Printscreen mitropolija-zagrebacka.orgEpiskop Kirilo je služio liturgiju u manastiru Svete Petke u Zagrebu.
Sveti Dositej je nedugo po dolasku za mitropolita zagrebačkog osnovao monašku svetu porodicu 1936. godine, što je još jedan dokaz da je naša Crkva monaholjubiva i manastiroljubiva.
Povodom obeležavanja osamdeset godina od blaženog upokojenja Svetog Dositeja Zagrebačkog (1945-2025), 13. januara 2025. godine, episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo je služio svetu arhijerejsku Liturgiju u manastiru Svete Petke u Zagrebu.
Tokom liturgije izvršen je čin osvećenja izvedenih radova u manastiru Svete Petke i osveštani su i slavski darovi zagrebačkog gradskog odbora Srpskog narodnog veća.
Posle čitanja svetog Jevanđelja, arhimandrit Jefrem je besedio o svetlosti praznika Božića, kada se onostrano srelo sa ovostranim, kada se nebo spojilo sa zemljom, kada se duh sjedinio sa materijom, kada je Bog postao čovek, kada se sva tvorevina klanja Bogomladencu Hristu i Vitlejemskoj pećini:
- Klanjamo se Bogočoveku Hristu i ovih dana kada čujemo reči đakona: Čujmo sveto Jevanđelje i u vreme ono uvodi nas upravo u prostor sećanja. To je prostor ne samo prošlog nego i sadašnjeg i prostor budućeg vremena koje će doći. Danas se govori o progresu pa se gleda da li ćemo spaliti majku zemlju u ime progresije, a budućnost koju nam otkriva Hristos u Crkvi Božjoj jeste u prostoru ontološkog i eshatološkog stanja kada se preobražava sva priroda i sva tvar rečima Hristovim: Oče, da budu kao što si i ti u meni i ja u tebi, da i oni budu u nama.
- Kao što su pastiri čuli anđeosku pesmu Slava na visini Bogu i na zemlji mir, među ljudima dobra volja, pokazuje se da je svet onaj koji je stvorio nebo i zemlju, onaj koji je stvorio sve vidljivo i nevidljivo i uveo nas i uvodi nas u tajnu večnog života - rekao je arhimandrit Jefrem, nastojatelj manastira Stanjevića.
- Gospod Isus Hristos nam pokazuje na Tajnoj večeri da jedući telo njegovo i pijući krv njegovu ulazimo u jedinstvo sa onostranim, ulazimo u jedinstvo sa trenscedentnim duhom koji se otelotvorio po rečima Svetog apostola i jevanđeliste Jovana Bogoslova: I logos postade telo i smesti se među nama. Ta tajna Boga i čoveka je tajna one svetosti na koju je čovek prizvan. Jer biti svet ne može čovek biti sam od sebe nego u zajednici sa Bogom, a ta zajednica jeste u Duhu Svetom, u telu i krvi Gospodnjoj koja nas osvećuje i prosvećuje - istakao je arhimandrit Jefrem.
spc.rs
Episkop Kirilo je služio liturgiju u manastiru Svete Petke u Zagrebu.
Napomenuo je da upravo ta svetost nas hrišćane opominje da je volja Očeva da budemo sveti.
- Upravo ta svetost je ono što nas je danas okupilo u ovoj kapeli Svete Paraskeve, a u čast Svetog Dositeja prvog episkopa Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, jer je poslušao reč Isusa Hrista da pravi pastir nikad ne ostavlja ovce svoje kada vidi vuka. Poneo je sve rane svog naroda na svom telu i mučenički postradao i time posvedočio da je njegov celi život bio u znaku Hrista raspetog - rekao je arhimandrit Jefrem.
Vernom narodu u kapeli manastira Svete Petke obratio se i episkop Kirilo koji je podsetio da je Sveti Dositej nedugo po dolasku za mitropolita zagrebačkog osnovao monašku svetu porodicu 1936. godine, što je još jedan dokaz da je naša Crkva monaholjubiva i manastiroljubiva, kao i da su se naši arhijereji od Svetog Save na ovamo trudili da grade manastire.
- Najvažnije je bilo okupiti živu zajednicu, a onda bi pronalazili mesto. U to vreme ovde su se našle neke sestre izgnane od bezbožnih vlasti iz Rusije i bilo je i nekoliko Srpkinja koje su se tu podvizavale sve do Drugog svetskog rata kada su Srpkinje morale da odu, a posle rata, pod pritiskom ateista, nestale su i Ruskinje i ta zajednica se ugasila.
- Sve do dolaska mitropolita Jovana, kasnije patrijarha Porfirija, monaški život ovde se pomalo budio. Danas je tu naša sestra Paraskeva, koja ne samo da čini da ovo bude živa crkva, već se postepeno i sam prostor obnavlja - rekao je episkop Kirilo.
spc.rs
Episkop Kirilo je služio liturgiju u manastiru Svete Petke u Zagrebu.
Podsetio je da je Sveti Dositej bio Beograđanin po rođenju, gde je završio Bogosloviju, a zatim je kandidatsku disertaciju odbranio u Kijevskoj akademiji. Ta kandidatska disertacija na našem Univerzitetu se priznaje kao doktorska. Zatim je bio upućivan na razne fakultete kako bi učio jezike.
- Očigledno ga je Crkva spremala za tu njegovu misiju koju je on imao da izvrši među svojim narodom, među drugim narodima, a naročito u onim područjima gde se naš narod sreće sa inoslavnim hrišćanima. Prvu katedru je imao u Nišu, gde ga kao vladiku niškog zatiče Prvi svetski rat i strašna stradanja. Mi ne znamo mnogo o stradanju naše crkve od strane Bugara, nažalost ubijani su i sveštenici i nedužni ljudi.
- Sve se to događalo iako je mitropolit Dositej izašao pred vojsku i rekao im: Osvojili ste grad, ali nemojte da dirate sveštenstvo i narod. Oni su i njega zatvorili u neki od manastira i pobili mnoge njegove sveštenike. Nije hteo da se evakuiše, iako su i naša Vlada i vojska i jedan deo crkvenih verodostojnika odstupili prema Grčkoj. Bog je hteo da on ne postrada i biva poslan našoj braći u Čehoslovačkoj. Crkva je stradala, nije bilo sveštenika i episkopa, pa je pomoć naše Crkve bila vrlo značajna - rekao je vladika Kirilo.
Vladika Kirilo je podsetio da je posle toga Crkva postavila Dositeja na čelo novoosnovane Mitroopolije zagrebačko-ljubljanske gde je bio sve do smrti. Tu ga je zatekao Drugi svetski rat i on je bio odmah uhapšen i mučen, da bi 1945. godine kada je već bio u teškom psihičkom i fizičkom stanju dobio otpust, te je prebačen u Beograd gde je bio prvo u bolnici, a potom u manastiru Vavedenje gde je i skončao. Godine 1998. biva prepoznat od strane Sabora Srpske pravoslavne crkve i kanonizovan, a njegov pomen praznuje se 13. januara.
spc.rs
Episkop Kirilo je služio liturgiju u manastiru Svete Petke u Zagrebu.
Ove godine navršilo se 80 godina od blaženog upokojenja Svetog Dositeja, prvog mitropolita zagrebačkog (1945-2025). Blagoslovom episkopa Kirila jubilej je obeležen u svečanoj dvorani Gimnazije Kantakuzina Katarina Branković, predstavljanjem knjige „Hristu veran do smrti –sveštenoispovednik Dositej zagrebački i vavedenjski“ i razgovorom s autorom knjige monahom Pavlom, sabratom manastira Stanjevići u Crnoj Gori, posredstvom video veze.
Otac Pavle je detaljno i inspirativno govorio o životu Svetog Dositeja od rođenja, školovanja, arhijerejskog službovanja u Nišu, tamnovanja u bugarskom zatvoru tokom Velikog rata, misionarskom delu u Čehoslovačkoj, izboru za prvog mitropolita novoformirane Zagrebačke mitropolije, stradanju u NDH i blaženom upokojenju, kao i svečanoj kanonizaciji 21. maja 2000. godine u hramu Svetog Save u Beogradu. S ocem Pavlom razgovor je vodio protojerej-stavrofor Slobodan Lalić. Lična sećanja na obretenje moštiju Svetog Dositeja 2008. godine izneo je arhimandrit Danilo (Ljubotina).
Uz verni narod, sveštenstvo i monaštvo Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, učenike Srpske pravoslavne opšte gimnazije „Kantakuzina-Katarina Branković“ praznovanju i duhovnoj tribini povodom 80 godina od upokojenja Svetog Dositeja prisustvovali su gospoda Milorad Pupovac i Boris Milošević iz Srpskog narodnog vijeća i Nikola Lunić iz SKD Privrednik.
Episkopu Kirilu sasluživali su arhimandrit Jefrem, iguman manastira Stanjevići u Crnoj Gori; jerej Majk Žikić; i đakon Aleksandar Miljanović.
Mesečna studentska stipendija iz Fonda Vladimir Matijević iznosi 160 evra, a učenička 80 evra. Mesečna stipendija iz Fonda Ivana Vujnović iznosi 200 evra.
Četiri najvažnija katolička medija - Laudato, Radio Marija, Katolički radio i Glas Koncila - uz Hrvatsku katoličku mrežu i Novi život, objavili su tek kratke najave, a o skupu nisu ili su vrlo malo izvestili.
U profašističkoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) na delu je bio ustaški genocid nad Srbima, progon i uništavanje svega što pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Na praznik srpskog mučenika i kralja, u svetinji na Medakoviću, patrijarh je podsetio vernike da je Crkva pozvana da preobražava svet, a ne da se uklapa u njegove norme i očekivanja, pozivajući na nepokolebljivu veru u božanske vrednosti.
Mitropolit žički služio je liturgiju u hramu Svetog cara Konstantina i carice Jelene u Ivanjici, koju vernici neće zaboraviti – uz snažnu poruku o veri koja ne posustaje i o Krstu koji i danas pobeđuje svakog neprijatelja.
Ako volimo sebe i služimo sebi, mi onda ne možemo da služimo Bogu. I to je uzrok svih naših stradanja, stramputica i padanja, ističe protojerej-stavrofor profesor dr Vladimir Stupar.
Na slavu zimske kapele manastira Pokrova Presvete Bogorodice okupili su se arhijereji Siluan, Jefrem i Sava, brojne sveštene ličnosti i verni narod, pretvarajući ovu svetinju u središte molitve, sabornosti i bratske ljubavi.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Liturgiju je predvodio pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško. U svojoj propovedi, biskup je poručio da „mislima obuhvatamo sve one prema kojima je pokazana neljudskost“.
Na redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve, prota Branko Dobrosavljević je proglašen svetiteljem – sveštenomučenikom, i njegovo ime zauzelo je mesto u imenoslovu Srpske crkve.
Na praznik srpskog mučenika i kralja, u svetinji na Medakoviću, patrijarh je podsetio vernike da je Crkva pozvana da preobražava svet, a ne da se uklapa u njegove norme i očekivanja, pozivajući na nepokolebljivu veru u božanske vrednosti.
Mitropolit žički služio je liturgiju u hramu Svetog cara Konstantina i carice Jelene u Ivanjici, koju vernici neće zaboraviti – uz snažnu poruku o veri koja ne posustaje i o Krstu koji i danas pobeđuje svakog neprijatelja.
Na slavu zimske kapele manastira Pokrova Presvete Bogorodice okupili su se arhijereji Siluan, Jefrem i Sava, brojne sveštene ličnosti i verni narod, pretvarajući ovu svetinju u središte molitve, sabornosti i bratske ljubavi.
U rimskim podzemnim hodnicima drevne bazilike, uz mošti Svetog Atanasija Velikog, pravoslavni vernici obeležili jubilej Prvog vaseljenskog sabora, u prisustvu vladike Lukijana i predstavnika javnog života Srbije i Mađarske.
U nezaboravnoj duhovnoj tribini u Hramu Svetog Save, pod nazivom „Jeste i biće“, iguman manastira Podmaine govorio je o najvećem susretu koji nas čeka — susretu sa Hristom.
Iz Patre dolazi svedočenje o sedmogodišnjoj devojčici sa agresivnim oblikom leukemije. Veče pred zakazanu hemoterapiju, njena majka se u suzama molila Svetom Paisiju.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
U nezaboravnoj duhovnoj tribini u Hramu Svetog Save, pod nazivom „Jeste i biće“, iguman manastira Podmaine govorio je o najvećem susretu koji nas čeka — susretu sa Hristom.
Obučena u skromni redovnički habit, sa maramom na glavi i osmehom punim mira, sestra Eva, koja sada ima 21 godinu, obilazi barove, pijace i prodavnice u saveznoj državi Gojas, prodajući brojanice i šireći poruke Isusa i Bogorodice.
Napravite najmekše pecivo bez kvasca, gotovo za manje od pola sata — testo koje se ne čeka, a mami mirisom, ukusom i uspomenama na bake, jutra pod ćebetom i dom koji diše ljubavlju.