Vaskrs je najvažniji hrišćanski praznik, koji slavi pobedu života nad smrću.
U poslednjim decenijama, sve veću ulogu u proslavi Vaskrsa dobija - uskršnji zec. Ova vesela figura postala je čest prizor u domovima, prodavnicama, reklamnim kampanjama, pa čak i na čestitkama koje se šalju povodom praznika. Ipak, mnogi se pitaju – kakve veze zec ima sa Vaskrsom i kako je uopšte postao deo ove tradicije?
Otac Predrag Popović: "Zec je ismevanje Hristovoj žrtvi"
Pravoslavni sveštenik Predrag Popović prošle godine je na svom Instagram profilu podelio snažnu poruku koja je izazvala pravu polemiku među korisnicima društvenih mreža, jer su mnogi ostali šokirani pravim poreklom simbolike zeca:
"Jedini simbol Vaskrsa jeste sam Gospod Isus Hristos. Kada se malo bolje razmisli, zec kao simbol praznika predstavlja uvredu i ismevanje Hristovoj žrtvi i ljubavi.“
On upozorava da se uvođenjem simbola poput zeca i jaja gubi suština praznika, a Vaskrs sve više postaje predmet potrošačke kulture, umesto duhovnog proslavljanja Hristovog vaskrsenja.
Paganstvo i zec: Kako je sve počelo?
Shutterstock/illustrissima
Čokoladni zec simbol konzumerizma, a ne Uskrsa
Iako zeca nema u Bibliji, njegovo prisustvo u prolećnim praznicima ima duboke korene u paganskoj tradiciji. U mnogim drevnim kulturama, zec je bio simbol plodnosti, novog početka i buđenja prirode.
Jedna od poznatijih legendi potiče iz anglosaksonskih krajeva. Prema toj priči, boginja proleća Eostera zatekla je promrzlu ptičicu na samrti. Da bi je spasla, pretvorila ju je u zeca – stvorenje sa krznom, koje će je grejati zauvek. Taj zec, koji je u duši i dalje bio ptica, položio je jaje u znak zahvalnosti boginji. Odatle i simbolika zeca koji donosi uskršnja jaja – znak novog života i zahvalnosti.
Od germanske legende do komercijalnog simbola
Shutterstock/Avocado_studio
Čokoladni zečevi
Već u 16. veku u Nemačkoj se pojavljuje priča o „Oschter Haws“-u, zecu koji deci ostavlja obojena jaja ako su bila dobra – vrlo sličan koncept Deda Mrazu. Ovaj običaj su u 18. veku nemački doseljenici preneli u Ameriku, a globalizacija i masovna kultura učinili su da „Easter Bunny“ postane nezaobilazni simbol Uskrsa širom sveta.
Na naše prostore uskršnji zeka je stigao najpre u krajeve pod uticajem germanske kulture, da bi se tokom 20. veka proširio i dalje, što potvrđuju uskršnje čestitke i razglednice tog vremena.
„Zec je slatki ukras, ali ne i simbol Vaskrsa“
Otac Predrag Popović poručuje da simboli kao što su Deda Mraz ili zeka nemaju mesta u pravoslavnoj veri tokom velikih praznika:
- Zečevi su divna i čista stvorenja, ali njihova simbolika plodnosti je zapadnjačka podvala koja skreće pažnju sa Hrista. Simbol Vaskrsenja je Hristos – i Beli anđeo sa freske iz Mileševe, koji pokazuje prazan grob.
Leemage via AFP / AFP / Profimedia
Freska Belog Anđela u Mileševu
Dodaje i da korišćenje zečeva u vreme Uskrsa ne samo da skreće fokus, već i podstiče nepotrebnu potrošnju. Odnosno da zec slavi potrošnju i konzumerizam, a ne najveće čudo na svetu - Vaskrsenje.
- Bacamo pare potrošačkoj mafiji i gubimo smisao praznika. Ukoliko baš želite dekoraciju, koristite zečeve u proleće – ali ne kao simbole Uskrsa.
Datum Uskrsa se računa, u zavisnosti od Crkve, po julijanskom ili gregorijanskom kalendaru, što ponekad dovodi do razlike u datumima od nekoliko nedelja.
U Sveti i Veliki utorak molitveno se sećamo na Gospodnji odgovor farisejima i sadukejima, o drugom dolasku Hristovom, kao i Evanđelske perikope o deset mudrih i deset nerazumnih devojaka.
Odmah nakon praznika Silaska Svetog Duha na apostole, Duhovska sedmica donosi liturgijsko razrešenje i otvara vreme u kojem se naglasak sa odricanja premešta na zahvalnost, radost i praznični karakter.
Dok su se dizali prvi ustanički barjaci, u župskom selu Kožetin podignuta je svetinja oko koje su se isplele legende, istorijske bitke i sećanje na vreme kada je gradnja pravoslavnog hrama predstavljala mnogo više od verskog čina.
Dok se formiraju dugi redovi vernika ispred Hrama Svetog Save, zaštitnik građana upozorava da vređanje na njihov račun prelazi granicu slobode govora i predstavlja povredu ljudskog dostojanstva.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Ovi dani smatraju se vremenom najveće radosti u hrišćanstvu, jer se proslavlja pobeda života nad smrću, odnosno vaskrsenje Hristovo, pa su i sahrane tome prilagođene.
Njeno poslednje pojavljivanje u Novom zavetu beleži se na dan Pedesetnice, kada je bila među apostolima prilikom silaska Duha Svetoga – događaja koji se smatra rođenjem hrišćanske crkve.
Odmah nakon praznika Silaska Svetog Duha na apostole, Duhovska sedmica donosi liturgijsko razrešenje i otvara vreme u kojem se naglasak sa odricanja premešta na zahvalnost, radost i praznični karakter.
Dok se formiraju dugi redovi vernika ispred Hrama Svetog Save, zaštitnik građana upozorava da vređanje na njihov račun prelazi granicu slobode govora i predstavlja povredu ljudskog dostojanstva.
Od predanja o isceljenjima do istorijskih veza sa Svetim Savom i knezom Lazarom, šef Kabineta patrijarha Porfirija otkriva zbog čega je dolazak Časnog pojasa postao jedan od najznačajnijih duhovnih događaja poslednjih godina.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za utorak prve sedmice po Duhovima otvara se slika unutrašnje borbe između duha koji razara čovekov mir i Duha koji ga vraća smirenju, krotosti i njegovoj pravoj prirodi.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Duhovski utorak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Svetog Marcelina i Petra, mučenike, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.