Wikimedia/Unknown author/publiv domain, ShutterstockDobro delo žene koja se bavila prostitucijom je njen zanat bacila u senku.
Predanje vam prenosimo u celosti, a radnja se odvija u večernje sate, u jednoj beogradskoj ulici tog vremena.
Sveti vladika Nikolaj Velimirović, učen i mudar duhovnik SPC je tokom svog života prikupio brojne mudrosti i u nasleđe ih ostavio ljudima, da iz njih nauče kako da spasu svoju dušu.
Jedna od tih priči je ona o prostitutki koja je spasila svoju dušu na najneobičniji način, čineći dobro delo. Kroz lik žene koja je, iako grešna i "nepristojna", učinila izuzetno milosrdan čin spasavanja života, pokazuje se kako jedno delo saosećanja i pomoći drugome može preobraziti dušu i doneti spasenje. Iako je žena u početku smatrala sebe nedostojnom, njen čin dobrote nije promakao Božijem oku.
Shutterstock
Dobro delo žene koja se bavila prostitucijom je njen zanat bacila u senku.
Priču vam prenosimo u celosti, a radnja se odvija u večernje sate, u jednoj beogradskoj ulici tog vremena.
"Jednoga dana predveče prošetala je žena po ulicama svojim skvernim zanatom. Kad je prolazila pored jedne bašte vidi ona nekoga čoveka, kako se veša. Vezao konopac za granu drveta i na jednom namaknuo sebi oko vrata. Žena hitro skoči preko ograde, izvuče svoj mali nož iz džepa i preseče konopac, te čovek padne na zemlju već onesvešćen. Ona ga je trljala dok nije došao k svesti.
Tada joj reče samoubica: "Zašto si to učinila? Ja ne mogu da živim, Nemam nigde ništa. Zbog nemaštine hteo sam svršiti sa ovim čemernim životom".
Žena izvadi sve što je imala kod sebe novaca i da mu, obećavši da će ga ona i dalje pomagati dok on ne nađe rada. I produži ta žena svoj nepristojni posao, i deo zarade do tog posla nosila je onom siromahu i davala na izdržavanje.
No posle šest nedelja padne žena u postelju teško bolesna. Pozovu joj sveštenika. U prisustvu sveštenika ona je, već na umoru, počela govoriti: “O, Anđeli Božji, zašto ste meni došli? Zar vi ne znate, kako sam ja prljava i grešna žena?"
Malo potom opet uzvikne: "O, Gospode Hriste, zar si i ti došao k meni grešnici? Čime sam ja to zaslužila? Zar samo time što sam onog jadnog bednika spasla od smrti? Avaj meni nedostojnoj! O kako je velika milost Božja!" I to govoreći ona ispusti dušu, i lice se njeno zasija kao svećom osvetljeno.
Eto šta znači spasti dušu jednog čoveka. Eto kako jedno delo milosti prema bližnjem pokriva mnoge grehe.
Nikolaj Velimirović bio je episkop ohridski i žički, teolog i filozof, a ostavio je iza sebe i mnoga književna dela koja proučavaju duhovnost i pravoslavnu veru.
Združeni horovi Pevačkog društva su ovu numeru izveli pod dirigentskom palicom Katarine Stanković i Milene Antonović, a upravo ova verzija se na društvenim mrežama stihijski proširila na svih sedam kontinenata.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojim Misionarskim pismima, pozivajući se na duhovno viđenje svetog Jovana Vostrskog, razotkriva strah demona od tri neizmerno moćne stvari u životu hrišćanina.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priča o čoveku koji je grešio ceo život, ali se iskreno pokajao, otkriva večni dijalog između ljudske nesavršenosti i božanske milosti – i pruža nadu svakome ko traži unutrašnje oslobođenje.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu šeste sedmice po Duhovima otkriva surovu realnost o iskupljenju koje se ne može kupiti ni zlatom ni srebrom, već samo Hristovom krvlju.
U zapisima iz 1901. i 1902. godine, ovaj ruski svetitelj predvideo je vreme kada će se svetinje gaziti, greh uzdizati, a istina izvrnuti u laž — i ostavio poruku koja i danas može da spase dušu i narod.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.