Na redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve, prota Branko Dobrosavljević je proglašen svetiteljem – sveštenomučenikom, i njegovo ime zauzelo je mesto u imenoslovu Srpske crkve.
Na današnji dan, 7. maja, Srpska pravoslavna crkva (SPC) sećanjem, molitvom i tišinom obeležava stradanje prote Branka Dobrosavljevića, pravoslavnog sveštenika iz Like, koji je mučenički postradao 1941. godine od ruke ustaša - i to na dan svoje krsne slave, Đurđevdana.
Život posvećen veri i narodu
Prota Branko rođen je 4. januara 1886. godine u Skadru kod Vojnića. Nakon završene gimnazije i bogoslovije u Sremskim Karlovcima, rukopoložen je 1909. godine.
Služio je verno u parohijama u Buvači, Radovici i Veljunu, a za svoj trud i predanost veri i narodu odlikovan je Ordenom Svetog Save i Ordenom jugoslovenske krune petog stepena.
Bio je istinski duhovnik, posvećen svom narodu, poštovan među vernicima i poznat po blagosti, mudrosti i čvrstini u veri.
Đurđevdan koji je postao dan stradanja
Na Đurđevdan, 6. maja 1941. godine, ustaše su u Veljunu predvođene zloglasnim Ivanom Šajforom uhapsile preko 500 Srba, među kojima su bili i prota Branko, njegov sin Nebojša, kao i sveštenik Dimitrije Skorupan iz Cvijanović Brda.
Zatvoreni su najpre u žandarmerijskoj stanici, a sutradan, 7. maja, sprovedeni u šumu Kestenovac kod Hrvatskog Blagaja - i tamo svirepo ubijeni.
U trenutku koji para srce svakog čoveka, prota Branko je bio primoran da svome živom sinu pročita opelo, neposredno pre nego što su obojica ubijeni. Njegova žrtva postala je simbol nepokolebljive vere, očinske ljubavi i hrabrosti pred zlom.
Svetac među narodom
Godine 1946. mošti prote Branka i ostalih stradalih Srba prenesene su u zajedničku grobnicu u Veljunu, gde i danas počivaju. Na redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve, prota Branko Dobrosavljević je proglašen svetiteljem – sveštenomučenikom, i njegovo ime zauzelo je mesto u imenoslovu Srpske crkve.
Protojerej stavrofor Branko Tapušković kaže da je ovaj krst u 13. podgoričku parohiju stigao zahvaljujući ljubavi i dobroti episkopa pakračko-slavonskog Jovana.
Bombe su bacane po svim krajevima grada, čak su pogođene bolnice i sanatorijumi. Vojna bolnica, u kojoj su se nalazili naši zarobljenici povratnici radi lečenja, bila je pogođena...
Pouka ruskog svetitelja iz njegove knjige "Misli za svaki dan u godini" za četvrtak treće sedmice po Vaskrsu otkriva kako neznanje i površno tumačenje Božje reči mogu ostaviti čoveka u tami, dok pravi tumač otkriva dublje značenje.
Bogu su drage jednostavne stvari: da se molimo za sve i da volimo sve ljude. Voleti znači dati prostor drugome, a ne nametati se. Svet je prepun krstova i molitvi „po dužnosti“.
Duhovni sin apostola Petra, prvi episkop Misira i pisac jednog od četiri sveta Jevanđelja, Sveti Marko ostavio je neizbrisiv trag u istoriji Crkve i primer vere, ljubavi i hrabrosti koju ni tamnice ni zverstva ovoga sveta nisu mogli da ugase.
Uz miris tamjana, liturgijsko pojanje bogoslova i svečanu litiju, proslavljena je slava jedne od najsvetijih svetinja Prizrena, podsetivši vernike na snagu zaveta koji spaja prošlost, sadašnjost i budućnost srpskog naroda na Kosmetu.
Na Atosu, gde se tišina pretvara u prisustvo, poklonici svedoče o nevidljivoj, ali delatnoj sili molitve, o unutrašnjim preobražajima i živom nasleđu svetog Josifa Isihaste, koje menja srca i duše i danas.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Povodom osamdesete godišnjice prestanka rada sistema koncentracionih i logora smrti u Jasenovcu, na kraju molitvenog slavlja, u slavu Božju, a u čast i spomen Svetih novomučenika jasenovačkih koji venac slave zadobiše, osveštani su slavski kolač i žito.
Bio je istaknuti crkveni umetnik – oslikao je brojne ikonostase, među kojima se ističu oni u manastiru Rakovici, crkvi Ružici na Kalemegdanu i manastiru Šišatovac, gde je služio kao iguman.
U profašističkoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) na delu je bio ustaški genocid nad Srbima, progon i uništavanje svega što pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Duhovni sin apostola Petra, prvi episkop Misira i pisac jednog od četiri sveta Jevanđelja, Sveti Marko ostavio je neizbrisiv trag u istoriji Crkve i primer vere, ljubavi i hrabrosti koju ni tamnice ni zverstva ovoga sveta nisu mogli da ugase.
Rimski vojskovođa gotskog porekla, svojim mučeništvom i verom pomerio je granice ljudske izdržljivosti i postao simbol nepokolebljivosti u vremenu progona.
Od spasonosnih vizija do spasenja nevinih sluga, priče o nevjerojatnim čudesnim delima zaštitnika, Svetog velikomučenika Georgija, nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
Ova lepa slika porodične sloge, gde se tri brata ne samo okupljaju, već i pojedinačno domaćinski dočekuju goste, govori o snazi tradicije i zajedništva.
Presvete Bogorodice sa Mladencem Hristom u naručju počela da ispušta miro pred očima oca Simeona, a vernici ovo retko čudo vide kao snažan znak s neba i poziv na veru, molitvu i pokajanje.
Andrea Forca i Đorđe Trajković iz Beograda prošli su kroz pakao bolesti i gubitka nade. Onda je, vođena neobičnim znakom, otišla sa partnerom u manastir Tumane, pomolili su se — i godinu dana kasnije vratili da zablagodare na potomstvu.
U hramu Svetog proroka Ilije odjekivale su molitve nade i smirenja koje je predvodio episkop londonski i velikobritansko-irski Nektarije, donoseći utehu vernicima uzdrmanim zločinima koji su, u praznične dane, potresli čitavo naselje.
Između molitve i prirode nastaje jednostavno jelo sa sremušem koje osvežava telo, jača imunitet i simbolično najavljuje novi život — savršen spoj ukusa i tihe duhovnosti.
Andrea Forca i Đorđe Trajković iz Beograda prošli su kroz pakao bolesti i gubitka nade. Onda je, vođena neobičnim znakom, otišla sa partnerom u manastir Tumane, pomolili su se — i godinu dana kasnije vratili da zablagodare na potomstvu.
Rimski vojskovođa gotskog porekla, svojim mučeništvom i verom pomerio je granice ljudske izdržljivosti i postao simbol nepokolebljivosti u vremenu progona.