Bio je istaknuti crkveni umetnik – oslikao je brojne ikonostase, među kojima se ističu oni u manastiru Rakovici, crkvi Ružici na Kalemegdanu i manastiru Šišatovac, gde je služio kao iguman.
Rođen kao Georgije Momčilović 23. aprila 1875. godine u selu Deronje kod Odžaka, Rafailo je još kao dete krenuo putem duhovnosti.
Mladost je proveo u manastirima Kovilj i Manasija, gde je 1896. godine zamonašen i rukopoložen za jeromonaha. Uz monaški život, usavršavao se i u umetnosti – studirao je slikarstvo u Moskvi, Rimu, Veneciji i Beogradu, a pripadao je prvoj generaciji učenika škole Kirila Kutlika.
Wikipedia
Kapija manastira Kovilj, 1914.
Wikipedia
Stevan Utornik, Galerija Matice srpske
Bio je istaknuti crkveni umetnik – oslikao je brojne ikonostase, među kojima se ističu oni u manastiru Rakovici, crkvi Ružici na Kalemegdanu i manastiru Šišatovac, gde je služio kao iguman.
Tragičan kraj života...
World History Archive / Universal images group / Profimedia
Ustaše ubijaju zatvorenika
Rafaila Momčilovića - monaha, slikara, sveštenomučenika i igumana manastira Šišatovac su ustaše 1941. godine nasilno odvele u logor u Slavonsku Požegu. U logoru je mučen i zlostavljan.
Nakon mučenja, primoran je da sam sebi održi opelo, i ubrzo potom pogubljen u Slavonskoj Požegi 3. septembra 1941. godine. Mesto njegovog groba nikada nije pronađeno.
Punih šest decenija je bio zaboravljen i skrajnut od očiju javnosti, da bi 1999. godine bio proglašen za svetitelja i upisan u crkveni Imenoslov kao sveštenomučenik. Kanonizovan je godinu dana kasnije, u Hramu Svetog Save na Vračaru, na liturgiji koju je vodio patrijarh Pavle.
Za sobom je ostavio vredno ikonopisačko delo i “tri fijakera prepuna slika” koje od nedavno iznova otkrivamo i spoznajemo.
Njegova umetnička zaostavština i duhovni život vredni su naše pažnje i pomena.
Četiri najvažnija katolička medija - Laudato, Radio Marija, Katolički radio i Glas Koncila - uz Hrvatsku katoličku mrežu i Novi život, objavili su tek kratke najave, a o skupu nisu ili su vrlo malo izvestili.
U profašističkoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) na delu je bio ustaški genocid nad Srbima, progon i uništavanje svega što pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Protojerej stavrofor Branko Tapušković kaže da je ovaj krst u 13. podgoričku parohiju stigao zahvaljujući ljubavi i dobroti episkopa pakračko-slavonskog Jovana.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Liturgiju je predvodio pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško. U svojoj propovedi, biskup je poručio da „mislima obuhvatamo sve one prema kojima je pokazana neljudskost“.
Na redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve, prota Branko Dobrosavljević je proglašen svetiteljem – sveštenomučenikom, i njegovo ime zauzelo je mesto u imenoslovu Srpske crkve.
Povodom osamdesete godišnjice prestanka rada sistema koncentracionih i logora smrti u Jasenovcu, na kraju molitvenog slavlja, u slavu Božju, a u čast i spomen Svetih novomučenika jasenovačkih koji venac slave zadobiše, osveštani su slavski kolač i žito.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.