Masakri u Glini.
Život oko milion pravoslavnih Srba, ne samo da je bio prekraćen, već su uništeni njihovi istorijski koreni, crkveno-umetnički spomenici. Sudbina srpskih crkava neraskidivo je vezana za tragičnu sudbinu srpskog naroda u Hrvatskoj nad kojim je izvršen genocid
Davnašnja humanistička opomena Hajnriha Hajnea: „Kad počnu da spaljuju knjige, odmahiza toga počeće da spaljuju ljude”, što se odnosilo na nacističku Nemačku, u ustaškoj Hrvatskoj se tragičnije obistinila. U toj državi, u isto vreme i na istom mestu, spaljivani su i ljudi i knjige.
Masakr u Glini
Jedan od najsvirepijih i najjezivijih zločina nad Srbima u NDH bio je pokolj nekoliko stotina Srba muškaraca u pravoslavnoj crkvi u Glini.
Srbe zatvorene u glinskoj pravoslavnoj crkvi ustaše su odvodile po grupama do stratišta u Glinsko Novo Selo, Hadžer i Prekopu, gde su ih zverski mučili, najsvirepije ubijali i pokopavali u već iskopane jame.
Crkve su postale lomače, ponegdei klanice, a narod ugalj. Hramovi hrišćanskog, pravoslavnog bogosluženja pretvoreni su u stratišta samo zbog toga što su pripadali pravoslavnom obredu. Ustaški naredbodavci, izvršioci i učesnici genocida nad srpskim narodom, među kojima su bili i sveštenoslužitelji rimokatoličke crkve, znali su dobro da je svaka uništena crkva pokušaj, ali i cilj da se razori srpsko nacionalno biće u Hrvatskoj, da se satre i zatre njegovo istorijsko prisustvo, njegovi koreni, crkveno-umetničke vrednosti. Ne treba nikada zaboraviti da je biološki genocid ovde ostvaren i kao kulturni i duhovni genocid. Bio je to totalni genocid.
Ni u jednoj oblasti porobljene Evrope nije uništeno toliko kulturno-istorijskih spomenika kao na tlu Nezavisne države Hrvatske. Krajnji ishod pogroma nad kulturnim dobrima donosi porazne podatke koji, najkraće statistički, kazuju o veličini istorijskog gubitka.
Razrušeno je, spaljeno, oštećeno, oskrnavljeno više od 450 pravoslavnih hramova, najpostojanijih istorijskih spomenika srpskog naroda. U tim hramovima uništeni su monumentalni ikonostasi, hiljade ikona, veliki broj rukopisnih i retkih knjiga, među kojima su i knjige – matice rođenih, venčanih i umrlih, obimna arhivska građa i veliki broj crkvenih obrednih predmeta kulturno-istorijskog značaja i lepote.
Mi čoveka ne doživljamo na isti način kada je rođen i pre nego što je rođen. Čovek je čovek od trenutka začeća i ne možemo prema njemu imati različit odnos, kaže otac Jovan Plamenac.
Sveti Teofan Zatvornik u misli za 27. nedelju po Pedesetnici poziva nas da duboko uronimo u duhovnu pripremu za praznik Božića, koji se slavi kroz rođenje Isusa Hrista. On nas podseća da ovaj praznik nije samo spoljašnja radost, već i unutrašnja, duhovna priprema koja ima višestruki značaj. Sveti Teofan nas upućuje da shvatimo značaj Božića ne samo kroz spoljnu manifestaciju rođenja Hrista, već kroz razumevanje dubokih teoloških i istorijskih aspekata tog događaja.
Na liturgiji u Kneževim Vinogradima u Baranji, episkop episkop osečkopoljski i baranjski je pozvao na očuvanje vrednosti koje čine osnovu srpskog društva, ističući važnost ljubavi i harmonije unutar porodice za zdravu budućnost naše otadžbine.
Četiri najvažnija katolička medija - Laudato, Radio Marija, Katolički radio i Glas Koncila - uz Hrvatsku katoličku mrežu i Novi život, objavili su tek kratke najave, a o skupu nisu ili su vrlo malo izvestili.