Veliki ruski svetitelj podseća da samo kroz smirenje i tišinu čovek otvara duhovne oči i otkriva nebeske istine, čak i u svetu punom buke i briga.
Sveti Filaret Moskovski, jedan od istaknutih duhovnika pravoslavlja, podseća vernike da istinsko spoznanje Božanske svetlosti dolazi kroz smirenje i unutrašnju tišinu. U vremenu prepunom buke i svakodnevnih iskušenja, njegova pouka osvetljava put ka duhovnoj dubini i unutrašnjem miru.
On je govorio:
„Istina je da se u toku dana mogu videti zvezde, ali iz dubine. Dubina mora biti uska i okomita, nedostupna za sunčevu svetlost. Što je čovek dublji u svom smirenju, to bolje vidi Nebo.“
Ovim rečima Sveti Filaret nas uči da istinsko duhovno viđenje nije moguće spoljnim očima niti površnim znanjem. Zvezde, simboli Božanske svetlosti, postaju vidljive samo onima koji se povuku u unutrašnju dubinu srca, u stanje smirenja i introspektivne tišine.
Pravoslavni oci naglašavaju da kroz pokajanje, molitvu i samoproučavanje čovek otvara duhovne oči i spoznaje Božiju slavu. Dubina o kojoj govori Sveti Filaret Moskovski nije fizička, već duhovna – srce koje se udaljilo od svetovnih briga i egoizma. Tek u takvoj tišini duša može ugledati svetlost neba, baš kao što zvezde sijaju tek kad nestane dnevna svetlost.
Njegova poruka i danas je jasna: samo oni koji hrabro koračaju putem duhovne dubine mogu spoznati nebeske istine i doživeti mir koji nadilazi svaku oluju.
Čitanje Svetog pisma za 3. oktobar, 17. četvrtak po Duhovima
Shutterstock
Sveto pismo
Poslanica Svetog Apostola Pavla Efescima, začalo 226 (4,17-25)
17. Ovo, dakle, govorim i svedočim u Gospodu da više ne živite kao što žive i ostali neznabošci u praznoumlju svom, 18. pomračenih misli, otuđeni od života Božijega zbog neznanja koje je u njima, zbog okamenjenosti srca njihovoga. 19. Oni otupevši predadoše sebe razuzdanosti, pa čine svaku nečistotu s pohlepom. 20. A vi tako ne upoznaste Hrista, 21. ako li ga čuste i u Njemu naučeni biste, kao što i jeste istina u Isusu, 22. da vi odbacite raniji način života staroga čoveka, koji propada u željama varljivim, 23. a da se obnavljate duhom uma svog, 24. i obucite se u novoga čoveka, sazdanoga po Bogu u pravednosti i svetosti istine. 25. Zato odbacivši laž, govorite istinu svaki sa svojim bližnjim; jer smo udovi jedan drugome.
Jevanđelje Marko, začalo 53. (12,1-12)
1. I poče im govoriti u pričama: „Posadi čovek vinograd, i ogradi plotom, i iskopa pivnicu, i sagradi kulu, i dade ga vinogradarima, pa otide. 2. I kada dođe vreme, posla vinogradarima slugu da primi od vinogradara roda vinogradskoga. 3. A oni ga uhvatiše, izbiše i poslaše praznih ruku. 4. I opet im posla drugog slugu; i onoga napadoše kamenjem, i razbiše mu glavu, i poslaše ga osramoćena. 5. I opet posla drugog, i njega ubiše; i mnoge druge, jedne izbiše a druge pobiše.
6. A on imaše još jedinoga sina svoga, voljenoga, pa im najzad posla i njega, govoreći: 'Postideće se sina mojega. 7. A vinogradari oni rekoše među sobom: 'Ovo je naslednik, hodite da ga ubijemo, i naše će biti nasledstvo.' 8. I uhvatiše ga, i ubiše, i izbaciše ga napolje iz vinograda." 9. Šta će, dakle, učiniti gospodar vinograda? Doći će i pogubiće vinogradare, i daće vinograd drugima. 10. Zar niste čitali u Pismu ovo: 'Kamen koji odbaciše zidari, on postade glava od ugla;' 11. To bi od Gospoda i divno je u očima našim. 12. I tražahu da ga uhvate, ali se pobojaše naroda; jer razumeše da za njih govori priču; i ostavivši ga otidoše.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
U besedi o prolaznosti i trajnosti, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva krhkost svega što čovek podiže i upućuje pogled ka jedinom zdanju koje ne poznaje propadanje, već se gradi izvan dometa vremena i raspadanja.
U besedi za ponedeljak 4. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako briga za bližnje povezuje zemaljsko i nebesko u jedinstvenom hrišćanskom životu.
U besedi za četvrtak Sedmice Bludnoga sina, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o putu kojim se svaki vernik može trudom i molitvom udostojiti sveta u kojem godine gube moć, smrt prestaje.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.