Liturgiju je predvodio pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško. U svojoj propovedi, biskup je poručio da „mislima obuhvatamo sve one prema kojima je pokazana neljudskost“.
Povodom obeležavanja godišnjice ulaska partizanskih jedinica u Zagreb, juče je u crkvi svetog Jeronima na Maksimiru služena zadušna liturgija za „sve civilne i vojne žrtve ubijene u Zagrebu“.
Liturgiju je predvodio pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško. U svojoj propovedi, biskup je poručio da „mislima obuhvatamo sve one prema kojima je pokazana neljudskost“.
Rekao je da razmere tog stradanja, tj. razmere tog partizanskog jugoslovenskog zločina, kao i namere, metode i ciljevi počinilaca, takvi su da nikoga ko ih upozna – pa makar i površno – ne bi smeli ostaviti ravnodušnim.
- Još manje smeju biti prećutani, negirani, zataškani ili lažno prikazivani. A mi ni ove godine u Zagrebu nemamo pomen za žrtve tih zločina. Umesto toga, ponovo smo izloženi veličanju zločinaca, upakovanom u slavlje oslobođenja i slobode - istakao je on.
- I tako već osamdeset godina. Osamdeset godina! Od toga je četrdeset i pet godina prošlo u sistematskom širenju laži u totalitarnom komunističkom režimu. Ali još je bolnije, gotovo neshvatljivo, da i u poslednjih trideset i pet godina, u nezavisnoj Hrvatskoj, u društvenom uređenju koje nazivamo "zapadnom demokratijom", i dalje svedočimo čuvanju i negovanju tih istih laži. A u toj demokratiji bi, među temeljnim vrednostima, trebalo da sijaju poštovanje ljudskog dostojanstva, neprihvatljivost totalitarizama, posebno one duhovne i materijalne pustoši koju je komunizam ostavio za sobom. A ta pustoš, u Hrvatskoj, još nije prestala - rekao je biskup.
- Vredelo bi pozvati zvaničnike i parlamentarce Evropske unije i povesti ih kroz Zagreb i okolinu, pokazati im više od stotinu neobeleženih mesta - udolina, padina, jaraka, klanaca, u kojima još uvek leže kosti ljudi pogubljenih bez suda i dokaza, samo zato što je neko procenio - kao što ovih dana čujemo iz usta samozvanih antifašista - da je neko "simpatizer" nekog neprijatelja - rekao je Šaško.
Navodi da bi tome trebalo dodati i upoznavanje sa načinom sprovođenja evropskih rezolucija o totalitarnim režimima u Hrvatskoj, kao i sa privilegijama koje su nekadašnji članovi Komunističke partije, i njihovi naslednici u raznim oblicima, uživali i danas uživaju.
- Dok još jednom izražavam svoje divljenje, zahvalnost i osećanje nedostojnosti pred svakom žrtvom hrvatskih dobrovoljaca i drugih branitelja, duboko me pogađa kada vidim da i sami hrvatski branitelji pristaju da budu deo propagande komunističkih laži. Molim se za njih, da ne podlegnu novim "partijskim direktivama" i da ne zaborave šta ih je nosilo, šta im je davalo snagu i o čemu su sanjali - poručio je biskup.
- Braćo i sestre, cela istorija sveta staje u komadić hleba koji Bog, silom Duha Svetoga, preobražava u Hristovo telo. Taj komadić sveta često izgleda nedostatan. Ali teška istorija našeg naroda uči nas da je upravo snagom tog hleba preživela ljubav, da se izgrađivala blizina, da su ljudi nalazili snagu za koju su mislili da je nemaju - i da je opstao i sam narod, naročito onda kada je vera bila progonjena i kada su mnogi ubijani, među njima i proroci, poput blaženog Alojzija Stepinca - zaključio je biskup Šaško.
Bio je istaknuti crkveni umetnik – oslikao je brojne ikonostase, među kojima se ističu oni u manastiru Rakovici, crkvi Ružici na Kalemegdanu i manastiru Šišatovac, gde je služio kao iguman.
Direktor Kancelarije za javnu i kulturnu diplomatiju upozorio je domaću i svetsku javnost na akt institucionalne diskriminacije koji omogućava uklanjanje srpskih nadgrobnih spomenika u Hrvatskoj.
Otkrijte kako se priprema autentično koljivo iz ćelije Presvete Bogorodice Axion Esti, sa sastojcima koji simbolizuju Vaskrsenje, Carstvo nebesko i večni život.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Sveti Dositej je nedugo po dolasku za mitropolita zagrebačkog osnovao monašku svetu porodicu 1936. godine, što je još jedan dokaz da je naša Crkva monaholjubiva i manastiroljubiva.
Četiri najvažnija katolička medija - Laudato, Radio Marija, Katolički radio i Glas Koncila - uz Hrvatsku katoličku mrežu i Novi život, objavili su tek kratke najave, a o skupu nisu ili su vrlo malo izvestili.
Božićno pojanje u dvorani „Lisinski“ najavljeno je kao praznični susret vere i muzike, ali se ubrzo otkrilo da iza događaja stoji projekat vezan za obnovu tzv. Hrvatske pravoslavne crkve – ideje koja ponovo otvara pitanje sudbine Srba, Crkve i istorijskog pamćenja.
Životna priča Dena Rehila pokazuje kako trauma, gubitak i luksuz ne mogu zameniti unutrašnji mir, dok duhovno preobraženje može promeniti život od korena.
Zbog krvavog napada u katoličkoj crkvi tokom mise, sud je izrekao kazne kakve se retko viđaju, povukavši oštru granicu između islama kao vere i nasilja koje pokušava da se sakrije iza njegovog imena.
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.
Nakon liturgije koju je služio mitropolit šumadijski Jovan, sveštenici iz tri namesništva i profesori Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta otvorili su razgovor o izazovima crkvenog života koji se ne vide sa ambona.