Liturgiju je predvodio pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško. U svojoj propovedi, biskup je poručio da „mislima obuhvatamo sve one prema kojima je pokazana neljudskost“.
Povodom obeležavanja godišnjice ulaska partizanskih jedinica u Zagreb, juče je u crkvi svetog Jeronima na Maksimiru služena zadušna liturgija za „sve civilne i vojne žrtve ubijene u Zagrebu“.
Liturgiju je predvodio pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško. U svojoj propovedi, biskup je poručio da „mislima obuhvatamo sve one prema kojima je pokazana neljudskost“.
Rekao je da razmere tog stradanja, tj. razmere tog partizanskog jugoslovenskog zločina, kao i namere, metode i ciljevi počinilaca, takvi su da nikoga ko ih upozna – pa makar i površno – ne bi smeli ostaviti ravnodušnim.
- Još manje smeju biti prećutani, negirani, zataškani ili lažno prikazivani. A mi ni ove godine u Zagrebu nemamo pomen za žrtve tih zločina. Umesto toga, ponovo smo izloženi veličanju zločinaca, upakovanom u slavlje oslobođenja i slobode - istakao je on.
- I tako već osamdeset godina. Osamdeset godina! Od toga je četrdeset i pet godina prošlo u sistematskom širenju laži u totalitarnom komunističkom režimu. Ali još je bolnije, gotovo neshvatljivo, da i u poslednjih trideset i pet godina, u nezavisnoj Hrvatskoj, u društvenom uređenju koje nazivamo "zapadnom demokratijom", i dalje svedočimo čuvanju i negovanju tih istih laži. A u toj demokratiji bi, među temeljnim vrednostima, trebalo da sijaju poštovanje ljudskog dostojanstva, neprihvatljivost totalitarizama, posebno one duhovne i materijalne pustoši koju je komunizam ostavio za sobom. A ta pustoš, u Hrvatskoj, još nije prestala - rekao je biskup.
- Vredelo bi pozvati zvaničnike i parlamentarce Evropske unije i povesti ih kroz Zagreb i okolinu, pokazati im više od stotinu neobeleženih mesta - udolina, padina, jaraka, klanaca, u kojima još uvek leže kosti ljudi pogubljenih bez suda i dokaza, samo zato što je neko procenio - kao što ovih dana čujemo iz usta samozvanih antifašista - da je neko "simpatizer" nekog neprijatelja - rekao je Šaško.
Navodi da bi tome trebalo dodati i upoznavanje sa načinom sprovođenja evropskih rezolucija o totalitarnim režimima u Hrvatskoj, kao i sa privilegijama koje su nekadašnji članovi Komunističke partije, i njihovi naslednici u raznim oblicima, uživali i danas uživaju.
- Dok još jednom izražavam svoje divljenje, zahvalnost i osećanje nedostojnosti pred svakom žrtvom hrvatskih dobrovoljaca i drugih branitelja, duboko me pogađa kada vidim da i sami hrvatski branitelji pristaju da budu deo propagande komunističkih laži. Molim se za njih, da ne podlegnu novim "partijskim direktivama" i da ne zaborave šta ih je nosilo, šta im je davalo snagu i o čemu su sanjali - poručio je biskup.
- Braćo i sestre, cela istorija sveta staje u komadić hleba koji Bog, silom Duha Svetoga, preobražava u Hristovo telo. Taj komadić sveta često izgleda nedostatan. Ali teška istorija našeg naroda uči nas da je upravo snagom tog hleba preživela ljubav, da se izgrađivala blizina, da su ljudi nalazili snagu za koju su mislili da je nemaju - i da je opstao i sam narod, naročito onda kada je vera bila progonjena i kada su mnogi ubijani, među njima i proroci, poput blaženog Alojzija Stepinca - zaključio je biskup Šaško.
Bio je istaknuti crkveni umetnik – oslikao je brojne ikonostase, među kojima se ističu oni u manastiru Rakovici, crkvi Ružici na Kalemegdanu i manastiru Šišatovac, gde je služio kao iguman.
Direktor Kancelarije za javnu i kulturnu diplomatiju upozorio je domaću i svetsku javnost na akt institucionalne diskriminacije koji omogućava uklanjanje srpskih nadgrobnih spomenika u Hrvatskoj.
Od tihog monaškog postriga u manastiru Krupi do vođenja eparhije u kojoj su nikli deseci novih hramova – mitropolit banatski Nikanor obeležio jubilej koji otkriva priču života posvećenog Bogu i narodu.
I među verujućima se događa prekid trudnoće, a tada ostaje teško pitanje koje ne prestaje da progoni roditelje – gde odlaze nevine duše? Protojerej Aleksandar Ermulin govori o složenosti ovog pitanja i Božjem promislu.
Mnogi turisti iz pravoslavnih zemalja žele da prime Svete tajne u Sabornoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, ali pravila su jasna – a za neke i iznenađujuća.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Sveti Dositej je nedugo po dolasku za mitropolita zagrebačkog osnovao monašku svetu porodicu 1936. godine, što je još jedan dokaz da je naša Crkva monaholjubiva i manastiroljubiva.
Četiri najvažnija katolička medija - Laudato, Radio Marija, Katolički radio i Glas Koncila - uz Hrvatsku katoličku mrežu i Novi život, objavili su tek kratke najave, a o skupu nisu ili su vrlo malo izvestili.
Na redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve, prota Branko Dobrosavljević je proglašen svetiteljem – sveštenomučenikom, i njegovo ime zauzelo je mesto u imenoslovu Srpske crkve.
Pravoslavna misija u Ugandi rođena je iz duboke potrebe naroda koji je, razočaran plodovima delovanja nekadašnjih kolonijalnih misionara, počeo da traga za izvornim i nepromenjenim hrišćanskim predanjem.
Nekada spas u siromašnim vremenima, danas neodoljivi zalogaj koji osvaja mirisom i ukusom – pogledajte korak po korak kako da ga spremite da svi traže još.
U svojoj besedi za 10. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako strpljenje Boga krije duboku želju za spasenjem svake duše, pozivajući na iskreno pokajanje pre nepovratnog trenutka koji dolazi.