Liturgiju je predvodio pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško. U svojoj propovedi, biskup je poručio da „mislima obuhvatamo sve one prema kojima je pokazana neljudskost“.
Povodom obeležavanja godišnjice ulaska partizanskih jedinica u Zagreb, juče je u crkvi svetog Jeronima na Maksimiru služena zadušna liturgija za „sve civilne i vojne žrtve ubijene u Zagrebu“.
Liturgiju je predvodio pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško. U svojoj propovedi, biskup je poručio da „mislima obuhvatamo sve one prema kojima je pokazana neljudskost“.
Rekao je da razmere tog stradanja, tj. razmere tog partizanskog jugoslovenskog zločina, kao i namere, metode i ciljevi počinilaca, takvi su da nikoga ko ih upozna – pa makar i površno – ne bi smeli ostaviti ravnodušnim.
- Još manje smeju biti prećutani, negirani, zataškani ili lažno prikazivani. A mi ni ove godine u Zagrebu nemamo pomen za žrtve tih zločina. Umesto toga, ponovo smo izloženi veličanju zločinaca, upakovanom u slavlje oslobođenja i slobode - istakao je on.
- I tako već osamdeset godina. Osamdeset godina! Od toga je četrdeset i pet godina prošlo u sistematskom širenju laži u totalitarnom komunističkom režimu. Ali još je bolnije, gotovo neshvatljivo, da i u poslednjih trideset i pet godina, u nezavisnoj Hrvatskoj, u društvenom uređenju koje nazivamo "zapadnom demokratijom", i dalje svedočimo čuvanju i negovanju tih istih laži. A u toj demokratiji bi, među temeljnim vrednostima, trebalo da sijaju poštovanje ljudskog dostojanstva, neprihvatljivost totalitarizama, posebno one duhovne i materijalne pustoši koju je komunizam ostavio za sobom. A ta pustoš, u Hrvatskoj, još nije prestala - rekao je biskup.
- Vredelo bi pozvati zvaničnike i parlamentarce Evropske unije i povesti ih kroz Zagreb i okolinu, pokazati im više od stotinu neobeleženih mesta - udolina, padina, jaraka, klanaca, u kojima još uvek leže kosti ljudi pogubljenih bez suda i dokaza, samo zato što je neko procenio - kao što ovih dana čujemo iz usta samozvanih antifašista - da je neko "simpatizer" nekog neprijatelja - rekao je Šaško.
Navodi da bi tome trebalo dodati i upoznavanje sa načinom sprovođenja evropskih rezolucija o totalitarnim režimima u Hrvatskoj, kao i sa privilegijama koje su nekadašnji članovi Komunističke partije, i njihovi naslednici u raznim oblicima, uživali i danas uživaju.
- Dok još jednom izražavam svoje divljenje, zahvalnost i osećanje nedostojnosti pred svakom žrtvom hrvatskih dobrovoljaca i drugih branitelja, duboko me pogađa kada vidim da i sami hrvatski branitelji pristaju da budu deo propagande komunističkih laži. Molim se za njih, da ne podlegnu novim "partijskim direktivama" i da ne zaborave šta ih je nosilo, šta im je davalo snagu i o čemu su sanjali - poručio je biskup.
- Braćo i sestre, cela istorija sveta staje u komadić hleba koji Bog, silom Duha Svetoga, preobražava u Hristovo telo. Taj komadić sveta često izgleda nedostatan. Ali teška istorija našeg naroda uči nas da je upravo snagom tog hleba preživela ljubav, da se izgrađivala blizina, da su ljudi nalazili snagu za koju su mislili da je nemaju - i da je opstao i sam narod, naročito onda kada je vera bila progonjena i kada su mnogi ubijani, među njima i proroci, poput blaženog Alojzija Stepinca - zaključio je biskup Šaško.
Bio je istaknuti crkveni umetnik – oslikao je brojne ikonostase, među kojima se ističu oni u manastiru Rakovici, crkvi Ružici na Kalemegdanu i manastiru Šišatovac, gde je služio kao iguman.
Direktor Kancelarije za javnu i kulturnu diplomatiju upozorio je domaću i svetsku javnost na akt institucionalne diskriminacije koji omogućava uklanjanje srpskih nadgrobnih spomenika u Hrvatskoj.
Osam istorijskih Mercedesa, koje su pape koristile od 1930. godine, izloženo je u Vatikanskim muzejima. Postavka otkriva gotovo vek razvoja papamobila, od luksuznih detalja do savremenih bezbednosnih rešenja.
Povoljan ishod dodatnih pregleda znači da poglavaru Rimokatoličke crkve nije potrebno dalje onkološko lečenje, a već 6. novembra očekuje ga putovanje u tri južnoameričke zemlje.
Istorijska svetinja vekovima je čuvala tragove vere i kulture Malopoljske, a sada je u velikom požaru nestala zajedno sa dragocenim istorijskim enterijerom.
Dok se snimci šire društvenim mrežama, predsednik Sabora Islamske zajednice Srbije objašnjava zašto je sporno glasanje izazvalo podele među vernicima i upozorava na posledice višegodišnjih nesuglasica.
Otac Lino Zateli trebalo je da napusti zajednicu kojoj je bio posvećen gotovo četvrt veka, dok su se vernici usprotivili njegovom premeštaju i prikupili nekoliko stotina potpisa kako bi ostao u parohiji.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Sveti Dositej je nedugo po dolasku za mitropolita zagrebačkog osnovao monašku svetu porodicu 1936. godine, što je još jedan dokaz da je naša Crkva monaholjubiva i manastiroljubiva.
Četiri najvažnija katolička medija - Laudato, Radio Marija, Katolički radio i Glas Koncila - uz Hrvatsku katoličku mrežu i Novi život, objavili su tek kratke najave, a o skupu nisu ili su vrlo malo izvestili.
Liturgiju su služili vladike Isihije i Kirilo, a verni narod u hrvatskoj prestonici dobio je mogućnost molitvenog poklonjenja svetim moštima Svetog vladike Nikolaja i Svetog Justina Ćelijskog.
Osam istorijskih Mercedesa, koje su pape koristile od 1930. godine, izloženo je u Vatikanskim muzejima. Postavka otkriva gotovo vek razvoja papamobila, od luksuznih detalja do savremenih bezbednosnih rešenja.
Povoljan ishod dodatnih pregleda znači da poglavaru Rimokatoličke crkve nije potrebno dalje onkološko lečenje, a već 6. novembra očekuje ga putovanje u tri južnoameričke zemlje.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.