Na redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve, prota Branko Dobrosavljević je proglašen svetiteljem – sveštenomučenikom, i njegovo ime zauzelo je mesto u imenoslovu Srpske crkve.
Na današnji dan, 7. maja, Srpska pravoslavna crkva (SPC) sećanjem, molitvom i tišinom obeležava stradanje prote Branka Dobrosavljevića, pravoslavnog sveštenika iz Like, koji je mučenički postradao 1941. godine od ruke ustaša - i to na dan svoje krsne slave, Đurđevdana.
Život posvećen veri i narodu
Prota Branko rođen je 4. januara 1886. godine u Skadru kod Vojnića. Nakon završene gimnazije i bogoslovije u Sremskim Karlovcima, rukopoložen je 1909. godine.
Služio je verno u parohijama u Buvači, Radovici i Veljunu, a za svoj trud i predanost veri i narodu odlikovan je Ordenom Svetog Save i Ordenom jugoslovenske krune petog stepena.
Bio je istinski duhovnik, posvećen svom narodu, poštovan među vernicima i poznat po blagosti, mudrosti i čvrstini u veri.
Đurđevdan koji je postao dan stradanja
Na Đurđevdan, 6. maja 1941. godine, ustaše su u Veljunu predvođene zloglasnim Ivanom Šajforom uhapsile preko 500 Srba, među kojima su bili i prota Branko, njegov sin Nebojša, kao i sveštenik Dimitrije Skorupan iz Cvijanović Brda.
Zatvoreni su najpre u žandarmerijskoj stanici, a sutradan, 7. maja, sprovedeni u šumu Kestenovac kod Hrvatskog Blagaja - i tamo svirepo ubijeni.
U trenutku koji para srce svakog čoveka, prota Branko je bio primoran da svome živom sinu pročita opelo, neposredno pre nego što su obojica ubijeni. Njegova žrtva postala je simbol nepokolebljive vere, očinske ljubavi i hrabrosti pred zlom.
Svetac među narodom
Godine 1946. mošti prote Branka i ostalih stradalih Srba prenesene su u zajedničku grobnicu u Veljunu, gde i danas počivaju. Na redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve, prota Branko Dobrosavljević je proglašen svetiteljem – sveštenomučenikom, i njegovo ime zauzelo je mesto u imenoslovu Srpske crkve.
Protojerej stavrofor Branko Tapušković kaže da je ovaj krst u 13. podgoričku parohiju stigao zahvaljujući ljubavi i dobroti episkopa pakračko-slavonskog Jovana.
Bombe su bacane po svim krajevima grada, čak su pogođene bolnice i sanatorijumi. Vojna bolnica, u kojoj su se nalazili naši zarobljenici povratnici radi lečenja, bila je pogođena...
Ajeti iz sure Az-Zuhruf podsećaju da Bog sve vidi i zna, dok istovremeno upozorava na konačni Dan presude i poziva vernike na introspektivno promišljanje i duhovnu budnost.
Pouke omiljenog patrijarha srpskog nisu bile uputstva, već životni primer – tiha istina koja nas i danas podseća da vera ne živi u propovedi, već u svakodnevnom hodu i ličnom svedočanstvu.
Od duhovnog preobražaja Ljiljane Habjanović Đurović i nevidljivih znakova za Lenu Kovačević, do blagoslova patrijarha Pavla nad Novakom Đokovićem – priče o veri, nadi i neizrecivim Božijim darovima koji osvetljavaju svaki korak kroz život.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Liturgiju je predvodio pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško. U svojoj propovedi, biskup je poručio da „mislima obuhvatamo sve one prema kojima je pokazana neljudskost“.
Povodom osamdesete godišnjice prestanka rada sistema koncentracionih i logora smrti u Jasenovcu, na kraju molitvenog slavlja, u slavu Božju, a u čast i spomen Svetih novomučenika jasenovačkih koji venac slave zadobiše, osveštani su slavski kolač i žito.
Na Mitrovdanske zadušnice vernici se sabiraju u molitvi za svoje upokojene, a paroh budvanski otac Slobodan Lukić podseća da pravu vrednost ovog dana ne čine običaji ni sujeverje, već molitva, liturgija i sećanje.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Nakon odlaska iz "Intela" Patrik Gelsinger pokrenuo je razvoj veštačke inteligencije zasnovane na hrišćanskim vrednostima, verujući da tehnologija može biti "sila za dobro" ako je oblikuju ljudi vođeni verom.
Od nekoliko jednostavnih sastojaka nastaje prava riznica ukusa – od kokos kiflica do išlera i kolača s orasima i rumom, koji donose onaj neponovljivi osećaj topline domaćih, s ljubavlju pripremljenih kolača.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 21. nedelju po Duhovima vodi nas kroz vreme i svetinje, pozivajući na molitvu, samopregled i svesnost darova koje primamo svaki dan.