"ZEC NIJE SIMBOL VASKRSA, VEĆ NEČEG STRAŠNOG": Otac Predrag upozorava šta ne treba, a šta treba da imate na vaskršnjoj trpezi
Vaskrs je najvažniji hrišćanski praznik, koji slavi pobedu života nad smrću.
Vaskrsenje Hristovo se slavi prve nedelje nakon punog meseca koji sledi posle prolećne ravnodnevnice. Ali stvar je složenija nego što izgleda.
Vaskrs, jedan od najvažnijih hrišćanskih praznika, svake godine dolazi u drugačijem terminu, što zbunjuje mnoge. Iako se uvek slavi u nedelju, pravila po kojima se određuje datum ovog praznika nisu nimalo jednostavna – u njih su utkane i astronomija, i matematika, i vekovna crkvena tradicija.
Vaskrsenje Hristovo se slavi prve nedelje nakon punog meseca koji sledi posle prolećne ravnodnevnice. Ali stvar je složenija nego što izgleda.
Još davne 325. godine, na Prvom vaseljenskom saboru u Nikeji, ustanovljena su pravila koja se i danas poštuju. Prolećna ravnodnevnica se, bez obzira na stvarni položaj Sunca, računa kao 21. mart. Nakon toga se čeka pun mesec (crkveni, ne astronomski), a prva nedelja koja sledi – postaje Vaskrs.
Dakle, u obzir se ne uzimaju stvarne astronomske pojave, već unapred izračunate tabele koje se nalaze u crkvenim kalendarima. Zbog toga se može dogoditi da se „crkveni“ pun mesec razlikuje od pravog i do nekoliko dana, što direktno utiče na datum praznika.
Pravoslavna tradicija poštuje još jedno pravilo: Vaskrs uvek dolazi nakon jevrejske Pashe.
Ovo načelo dodatno komplikuje računicu, ali ima duboko teološko značenje, jer se Hristovo vaskrsenje desilo nakon Pashe. Na taj način se očuva hronološki i simbolički redosled biblijskih događaja.
Prolećna ravnodnevica, ili početak proleća, astronomski može da bude 20. ili 21. marta, ali kada se određuje dan Vaskrsa uzima se uvek 21. mart. To je početni dan u odnosu na koji se određuje Vaskrs.
Sledeće je pun mesec. Verovatno je poznato da Mesec obiđe oko Zemlje za oko 28 dana, pa je zbog toga i dan punog meseca promenljiv. I ne samo to. Bitno je zapamtiti da se kod određivanja datuma Vaskrsa koristi podatak iz tablica (crkvenog kalendara), a ne pravi mesec koji vidimo. Razlika između onoga što vidimo na nebu i onoga što piše u kalendaru može da bude i dva dana. Ova razlika možda deluje malo, ali ako je pun mesec na primer u subotu – datum Uskrsa može da se pomeri celu nedelju.
Ove godine, i pravoslavni i katolički vernici proslavljaju Vaskrs istog dana – 20. aprila 2025. godine. Ovakvo podudaranje se ne dešava često, jer zapadna i istočna crkva koriste različite kalendare (Gregorijanski i Julijanski), ali ove godine datumi se poklapaju.
Evo kako će izgledati datumi Uskrsa u narednom periodu:
Vaskrs je najvažniji hrišćanski praznik, koji slavi pobedu života nad smrću.
Običaj darivati se crvenim jajima u dane vaskrsne potiče još iz prvih vekova hrišćanstva, objašnjava protojerej Srećko Zečević.
Prema Zakonu o radu, svi zaposleni imaju pravo da odsustvuju sa posla na dan praznika za koji je zakonom propisano da se ne radi, kao i da za to vreme ostvare pravo na naknadu zarade.
Zbog sećanja na izdajstvo Gospoda, pravoslavni hrišćani poste svake srede, uz nekoliko izutetaka.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Evtihije je u progonstvu proveo 12 godina i osam meseci, i pokazao se kao veliki čudotvorac, isceljujući ljude od raznih bolesti molitvama i pomazivanjem jelejem.
Dvadeset godina unazad, najveći dan za pravoslavne vernike obeležavao je i direktan prenos liturgija iz hramova. Ove godine, zbog blokade, milioni vernika ostaju uskraćeni za najvažniji televizijski prenos u godini.
U svetoj tišini svetinje, gde vekovima kuca srce srpskog pravoslavlja, poglavar Srpske pravoslavne crkve bogoslužio je u prisustvu monaštva, sveštenstva i vernog naroda, uz pojanje hora iz Beograda.
Dvadeset godina unazad, najveći dan za pravoslavne vernike obeležavao je i direktan prenos liturgija iz hramova. Ove godine, zbog blokade, milioni vernika ostaju uskraćeni za najvažniji televizijski prenos u godini.
U svetoj tišini svetinje, gde vekovima kuca srce srpskog pravoslavlja, poglavar Srpske pravoslavne crkve bogoslužio je u prisustvu monaštva, sveštenstva i vernog naroda, uz pojanje hora iz Beograda.
Na Veliki petak, pred ikonama i kandilima, uz pojanje bogoslova iz Prizrena i vizantijskih horova, izvezeno Hristovo telo položeno je na stoček u hramu gde su stolovali srpski patrijarsi – dok se sveti zavet s Kosova obnavljao u molitvi i suzama.
Profesorskim umom i pastirskim srcem, otac Darko razotkriva savremene zablude o jedinstvu crkava, govori o raskolu Moskve i Carigrada, veri u doba sinkretizma i zašto su ljudi sve češće u potrazi za nepokolebljivim.
U susret Vaskrsu, tradicionalno se farbaju jaja - najčešće crvenom, ali i drugim bojama. Jedno posebno jaje izdvaja se i čuva u kući tokom cele godine kao tzv. čuvarkuća.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Profesorskim umom i pastirskim srcem, otac Darko razotkriva savremene zablude o jedinstvu crkava, govori o raskolu Moskve i Carigrada, veri u doba sinkretizma i zašto su ljudi sve češće u potrazi za nepokolebljivim.
U Vaskršnjoj poslanici patrijarh Porfirije i arhijereji SPC pozivaju verni narod i sve ljude dobre volje da se odreknu individualizma i vrate Bogu i liturgijskom životu, jer je to jedini pravi odgovor na savremene krize i nesuglasice koje potresaju društvo.
Profesorskim umom i pastirskim srcem, otac Darko razotkriva savremene zablude o jedinstvu crkava, govori o raskolu Moskve i Carigrada, veri u doba sinkretizma i zašto su ljudi sve češće u potrazi za nepokolebljivim.
U Vaskršnjoj poslanici patrijarh Porfirije i arhijereji SPC pozivaju verni narod i sve ljude dobre volje da se odreknu individualizma i vrate Bogu i liturgijskom životu, jer je to jedini pravi odgovor na savremene krize i nesuglasice koje potresaju društvo.
U najdubljoj tišini Velikog petka, iz redova blaga koje je Sveti vladika Nikolaj ostavio srpskom narodu, izvire molitveni biser za koji prepodobni Justin Ćelijski kaže da je deo večnog Srpskig Jevanđelja – reči koje danas zvuče snažnije nego ikada.