Wikimedia/Unknown author/publiv domain, ShutterstockMehurići u kafi znače dobitak novca
Sveti Nikolaj Velimirović isticao je da Crkva sažaljeva bogataše ne zbog njihovog bogatstva, već zbog duhovne praznine koju ono nosi.
Eto zbog čega Crkva, bez zavisti i mržnje, ima samo sažaljenje za bogataše. Uzeti ovo sažaljenje kao slabost Crkve prema bogatašima i kao težnju njenu da opravda „stalež“ bogataški, daleko je od istine kao zvezde od raketi. Crkva nije staleška no sveljudska.
- Vi grmite protiv bogataša, i to je, mislite, moderno. Pre svega, ispitajte sebe. Recimo, vama se ukaže prilika da postanete bogataš – da li biste vi to odbili? I da li onda ne bi zaćutali? Vi se ljutite na Crkvu što se i ona ne bori protiv bogataša. A zar Crkva to ne čini? I zar nije činila i pre vašeg rođenja, i pre rođenja vašeg dede i čukundede?
Vladika je naveo da postoji razlika između prekora, jer Crkva to radi iz sažaljenja a ljudi iz zavisti.
- I kad vaša usta zamuknu u grobu, zar će i usta Crkve zamuknuti? Još pre devetnaest vekova apostol naređuje svome sledbeniku: bogatima ovoga sveta zapovedaj da se ne preuznose, niti da seuzdaju u bogatstvo propadljivo, nego u Boga živoga). Samo je razlika između vašeg prekora bogatašima i crkvenog. Vi korite iz zavisti i mržnje, Crkva iz sažaljenja - rekao je vladika Nikolaj Velimirović.
Shutterstock
Novčanice
Istakao je da ako ljudi u bogatašu vide samo bogataša, Crkva u bogatašu traži čoveka.
- Crkva zna, da je bogatašima ovoga sveta najteže spasti se. Rekao je Isus Hrist: zaista vam kažem, da je teško bogatome ući u Carstvo Nebesko. Eto zbog čega Crkva, bez zavisti i mržnje, ima samo sažaljenje za bogataše. Uzeti ovo sažaljenje kao slabost Crkve prema bogatašima i kao težnju njenu da opravda „stalež“ bogataški, daleko je od istine kao zvezde od raketi. Crkva nije staleška no sveljudska. Ako vi u bogatašu vidite samo bogataša, Crkva u bogatašu traži čoveka.
Naveo je da su iz ugla Crkve bogataši kritična grupa, koja vapi za duhovnim darovima i u odsustvu istih se lepe za novac i svoje bogatstvo.
- Njeno sažaljenje odnosi se na čoveka u bogatašu a ne na breme bogatstva na čoveku. Teško onom koji umnožava što nije njegovo! dokle će? i koji trpa na se gusto blato – viče glas još starozavetne Crkve. I još dodaje: eto, obložen je zlatom i srebrom, a nema duha u njemu. Zato su u očima Crkve bogataši najopterećeniji bednici, najteži bolesnici. Punoći njihovih sanduka odgovara najčešće očajna praznina njihovih duša. Otuda sažaljenje prema njima, kao prema mesečarima na krovu. Od njih se samo ište milost, a ne daje im se. A oni su žedni milosti i sažaljenja kao i sva stvorenja. Prezrite njihovo bogatstvo i oni će ga sami prezreti. Prezrete li njih kao ljude, oni će se još više priljubiti uz bogatstvo svoje. Darujte ih nekim duhovnim darom – recimo sažaljenjem – i oni će se odvažiti da daruju siromahe svojim materijalnim blagom.
Vladika Nikolaj Velimirović je koristio svaki slobodan trenutak da se posveti čitanju i učenju, usvajajući dela svetskih klasika poput Dostojevskog, Tolstoja, Getea i drugih. Kasnije je doktorirao na Oksfordu i u Bernu, a tokom svog života ostavio je značajnu duhovnu baštinu.
Nikolaj Velimirović bio je episkop ohridski i žički, teolog i filozof, a ostavio je iza sebe i mnoga književna dela koja proučavaju duhovnost i pravoslavnu veru.
Združeni horovi Pevačkog društva su ovu numeru izveli pod dirigentskom palicom Katarine Stanković i Milene Antonović, a upravo ova verzija se na društvenim mrežama stihijski proširila na svih sedam kontinenata.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojim Misionarskim pismima, pozivajući se na duhovno viđenje svetog Jovana Vostrskog, razotkriva strah demona od tri neizmerno moćne stvari u životu hrišćanina.
Između Brankovića i Dositeja, između fresaka i moštiju svetitelja, Novo Hopovo čuva priču o vekovima u kojima su se vera, umetnost i istorija ispisivale na istom mestu i još uvek traju u tišini fruškogorskih padina.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za petak 5. sedmice po Duhovima otvara se slika čoveka koji čini sve što može, ali poslednji korak ostaje izvan njegove vlasti.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Vladika Nikolaj kroz priču o svešteniku i crkvenjaku Isi prikazuje opasnost od predrasuda i negativnog mišljenja o drugima, upozoravajući na to kako negativnost može obmanuti i iskriviti stvarnu sliku društva.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za petak 5. sedmice po Duhovima otvara se slika čoveka koji čini sve što može, ali poslednji korak ostaje izvan njegove vlasti.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.