Vaskrs je najvažniji hrišćanski praznik, koji slavi pobedu života nad smrću.
U poslednjim decenijama, sve veću ulogu u proslavi Vaskrsa dobija - uskršnji zec. Ova vesela figura postala je čest prizor u domovima, prodavnicama, reklamnim kampanjama, pa čak i na čestitkama koje se šalju povodom praznika. Ipak, mnogi se pitaju – kakve veze zec ima sa Vaskrsom i kako je uopšte postao deo ove tradicije?
Otac Predrag Popović: "Zec je ismevanje Hristovoj žrtvi"
Pravoslavni sveštenik Predrag Popović prošle godine je na svom Instagram profilu podelio snažnu poruku koja je izazvala pravu polemiku među korisnicima društvenih mreža, jer su mnogi ostali šokirani pravim poreklom simbolike zeca:
"Jedini simbol Vaskrsa jeste sam Gospod Isus Hristos. Kada se malo bolje razmisli, zec kao simbol praznika predstavlja uvredu i ismevanje Hristovoj žrtvi i ljubavi.“
On upozorava da se uvođenjem simbola poput zeca i jaja gubi suština praznika, a Vaskrs sve više postaje predmet potrošačke kulture, umesto duhovnog proslavljanja Hristovog vaskrsenja.
Paganstvo i zec: Kako je sve počelo?
Shutterstock/illustrissima
Čokoladni zec simbol konzumerizma, a ne Uskrsa
Iako zeca nema u Bibliji, njegovo prisustvo u prolećnim praznicima ima duboke korene u paganskoj tradiciji. U mnogim drevnim kulturama, zec je bio simbol plodnosti, novog početka i buđenja prirode.
Jedna od poznatijih legendi potiče iz anglosaksonskih krajeva. Prema toj priči, boginja proleća Eostera zatekla je promrzlu ptičicu na samrti. Da bi je spasla, pretvorila ju je u zeca – stvorenje sa krznom, koje će je grejati zauvek. Taj zec, koji je u duši i dalje bio ptica, položio je jaje u znak zahvalnosti boginji. Odatle i simbolika zeca koji donosi uskršnja jaja – znak novog života i zahvalnosti.
Od germanske legende do komercijalnog simbola
Shutterstock/Avocado_studio
Čokoladni zečevi
Već u 16. veku u Nemačkoj se pojavljuje priča o „Oschter Haws“-u, zecu koji deci ostavlja obojena jaja ako su bila dobra – vrlo sličan koncept Deda Mrazu. Ovaj običaj su u 18. veku nemački doseljenici preneli u Ameriku, a globalizacija i masovna kultura učinili su da „Easter Bunny“ postane nezaobilazni simbol Uskrsa širom sveta.
Na naše prostore uskršnji zeka je stigao najpre u krajeve pod uticajem germanske kulture, da bi se tokom 20. veka proširio i dalje, što potvrđuju uskršnje čestitke i razglednice tog vremena.
„Zec je slatki ukras, ali ne i simbol Vaskrsa“
Otac Predrag Popović poručuje da simboli kao što su Deda Mraz ili zeka nemaju mesta u pravoslavnoj veri tokom velikih praznika:
- Zečevi su divna i čista stvorenja, ali njihova simbolika plodnosti je zapadnjačka podvala koja skreće pažnju sa Hrista. Simbol Vaskrsenja je Hristos – i Beli anđeo sa freske iz Mileševe, koji pokazuje prazan grob.
Leemage via AFP / AFP / Profimedia
Freska Belog Anđela u Mileševu
Dodaje i da korišćenje zečeva u vreme Uskrsa ne samo da skreće fokus, već i podstiče nepotrebnu potrošnju. Odnosno da zec slavi potrošnju i konzumerizam, a ne najveće čudo na svetu - Vaskrsenje.
- Bacamo pare potrošačkoj mafiji i gubimo smisao praznika. Ukoliko baš želite dekoraciju, koristite zečeve u proleće – ali ne kao simbole Uskrsa.
Datum Uskrsa se računa, u zavisnosti od Crkve, po julijanskom ili gregorijanskom kalendaru, što ponekad dovodi do razlike u datumima od nekoliko nedelja.
U Sveti i Veliki utorak molitveno se sećamo na Gospodnji odgovor farisejima i sadukejima, o drugom dolasku Hristovom, kao i Evanđelske perikope o deset mudrih i deset nerazumnih devojaka.
Od ovsenih, ječmenih i ražanih pahuljica do sočnog porodičnog ručka ili večere – jednostavan recept od nekoliko sastojaka pokazuje kako se od skromne namirnice pravi zasitan i mirisan obrok koji prija svima za stolom.
Dok sukobi potresaju Bliski istok i unose nemir daleko izvan granica regiona, mnogi se vraćaju odlomku iz Jevanđelja u kojem Isus govori o ratovima, progonima, padu Jerusalima i znakovima na nebu.
U besedi za utorak drugesedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva uzaludnost nasrtaja na Božji naum i kako se sila nasilnika kroz vekove lomila pred istinom koja neprestano raste.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Njeno poslednje pojavljivanje u Novom zavetu beleži se na dan Pedesetnice, kada je bila među apostolima prilikom silaska Duha Svetoga – događaja koji se smatra rođenjem hrišćanske crkve.
Dok sukobi potresaju Bliski istok i unose nemir daleko izvan granica regiona, mnogi se vraćaju odlomku iz Jevanđelja u kojem Isus govori o ratovima, progonima, padu Jerusalima i znakovima na nebu.
U besedi za utorak drugesedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva uzaludnost nasrtaja na Božji naum i kako se sila nasilnika kroz vekove lomila pred istinom koja neprestano raste.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Dok rakete padaju širom Persijskog zaliva i region drhti pred eskalacijom sukoba, patrijarh moskovski i cele Rusije ističe važnost snage, vere i istrajnosti u trenucima neizmernog gubitka.
Hiljade vernika sa ikonama u rukama prošlo je ulicama grada, a iz Sabornog hrama odjeknule su reči koje podsećaju da se vera ne brani samo istorijom, već pogledom na čoveka kao živu sliku Božju.