Duhovna riznica 17.04.2025 | 06:00

ČITANJE JEVANĐELJA ZA 17. APRIL: Odlomak iz Svetog pisma za Veliki četvrtak

Slika Autora
Izvor: religija.rs
ČITANJE JEVANĐELJA ZA 17. APRIL: Odlomak iz Svetog pisma za Veliki četvrtak
Shutterstock/kikk Judina izdaja

"Nije sluga veći od gospodara svog, niti je poslanik veći od onoga koji ga je poslao".

Jevanđelje po Luki, začalo 108 od pola (22,1-39)

1. Približavaše se pak praznik beskvasnih hlebova zvani Pasha. 2. I tražahu prvosveštenici i književnici kako bi ga ubili; ali se bojahu naroda. 3. A satana uđe u Judu, zvanog Iskariotski, koji beše iz broja Dvanaestorice. 4. I on otišavši dogovori se sa prvosveštenicima i književnicima i vojvodama kako će im ga izdati. 5. A oni se obradovaše, i ugovoriše da mu dadu novaca. 6. I on obeća, i tražaše zgodnu priliku da im ga preda bez prisustva naroda. 7. A dođe dan beskvasnih hlebova u koji trebaše klati pashalno jagnje. 8. I posla Petra i Jovana rekavši: „Idite i ugotovite nam Pashu da jedemo.” 9. A oni mu rekoše: „Gde hoćeš da ugotovimo?”

10. A on im reče: „Eto, kad uđete u grad, srešće vas čovek koji nosi krčag vode; idite za njim u kuću u koju on uđe. 11. I recite domaćinu kuće: 'Učitelj ti veli: gde je odaja gde ću jesti Pashu sa učenicima svojim?' 12. I on će vam pokazati veliku zastrtu gornju sobu; onde ugotovite.” 13. I oni otidoše i nađoše kao što im je kazao; i ugotoviše Pashu. 14. I kada dođe čas, sede za trpezu, i dvanaest apostola s njim. 15. I reče im: „Veoma zaželeh da ovu Pashu jedem s vama pre nego postradam; 16. Jer vam kažem da je neću više jesti dok se ne ispuni u Carstvu Božijem.” 17. I uzevši čašu zablagodari, i reče: „Uzmite i razdelite je među sobom; 18. Jer vam kažem da neću piti od roda vinogradskoga dok ne dođe Carstvo Božije.” 19. I uzevši hleb zablagodari, prelomi ga i dade im govoreći: „Ovo je telo moje koje se daje za vas; ovo činite za moj spomen."

20. A tako i čašu po večeri, govoreći: „Ova je čaša Novi zavet u krvi mojoj, koja se za vas izliva. 21. Ali evo ruke izdajnika mojega sa mnom na trpezi. 22. I Sin Čovječiji, dakle, ide kako je određeno; ali teško čoveku onome koji ga izdaje!" 23. I oni se stadoše pitati među sobom koji bi, dakle, od njih bio taj koji će to učiniti. 24. A nastade i prepirka među njima koji se od njih smatra da je veći. 25. A on im reče: „Carevi naroda gospodare nad njima i vlastodršci njihovi nazivaju se dobrotvori. 26. Ali vi nemojte tako; nego ko je među vama veći, neka bude kao mlađi, i starešina kao sluga. 27. Jer ko je veći, koji sedi za trpezom ili koji služi? Nije li onaj koji sedi za trpezom? A ja sam među vama kao sluga. 28. A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u iskušenjima mojim. 29. I ja vama zaveštavam Carstvo kao što Otac moj meni zavešta, 30. da jedete i pijete za mojom trpezom u Carstvu mome, i da sedite na prestolima i sudite nad dvanaest plemena Izrailjevih."

31. I reče Gospod: „Simone, Simone, evo vas zaiska satana da vas vije kao pšenicu. 32. A ja se molih za tebe da vera tvoja ne prestane; i ti, kada se obratiš, utvrdi braću svoju. 33. A on mu reče: „Gospode, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt ići." 34. A on reče: „Kažem ti, Petre, neće danas zapevati petao dok se triput ne odrečeš da me poznaješ." 35. I reče im: „Kad vas poslah bez kese i torbe i obuće, da li vam što nedostade?" A oni rekoše: „Ništa." 36. A on im reče: „Ali sad koji ima kesu neka je uzme, tako i torbu; a koji nema neka proda haljinu svoju i kupi nož. 37. Jer vam kažem, da još i to što je napisano: 'I uvrstiše ga među bezakonike', treba da se izvrši na meni; Jer što je o meni pisano završava se." 38. A oni rekoše: „Gospode, evo ovde dva noža." A on im reče: „Dosta je." 39. I izišavši, ode po običaju na goru Maslinsku; a za njim odoše i učenici njegovi.

Wikipedia
Poslednja večera Isusa sa apostolima

 

Jevanđelje po Mateju, začalo 107 (26, 1-20)

1. I kada svrši Isus sve reči ove, reče učenicima svojima: 2. „Znate da će za dva dana biti Pasha, i Sin Čovečiji biće predan da se razapne." 3. Tada se skupiše prvosveštenici i književnici i starešine naroda u dvor prvosveštenika po imenu Kajafa; 4. I savetovaše se kako bi Isusa na prevaru uhvatili i ubili. 5. I govorahu: „Ali ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio." 6. A kad Isus beše u Vitaniji u kući Simona gubavoga, 7. pristupi mu žena sa alavastrovom posudom skupocenoga mira, i izli na glavu njegovu kada seđaše za trpezom. 8. A kad ovo videše učenici njegovi, negodovaše govoreći: „Čemu ova šteta? 9. Jer se mogaše ovaj miris prodati skupo i dati siromasima.

10. A razumevši Isus reče im: „Što ometate ženu? Ona učini dobro delo na meni. 11. Jer siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda. 12. A ona izlivši miris ovaj na telo moje, učini to za moj pogreb. 13. Zaista vam kažem: Gdje se god uspropoveda ovo jevanđelje po svemu svetu, kazaće se za spomen njen i ovo što ona učini." 14. Tada jedan od Dvanaestorice, po imenu Juda Iskariotski, otide prvosveštenicima, 15. I reče: „Šta ćete mi dati i ja ću vam ga izdati?" A oni mu položiše trideset srebrnika. 16. I od tada tražaše zgodno vreme da ga izda. 17. A u prvi dan beskvasnih hlebova, pristupiše učenici Isusu govoreći mu: „Gde hoćeš da ti ugotovimo da jedeš Pashu?" 18. A on reče: „Idite u grad tome i tome, i kažite mu: 'Učitelj kaže: „Vreme je moje blizu, kod tebe ću da učinim Pashu sa učenicima svojim." 19. I učenici učiniše kako im zapovedi Isus, i ugotoviše Pashu. 20. A kad bi uveče, sede za trpezu sa Dvanaestoricom učenika.

Jevanđelje po Jovanu začalo, 44 (13,3-17)

3. znajući Isus da mu je Otac sve dao u ruke, i da od Boga iziđe, i Bogu ide, 4. ustade od večere i skide gornje haljine, pa uze ubrus i opasa se njime. 5. Potom usu vodu u umivaonicu, i poče prati noge učenicima i otirati ubrusom kojim beše opasan. 6. Onda dođe Simonu Petru, a ovaj mu reče: „Gospode, zar ti moje noge da opereš?" 7. Odgovori Isus i reče mu: „Što ja činim, ti sad ne znaš, ali ćeš posle razumeti." 8. Reče mu Petar: „Nikada ti nećeš oprati moje noge." Isus mu odgovori: „Ako te ne operem, nemaš udela sa mnom." 9. Reče mu Simon Petar: „Gospode, ne samo noge moje, nego i ruke i glavu."

10. Reče mu Isus: „Okupani nema potrebe šta da pere osim nogu, jer je sav čist; i vi ste čisti, ali ne svi." 11. Jer znađaše izdajnika svog, zato reče: „Niste svi čisti." 12. A kad im opra noge, uze haljine svoje pa opet sede za trpezu i reče im: „Znate li šta sam vam učinio? 13. Vi me zovete Učiteljem i Gospodom, i pravo velite, jer jesam. 14. Kad vam, dakle, oprah noge, ja Gospod i Učitelj, i vi ste dužni jedni drugima prati noge. 15. Jer sam vam dao primer da, kao što ja učinih vama, i vi činite. 16. Zaista, zaista vam kažem: „Nije sluga veći od gospodara svog, niti je poslanik veći od onoga koji ga je poslao." 17. Kad ovo znate, blaženi ste ako to tvorite.

Shutterstock/Anton Bildyaev
Jevanđelje

 

Jevanđelje po Mateju, začalo 108 od pola (26,21-39)

21. I dok jeđahu reče im: „Zaista vam kažem: jedan od vas izdaće me." 22. I ožalostivši se veoma, poče mu svaki od njih govoriti: „Da nisam ja, Gospode?" 23. A on odgovarajući reče: „Koji umoči sa mnom ruku u zdelu taj će me izdati. 24. Sin Čovječiji, dakle, ide kao što je pisano za njega; ali teško onome čoveku koji izda Sina Čovečijeg; bolje bi mu bilo da se nije rodio taj čovek." 25. A Juda, izdajnik njegov, odgovarajući reče: „Da nisam ja, Učitelju?" Reče mu: „Ti kaza!" 26. I kad jeđahu, uze Isus hleb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše učenicima, i reče: „Uzmite, jedite; ovo je telo moje." 27. I uze čašu i zablagodarivši dade im govoreći: „Pijte iz nje svi; 28. jer ovo je krv moja Novoga zajeta koja se proliva za mnoge radi otpuštenja grehova. 29. Kažem vam pak da od sada neću piti ovoga roda vinogradskoga do onog dana kada ću piti s vama novoga u Carstvu Oca mog." 30. I otpojavši hvalu, izađoše na goru Maslinsku.

31. Tada im reče Isus: „Svi ćete se vi sablazniti o mene ovu noć; jer u Pismu stoji: 'Udariću pastira, i ovce stada razbeći će se.' 32. A po vaskrsenju svome otići ću pred vama u Galileju. 33. A Petar odgovorivši reče mu: „Ako se i svi sablazne o tebe, ja se neću nikad sablazniti." 34. Reče mu Isus: „Zaista ti kažem: 'Noćas, pre nego petao zapeva, tri puta ćeš me se odreći.'" 35. Reče mu Petar: „Neću te se odreći makar morao i umreti s tobom!" Tako rekoše i svi učenici. 36. Tada Isus dođe sa njima u mesto koje se zove Getsimanija, i reče učenicima: „Sedite tu dok ja odem tamo da se pomolim Bogu." 37. I uzevši Petra i oba sina Zevedejeva, poče se žalostiti i tugovati. 38. Tada im reče Isus:„Žalosna je duša moja do smrti; ostanite ovde i bdite sa mnom." 39. I otišavši malo, pade na lice svoje moleći se i govoreći: „Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe čaša ova; ali opet ne kako ja hoću, nego kako ti!"

Jevanđelje po Luki, začalo 109 (22,43-45)

43. A javi mu se anđeo s neba krepeći ga. 44. I budući u samrtnoj borbi, moljaše se usrdnije; a znoj njegov beše kao kaplje krvi koje kaplju na zemlju. 45. I ustavši od molitve dođe učenicima, i nađe ih da spavaju od žalosti,

Jevanđelje po Mateju, začalo 108 (26,40-56; 27,1-2)

40. I došavši učenicima, nađe ih gde spavaju, i reče Petru: „Zar ne mogoste jedan čas probdeti sa mnom? 41. Bdite i molite se da ne padnete u napast; jer je duh srčan, ali je telo slabo." 42. Opet i drugi put otide i pomoli se govoreći: „Oče moj, ako ne može da me mimoiđe ova čaša da je ne pijem, neka bude volja tvoja." 43. I došavši nađe ih opet gde spavaju; jer im bejahu oči otežale. 44. I ostavivši ih, otide opet te se treći put pomoli govoreći one iste reči.

45. Tada dođe učenicima svojim i reče im: „Još spavate i počivate! Evo se približio čas, i Sin Čovječiji predaje se u ruke grešnika. 46. Ustanite, hajdemo! Evo, približio se izdajnik moj." 47. I dok on još tako govoraše, gle, Juda, jedan od Dvanaestorice, dođe, i sa njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od prvosveštenika i starešina narodnih. 48. A izdajnik njegov dade im znak govoreći: „Koga ja celivam, onaj je; držite njega." 49. I odmah pristupivši Isusu reče: „Zdravo, Učitelju!" I celiva ga.

50. A Isus mu reče: „Prijatelju, na to li si došao?" Tada pristupivši, staviše ruke na Isusa i uhvatiše ga. 51. I gle, jedan od onih, što bejahu sa Isusom, mašivši se rukom, izvadi nož svoj te udari slugu prvosveštenikova, i odreza mu uho. 52. Tada mu reče Isus: „Vrati nož svoj na mesto njegovo; jer svi koji se maše za nož, od noža će poginuti, 53. ili misliš da ne mogu umoliti sad Oca svoga da mi pošalje više od dvanaest legiona anđela? 54. Kako bi se, dakle, ispunila Pisma da ovako treba da bude?"

55. U taj čas reče Isus ljudima: „Kao na razbojnika izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite, a svaki dan sam kod vas sedeo učeći u hramu, i ne uhvatiste me." 56. A ovo je sve bilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostaviše i pobegoše. 1. A kad bi jutro, učiniše veće svi prvosvsštenici i starešine naroda protiv Isusa da ga pogube. 2. I svezavši ga odvedoše, i predaše ga Pontiju Pilatu, namesniku.

Wikipedia
Judin poljubac

 

Jevanđelje po Jovanu začalo 44 (13,1-11)

1. A pred praznik Pashe, znajući Isus da je došao njegov čas da pređe iz ovoga sveta Ocu, ljubivši svoje koji su u svetu, ljubio ih je do kraja. 2. I kad bi večera, pošto đavo već beše metnuo u srce Judi Simonovu Iskariotskom da ga izda, 3. znajući Isus da mu je Otac sve dao u ruke, i da od Boga iziđe, i Bogu ide, 4. ustade od večere i skide gornje haljine, pa uze ubrus i opasa se njime.

5. Potom usu vodu u umivaonicu, i poče prati noge učenicima i otirati ubrusom kojim beše opasan. 6. Onda dođe Simonu Petru, a ovaj mu reče: „Gospode, zar ti moje noge da opereš?" 7. Odgovori Isus i reče mu: „Što ja činim, ti sad ne znaš, ali ćeš posle razumeti." 8. Reče mu Petar: „Nikada ti nećeš oprati moje noge." Isus mu odgovori: „Ako te ne operem, nemaš udela sa mnom." 9. Reče mu Simon Petar: „Gospode, ne samo noge moje, nego i ruke i glavu." 10. Reče mu Isus: „Okupani nema potrebe šta da pere osim nogu, jer je sav čist; i vi ste čisti, ali ne svi." 11. Jer znađaše izdajnika svog, zato reče: „Niste svi čisti."

Jevanđelje po Jovanu začalo 45 (13,12-17)

12. A kad im opra noge, uze haljine svoje pa opet sede za trpezu i reče im: „Znate li šta sam vam učinio? 13. Vi me zovete Učiteljem i Gospodom, i pravo velite, jer jesam. 14. Kad vam, dakle, oprah noge, ja Gospod i Učitelj, i vi ste dužni jedni drugima prati noge. 15. Jer sam vam dao primer da, kao što ja učinih vama, i vi činite. 16. Zaista, zaista vam kažem: „Nije sluga veći od gospodara svog, niti je poslanik veći od onoga koji ga je poslao." 17. Kad ovo znate, blaženi ste ako to tvorite.