Liturgiju je predvodio pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško. U svojoj propovedi, biskup je poručio da „mislima obuhvatamo sve one prema kojima je pokazana neljudskost“.
Povodom obeležavanja godišnjice ulaska partizanskih jedinica u Zagreb, juče je u crkvi svetog Jeronima na Maksimiru služena zadušna liturgija za „sve civilne i vojne žrtve ubijene u Zagrebu“.
Liturgiju je predvodio pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško. U svojoj propovedi, biskup je poručio da „mislima obuhvatamo sve one prema kojima je pokazana neljudskost“.
Rekao je da razmere tog stradanja, tj. razmere tog partizanskog jugoslovenskog zločina, kao i namere, metode i ciljevi počinilaca, takvi su da nikoga ko ih upozna – pa makar i površno – ne bi smeli ostaviti ravnodušnim.
- Još manje smeju biti prećutani, negirani, zataškani ili lažno prikazivani. A mi ni ove godine u Zagrebu nemamo pomen za žrtve tih zločina. Umesto toga, ponovo smo izloženi veličanju zločinaca, upakovanom u slavlje oslobođenja i slobode - istakao je on.
- I tako već osamdeset godina. Osamdeset godina! Od toga je četrdeset i pet godina prošlo u sistematskom širenju laži u totalitarnom komunističkom režimu. Ali još je bolnije, gotovo neshvatljivo, da i u poslednjih trideset i pet godina, u nezavisnoj Hrvatskoj, u društvenom uređenju koje nazivamo "zapadnom demokratijom", i dalje svedočimo čuvanju i negovanju tih istih laži. A u toj demokratiji bi, među temeljnim vrednostima, trebalo da sijaju poštovanje ljudskog dostojanstva, neprihvatljivost totalitarizama, posebno one duhovne i materijalne pustoši koju je komunizam ostavio za sobom. A ta pustoš, u Hrvatskoj, još nije prestala - rekao je biskup.
- Vredelo bi pozvati zvaničnike i parlamentarce Evropske unije i povesti ih kroz Zagreb i okolinu, pokazati im više od stotinu neobeleženih mesta - udolina, padina, jaraka, klanaca, u kojima još uvek leže kosti ljudi pogubljenih bez suda i dokaza, samo zato što je neko procenio - kao što ovih dana čujemo iz usta samozvanih antifašista - da je neko "simpatizer" nekog neprijatelja - rekao je Šaško.
Navodi da bi tome trebalo dodati i upoznavanje sa načinom sprovođenja evropskih rezolucija o totalitarnim režimima u Hrvatskoj, kao i sa privilegijama koje su nekadašnji članovi Komunističke partije, i njihovi naslednici u raznim oblicima, uživali i danas uživaju.
- Dok još jednom izražavam svoje divljenje, zahvalnost i osećanje nedostojnosti pred svakom žrtvom hrvatskih dobrovoljaca i drugih branitelja, duboko me pogađa kada vidim da i sami hrvatski branitelji pristaju da budu deo propagande komunističkih laži. Molim se za njih, da ne podlegnu novim "partijskim direktivama" i da ne zaborave šta ih je nosilo, šta im je davalo snagu i o čemu su sanjali - poručio je biskup.
- Braćo i sestre, cela istorija sveta staje u komadić hleba koji Bog, silom Duha Svetoga, preobražava u Hristovo telo. Taj komadić sveta često izgleda nedostatan. Ali teška istorija našeg naroda uči nas da je upravo snagom tog hleba preživela ljubav, da se izgrađivala blizina, da su ljudi nalazili snagu za koju su mislili da je nemaju - i da je opstao i sam narod, naročito onda kada je vera bila progonjena i kada su mnogi ubijani, među njima i proroci, poput blaženog Alojzija Stepinca - zaključio je biskup Šaško.
Bio je istaknuti crkveni umetnik – oslikao je brojne ikonostase, među kojima se ističu oni u manastiru Rakovici, crkvi Ružici na Kalemegdanu i manastiru Šišatovac, gde je služio kao iguman.
Direktor Kancelarije za javnu i kulturnu diplomatiju upozorio je domaću i svetsku javnost na akt institucionalne diskriminacije koji omogućava uklanjanje srpskih nadgrobnih spomenika u Hrvatskoj.
Svetogorski starac objašnjava zašto i molitva izgovorena bez pune sabranosti nije prazna, već deluje kao duhovni udar koji zaustavlja haos misli i odvraća ono što čoveka udaljava od mira.
Sud u Podgorici dosudio je odštetu arhimandritu Hrizostomu Nešiću nakon što je na kontroverznom portalu bio označen kao „špijun“, zajedno sa više monaha i sveštenika SPC.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Na izraelskim poljima počinje žetva pšenice za „šmura macu“, koja se mesecima čuva pod strogim nadzorom i kroz svaki korak priprema za Pesah, uz pravila u kojima nema mesta ni za najmanju grešku.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Sveti Dositej je nedugo po dolasku za mitropolita zagrebačkog osnovao monašku svetu porodicu 1936. godine, što je još jedan dokaz da je naša Crkva monaholjubiva i manastiroljubiva.
Četiri najvažnija katolička medija - Laudato, Radio Marija, Katolički radio i Glas Koncila - uz Hrvatsku katoličku mrežu i Novi život, objavili su tek kratke najave, a o skupu nisu ili su vrlo malo izvestili.
Božićno pojanje u dvorani „Lisinski“ najavljeno je kao praznični susret vere i muzike, ali se ubrzo otkrilo da iza događaja stoji projekat vezan za obnovu tzv. Hrvatske pravoslavne crkve – ideje koja ponovo otvara pitanje sudbine Srba, Crkve i istorijskog pamćenja.
Na izraelskim poljima počinje žetva pšenice za „šmura macu“, koja se mesecima čuva pod strogim nadzorom i kroz svaki korak priprema za Pesah, uz pravila u kojima nema mesta ni za najmanju grešku.
Od Jom kipura do ličnih zaveta i neobičnih običaja, u judaizmu post nije izuzetak, već složen sistem duhovnog života koji povezuje pokajanje, sećanje, zajednicu i ličnu odgovornost.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Jednostavno jelo od nekoliko sastojaka vekovima je bilo nezaobilazno tokom posta na ulju, a tajna punog ukusa krije se u načinu kuvanja i strpljivom krčkanju koje pasulju daje posebnu aromu.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.