Do sada je posetio 24 zemlje, a njegov motivacioni govor i predavanja je pratilo više od tri miliona ljudi.
Australijski govornik, srpskog porekla, Nik Vujičić je zbog genetskog poremećaja rođen bez ruku i nogu.
Kao dečak je prošao kroz mnoga iskušenja, da bi sa 17 godina počeo da drži predavanja o problemima sa kojima se susretao. Tada osniva neprofitnu organizaciju "Život bez udova".
Do sada je posetio 24 zemlje, a njegov motivacioni govor i predavanja je pratilo više od tri miliona ljudi.
Prvu knjigu "Živeti slobodno" objavio je 2010. godine, a snimio je i nekoliko dokumentarnih filmova.
Živi u Kaliforniji, sa suprugom i sinom, a o odnosu sa Bogom je rekao sledeće:
- Molio sam se za ruke i noge. Preklinjao sam Boga da mi da ruke i noge. Plakao sam dok ne zaspim, želeći ruke i noge. Zašto? Zato što sam mislio da će sve biti u redu ako ih dobijem. Ali kasnije shvatiš da niko ne ustane ujutru, pogleda svojih deset prstiju na rukama i nogama - ako ih ima i kaže: "Danas ću imati divan dan jer imam ruke i noge." Niko to ne radi, zar ne?
Nesebično deleći svoju mudrost Nik Vujičić poručuje da Isus Hrist treba da bude naš oslanac, budući da sa njim sve prepreke prevazilazimo lako.
- Ne znam zbog čega ti plačeš. Ne znam kroz kakvu bol prolaziš. Ali mogu da ti kažem ovo - bez obzira na to šta se dešava u tvom životu, Bog ima plan za tebe. Isus nije došao da osudi. Došao je da spasi izgubljene. Ponekad se ono za šta se molimo ne ostvari. Da, to je istina. A ako ti neko kaže drugačije, ne govori istinu. Jer, mnogo puta Bog kaže "ne" i ono što želimo se ne desi. Moj otac, na primer, umro je od raka. Molili smo se za isceljenje. Ali ono što je divno u svemu tome jeste veliko pitanje koje Bog postavlja svakome: "Da li mi veruješ? Poslao sam svog sina, Isusa Hrista, da umre na krstu za tvoje grehe. On je sam sebe vaskrsao iz groba. I ja ću vaskrsnuti tebe kada umreš. Naše blago nije ovde na zemlji. Naše pravo blago je na nebu".
Credit: Attila Volgyi / Polaris / Profimedia
Nik Vujičić
Ističe da ako pustimo Isusa u svoje srce mi dobijamo nemerljivu zaštitu i mračne sile nam ne mogu nauditi.
- I dok ne dođe taj dan, Bog kaže: "Biću s tobom. Nosim te kad ne možeš da hodaš. Isceljujem te putem. Možda neću ukloniti svaku tvoju fizičku bol, ali ću ti dati snagu koja ti je potrebna. Moja blagodat ti je dovoljna. Ja sam s tobom. Nikada te neću ostaviti". Možda ti danas Bog upravo to i pita: "Da li si rekao "da" Isusu?". Jer dokle god ne verujemo Bogu svim srcem i dokle god mu ne damo ključeve svoje kuće - a ne da ga držimo samo kao gosta, ništa se ne menja. Jer gost u tvojoj kući nikada ne otvara vrata. A kad đavo pokuca na tvoja vrata, ako ti držiš ključ, pogađaš ko će da ih otvori?
Navodi da Boga treba da molimo da nam da mir u srcu, kako bismo se izdigli od trenutnih trzavica.
- Daj Isusu ključ svog srca. Reci: "Bože, uzmi sve od mene. Uzmi moju slomljenost. Uzmi moj um. Uzmi moje srce. Uzmi moje grehe. Više ne želim da se oslanjam na svoju snagu i svoj razum. Uđi u moj život. Molim Te, promeni me. Oblikuj me." I danas, ako ne znaš da li ideš u raj, hoću da te pozovem da se pomoliš: "Dragi Bože, uđi u moj život. Grešnik sam. Oprosti mi. Promeni me. Ne želim više da grešim. Želim da živim za tebe. Želim da te upoznam. Daj mi veru i pomozi mi da te upoznam kroz Sveto pismo. Pomozi mi da pronađem crkvu i prijatelje koji će mi pomoći na tom putu. Bože, promeni me. Ispuni me svojim Svetim Duhom. Nauči me da se molim i pokaži mi kako da živim, dan po dan. U Isusovo ime, amin.“
BONUS VIDEO: Na Ilindan 2025 vraćena spomen ploča Vladeti Jerotiću na dom u kome je živeo
Svojim pripovedanjem naučila je mnoge da veruju u sebe, da se ne opterećuju mišljenjima drugih i da ne sude drugima, već da u njima prepoznaju ono što je lepo i jedinstveno.
Prezviter dr Oliver Subotić podelio je snažno iskustvo sa prisutnima na duhovnoj tribini u Parohijskom domu hrama Svetog Aleksandra Nevskog – kako je, umesto leka iz apoteke, pronašao mir i olakšanje kroz reči iz Svetog pisma.
Sveti Alfonsus Liguori - biskup i crkveni učitelj, govorio je: "Ako prihvatimo volju Božiju u svemu, bićemo među najsrećnijim ljudima na zemlji i već ovde ćemo imati predznanje o nebeskom miru.
Vekovima pravoslavni vernici traže pomoć Svete Petke Rimljanke u trenucima bolesti, tuge i životnih iskušenja, verujući u njenu moćnu molitvu koja donosi snagu, zaštitu i mir u srcu.
Vernici misle da će, ako ostave papuče, brojanice, majice, kape, prstenje i slične predmete na putu prema Ostrogu - Sveti Vasilije pomoći onome kome predmet pripada.
U molitvenoj tišini Svete Sofije, dok traje obnova njenih temelja, čovek s prekrivenim licem i upaljačem u ruci oskrnavio je Sveto pismo, pokušavajući da podmetne požar. Da li je reč o nasumičnom incidentu – ili o znaku vremena u kojem živimo?
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Vekovima pravoslavni vernici traže pomoć Svete Petke Rimljanke u trenucima bolesti, tuge i životnih iskušenja, verujući u njenu moćnu molitvu koja donosi snagu, zaštitu i mir u srcu.
Vernici misle da će, ako ostave papuče, brojanice, majice, kape, prstenje i slične predmete na putu prema Ostrogu - Sveti Vasilije pomoći onome kome predmet pripada.
U molitvenoj tišini Svete Sofije, dok traje obnova njenih temelja, čovek s prekrivenim licem i upaljačem u ruci oskrnavio je Sveto pismo, pokušavajući da podmetne požar. Da li je reč o nasumičnom incidentu – ili o znaku vremena u kojem živimo?
Vernici misle da će, ako ostave papuče, brojanice, majice, kape, prstenje i slične predmete na putu prema Ostrogu - Sveti Vasilije pomoći onome kome predmet pripada.
U molitvenoj tišini Svete Sofije, dok traje obnova njenih temelja, čovek s prekrivenim licem i upaljačem u ruci oskrnavio je Sveto pismo, pokušavajući da podmetne požar. Da li je reč o nasumičnom incidentu – ili o znaku vremena u kojem živimo?
U snažnoj besedi za 9. četvrtak po Duhovima, Sveri Nikolaj Ohridski i Žički raskrinkava lažne proroke slobode — one koji iza lepih reči kriju poroke, strasti i službu zlu, nazivajući je oslobođenjem.