"BEZ VERE PRESTAJEM DA POSTOJIM" Snažne reči Novaka Đokovića: Evo šta pokreće svetskog prvaka u svakom trenutku
Svoje uspehe uvek pripisuje intervenciji Boga, a neretko pirča i o značaju vere u njegovom životu na terenu, ali i van njega.
Vaspitavati dete nije samo učiti ga da uspe, već ga naučiti da ostane smerno i u veri. Sveti Porfirije poručuje - lek je u molitvi, ne u pohvalama.
Kada govorimo o duhovnom razvoju dece, Sveti Porfirije Kavsokalivit nas podseća na nešto što današnjem svetu često promiče, da je lek i tajna dečijeg napretka smernost. Ne pohvale, ne samopouzdanje bez temelja, već tiho poverenje u Boga.
- Bog je sve. Niko od ljudi ne može da kaže za sebe: ja sam sve. To samo učvršćuje egoizam.
U svetu u kom se deca često zatrpavaju komplimentima, Sveti Porfirije upozorava da prekomerno ohrabrivanje može postati duhovna zamka. Umesto da dete nauči da se osloni na Boga, naučiće da se oslanja samo na sebe.
- Treba da budete veoma pažljivi kada podstičete decu na nešto. Detetu ne treba govoriti: Uspećeš ti to, ti si sposoban, ti si hrabar, ti si savršen. Time ne pružate korist detetu.
Ovakve reči, iako motivacione na prvi pogled, mogu odvesti dete u duhovnu iluziju sopstvene svemoći. A kada dođu teškoće, bez duhovnog temelja, ono lako gubi tlo pod nogama.
Zato Sveti Porfirije savetuje drugačiji pristup:
- Kažite detetu: "Bog ti je dao darove koje imaš. Pomoli Mu se da ti da snage da ih neguješ i da postigneš uspehe."
Učenje deteta da Božiju pomoć traži u svemu, od školskih zadataka do međuljudskih odnosa, vraća ga Bogu i oslobađa ga tereta prevelikog samopouzdanja. Deca tada rastu ne samo kao uspešni pojedinci, već i kao duhovno zdrave ličnosti.
Gospode, Bože naš, pogledaj na ovu našu decu i usliši molitve naše. Daruj im zdravlje, snagu i radost života. Čuvaj ih od bolesti, opasnosti i svih zala ovoga sveta. Neka Tvoja sveta ruka bude nad njima, da rastu u zdravlju, veri i ljubavi, da budu svetlost i radost porodici svojoj i svima oko sebe. Podari im milost da hodaju putem pravde i Tvoje volje. Poštedi ih svakog straha i tuge, i uvek ih drži pod svojom zaštitom. Kroz molitvu svetu i čistotu, neka budu Tebi na slavu i na dobro svima. Amin.
Upravo tu Sveti Porfirije vidi pravi duhovni metod vaspitanja. Ne u psihološkim tehnikama, nego u neprekidnom upućivanju deteta na Tvorca.
Deca kojoj se kaže:
- Ti si najbolji, mogu poverovati da ne mogu da padnu. A kad padnu, ne znaju kome da se obrate.
Ali dete koje čuje:
- Pomoli se Bogu da ti pomogne, uči da nije samo ni kada sve izgleda izgubljeno.
Zato vaspitavajmo decu da traže snagu u molitvi, a ne u samodovoljnosti. Učimo ih da je svaki uspeh dar, a svaka slabost poziv na dublju vezu sa Bogom.
U vremenu kada se uspeh meri lajkovima, a vrednost samouverenošću, reči Svetog Porfirija vraćaju nas jednostavnoj, ali zaboravljenoj istini, lek nije u komplimentu, već u molitvi, smernosti, u Bogu.
Svoje uspehe uvek pripisuje intervenciji Boga, a neretko pirča i o značaju vere u njegovom životu na terenu, ali i van njega.
Sveštenik Aleksandar Čavka ispričao je neobičnu priču, koju je čuo od svog prijatetelja - profesora, a njegovo kazivanje vam prenosimo u celosti.
Napominje da tu vrednost, koju nam niko ne može oduzeti, delimo i u sebi uveličavamo tako što pomažemo drugima - jer na taj način širimo krug dobrote.
Svakodnevni poslovi, koji nam često deluju kao prepreka veri, prema učenju jednog od najvećih svetitelja 19. veka mogu postati put ka spasenju – ako naučimo da u svemu vidimo Božije prisustvo.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.
Obraćanje Gospodu se praktikuje kroz četiri stepena, od telesne molitve do molitve bez reči, pri čemu svaki stepen zahteva dublje povezivanje uma i srca s Bogom.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
Pitanje koje na prvi pogled deluje jednostavno otvara jednu od najdubljih tajni vere i suočava čoveka sa granicama sopstvenog poimanja.
Jedna od pouka svetogorskog starca otkriva zašto i mali prinos pred Bogom ima posebnu vrednost kada se uz sveću setimo onih koji prolaze kroz patnju, nevolju i teške životne trenutke.
Poslednji ispraćaj Maise i Meri Daoud okupio je porodicu, prijatelje i vernike u Hramu Svetog Porfirija u Gazi, dok je Jerusalimska patrijaršija uputila molitvu za pokoj njihovih duša i utehu najbližima.
Sveštenik Andrej Tkačov objašnjava kako iskušenja počinju, zašto čovek na putu ka Bogu nailazi na prepreke i na koji način se protiv zla može boriti.
Crkva predviđa jedan jedini izuzetak od redovnog načina vršenja Svete tajne krštenja, koji je strogo regulisan crkvenim zakonom.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Crkva predviđa jedan jedini izuzetak od redovnog načina vršenja Svete tajne krštenja, koji je strogo regulisan crkvenim zakonom.
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.