Liturgiju je predvodio pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško. U svojoj propovedi, biskup je poručio da „mislima obuhvatamo sve one prema kojima je pokazana neljudskost“.
Povodom obeležavanja godišnjice ulaska partizanskih jedinica u Zagreb, juče je u crkvi svetog Jeronima na Maksimiru služena zadušna liturgija za „sve civilne i vojne žrtve ubijene u Zagrebu“.
Liturgiju je predvodio pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško. U svojoj propovedi, biskup je poručio da „mislima obuhvatamo sve one prema kojima je pokazana neljudskost“.
Rekao je da razmere tog stradanja, tj. razmere tog partizanskog jugoslovenskog zločina, kao i namere, metode i ciljevi počinilaca, takvi su da nikoga ko ih upozna – pa makar i površno – ne bi smeli ostaviti ravnodušnim.
- Još manje smeju biti prećutani, negirani, zataškani ili lažno prikazivani. A mi ni ove godine u Zagrebu nemamo pomen za žrtve tih zločina. Umesto toga, ponovo smo izloženi veličanju zločinaca, upakovanom u slavlje oslobođenja i slobode - istakao je on.
- I tako već osamdeset godina. Osamdeset godina! Od toga je četrdeset i pet godina prošlo u sistematskom širenju laži u totalitarnom komunističkom režimu. Ali još je bolnije, gotovo neshvatljivo, da i u poslednjih trideset i pet godina, u nezavisnoj Hrvatskoj, u društvenom uređenju koje nazivamo "zapadnom demokratijom", i dalje svedočimo čuvanju i negovanju tih istih laži. A u toj demokratiji bi, među temeljnim vrednostima, trebalo da sijaju poštovanje ljudskog dostojanstva, neprihvatljivost totalitarizama, posebno one duhovne i materijalne pustoši koju je komunizam ostavio za sobom. A ta pustoš, u Hrvatskoj, još nije prestala - rekao je biskup.
- Vredelo bi pozvati zvaničnike i parlamentarce Evropske unije i povesti ih kroz Zagreb i okolinu, pokazati im više od stotinu neobeleženih mesta - udolina, padina, jaraka, klanaca, u kojima još uvek leže kosti ljudi pogubljenih bez suda i dokaza, samo zato što je neko procenio - kao što ovih dana čujemo iz usta samozvanih antifašista - da je neko "simpatizer" nekog neprijatelja - rekao je Šaško.
Navodi da bi tome trebalo dodati i upoznavanje sa načinom sprovođenja evropskih rezolucija o totalitarnim režimima u Hrvatskoj, kao i sa privilegijama koje su nekadašnji članovi Komunističke partije, i njihovi naslednici u raznim oblicima, uživali i danas uživaju.
- Dok još jednom izražavam svoje divljenje, zahvalnost i osećanje nedostojnosti pred svakom žrtvom hrvatskih dobrovoljaca i drugih branitelja, duboko me pogađa kada vidim da i sami hrvatski branitelji pristaju da budu deo propagande komunističkih laži. Molim se za njih, da ne podlegnu novim "partijskim direktivama" i da ne zaborave šta ih je nosilo, šta im je davalo snagu i o čemu su sanjali - poručio je biskup.
- Braćo i sestre, cela istorija sveta staje u komadić hleba koji Bog, silom Duha Svetoga, preobražava u Hristovo telo. Taj komadić sveta često izgleda nedostatan. Ali teška istorija našeg naroda uči nas da je upravo snagom tog hleba preživela ljubav, da se izgrađivala blizina, da su ljudi nalazili snagu za koju su mislili da je nemaju - i da je opstao i sam narod, naročito onda kada je vera bila progonjena i kada su mnogi ubijani, među njima i proroci, poput blaženog Alojzija Stepinca - zaključio je biskup Šaško.
Bio je istaknuti crkveni umetnik – oslikao je brojne ikonostase, među kojima se ističu oni u manastiru Rakovici, crkvi Ružici na Kalemegdanu i manastiru Šišatovac, gde je služio kao iguman.
Direktor Kancelarije za javnu i kulturnu diplomatiju upozorio je domaću i svetsku javnost na akt institucionalne diskriminacije koji omogućava uklanjanje srpskih nadgrobnih spomenika u Hrvatskoj.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Kulinarski tim Artis centra rekonstruisao je jelo nadahnuto srednjovekovnom kuhinjom, a završni premaz od meda i crnog vina daje mesu rubinsku, hrskavu koricu.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Sveti Dositej je nedugo po dolasku za mitropolita zagrebačkog osnovao monašku svetu porodicu 1936. godine, što je još jedan dokaz da je naša Crkva monaholjubiva i manastiroljubiva.
Četiri najvažnija katolička medija - Laudato, Radio Marija, Katolički radio i Glas Koncila - uz Hrvatsku katoličku mrežu i Novi život, objavili su tek kratke najave, a o skupu nisu ili su vrlo malo izvestili.
Liturgiju su služili vladike Isihije i Kirilo, a verni narod u hrvatskoj prestonici dobio je mogućnost molitvenog poklonjenja svetim moštima Svetog vladike Nikolaja i Svetog Justina Ćelijskog.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
Četvorodnevni boravak Svetog Oca doneće susrete sa stotinama hiljada vernika, mladima, preživelima seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj crkvi i evropskim liderima, uz molitve u Notr Damu i Lurdu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.