i čuvanjem vere, jer ona predstavlja izvor snage u trenucima iskušenja. U svetlu ove poruke, Sveti Teofan nas da ne zaboravimo snagu vere i da se oslanjamo na Gospodovu pomoć, kako bismo prevazišli životne prepreke i sačuvali svoj put ka večnom životu. Verujući, ne samo da se osnažujemo, već postajemo i nosioci Božje blagodati u svetu koji nas okružuje.
Sve ih spominje apostol Pavle u svojim poslanicama.
Njegova sposobnost da se obraća ljudima u svim prilikama, kako u dobrim, tako i u teškim vremenima, ostavila je dubok trag.
Najosnovnije na Vaskrs jeste da se ode na svetu liturgiju gde se proslavlja vaskrsenje Hristovo, moli se Bogu i pričešćuje se, a kada se dođe kući, slavi se Vaskrs sa najmilijima, objasnio je sveštenik Žarko Marković.
Bombe su bacane po svim krajevima grada, čak su pogođene bolnice i sanatorijumi. Vojna bolnica, u kojoj su se nalazili naši zarobljenici povratnici radi lečenja, bila je pogođena...
Najpouzdanije svedočanstvo o životu Marije Magdaline daje nam Sveto Jevanđelje, pogotovo što sva četvorica jevanđelista obraćaju pažnju na nju.
Njegova sposobnost da se obraća ljudima u svim prilikama, kako u dobrim, tako i u teškim vremenima, ostavila je dubok trag.
U Hramu Hrista Spasitelja, u prisustvu patrijarha Kirila i predsednika Ruske Federacije, obeležen je Vaskrs 2025. godine — u znaku molitve za pravedni mir i ujedinjenje hrišćanskog sveta.
Minut nakon što smo zakoračili u 20. april, Hram na Vračaru ispunili su plamenovi sveća, miris tamjana i glasovi vernika u sabornosti — potvrđujući da vera u vaskrslog Hrista nadilazi i tamu i vreme.
U svetinji na mestu Hristovog groba, pred hiljadama vernika i pod strogim merama bezbednosti, pojavio se sveti plamen – nevidljiv, neoskvrnjen, večan. Ovo čudo još jednom je potvrdilo da vera ne zna za granice, a nada ne prestaje da svetli ni u najmračnijim vremenima.
Na praznik Vaskrsenja Hristovog 1993. godine, u tišini drevne Optinske pustinje, dogodio se svirepi zločin koji je ostavio neizbrisiv trag na savremenoj crkvenoj istoriji. Ubistvo trojice krotkih slugu Božijih otvorilo je pitanja o duhovnoj borbi, zlu koje vreba i svetosti koja ne umire — čak ni u smrti.
Ukoliko je zaborav hleba koji silazi s neba dublji, utoliko je pohlepa čovekova za bogaćenjem, novcem i uživanjem veća i nezajažljivija, govorio je patrijarh Pavle.
U trenucima kada radosno kličemo „Hristos vaskrse!“, duša se najdublje osvećuje molitvom. Otkrivamo zašto je čitanje Akatista Vaskrsenju Hristovom najsnažniji način da istinski doživimo smisao Praznika nad praznicima.