"BEZ VERE PRESTAJEM DA POSTOJIM" Snažne reči Novaka Đokovića: Evo šta pokreće svetskog prvaka u svakom trenutku
Svoje uspehe uvek pripisuje intervenciji Boga, a neretko pirča i o značaju vere u njegovom životu na terenu, ali i van njega.
Vaspitavati dete nije samo učiti ga da uspe, već ga naučiti da ostane smerno i u veri. Sveti Porfirije poručuje - lek je u molitvi, ne u pohvalama.
Kada govorimo o duhovnom razvoju dece, Sveti Porfirije Kavsokalivit nas podseća na nešto što današnjem svetu često promiče, da je lek i tajna dečijeg napretka smernost. Ne pohvale, ne samopouzdanje bez temelja, već tiho poverenje u Boga.
- Bog je sve. Niko od ljudi ne može da kaže za sebe: ja sam sve. To samo učvršćuje egoizam.
U svetu u kom se deca često zatrpavaju komplimentima, Sveti Porfirije upozorava da prekomerno ohrabrivanje može postati duhovna zamka. Umesto da dete nauči da se osloni na Boga, naučiće da se oslanja samo na sebe.
- Treba da budete veoma pažljivi kada podstičete decu na nešto. Detetu ne treba govoriti: Uspećeš ti to, ti si sposoban, ti si hrabar, ti si savršen. Time ne pružate korist detetu.
Ovakve reči, iako motivacione na prvi pogled, mogu odvesti dete u duhovnu iluziju sopstvene svemoći. A kada dođu teškoće, bez duhovnog temelja, ono lako gubi tlo pod nogama.
Zato Sveti Porfirije savetuje drugačiji pristup:
- Kažite detetu: "Bog ti je dao darove koje imaš. Pomoli Mu se da ti da snage da ih neguješ i da postigneš uspehe."
Učenje deteta da Božiju pomoć traži u svemu, od školskih zadataka do međuljudskih odnosa, vraća ga Bogu i oslobađa ga tereta prevelikog samopouzdanja. Deca tada rastu ne samo kao uspešni pojedinci, već i kao duhovno zdrave ličnosti.
Gospode, Bože naš, pogledaj na ovu našu decu i usliši molitve naše. Daruj im zdravlje, snagu i radost života. Čuvaj ih od bolesti, opasnosti i svih zala ovoga sveta. Neka Tvoja sveta ruka bude nad njima, da rastu u zdravlju, veri i ljubavi, da budu svetlost i radost porodici svojoj i svima oko sebe. Podari im milost da hodaju putem pravde i Tvoje volje. Poštedi ih svakog straha i tuge, i uvek ih drži pod svojom zaštitom. Kroz molitvu svetu i čistotu, neka budu Tebi na slavu i na dobro svima. Amin.
Upravo tu Sveti Porfirije vidi pravi duhovni metod vaspitanja. Ne u psihološkim tehnikama, nego u neprekidnom upućivanju deteta na Tvorca.
Deca kojoj se kaže:
- Ti si najbolji, mogu poverovati da ne mogu da padnu. A kad padnu, ne znaju kome da se obrate.
Ali dete koje čuje:
- Pomoli se Bogu da ti pomogne, uči da nije samo ni kada sve izgleda izgubljeno.
Zato vaspitavajmo decu da traže snagu u molitvi, a ne u samodovoljnosti. Učimo ih da je svaki uspeh dar, a svaka slabost poziv na dublju vezu sa Bogom.
U vremenu kada se uspeh meri lajkovima, a vrednost samouverenošću, reči Svetog Porfirija vraćaju nas jednostavnoj, ali zaboravljenoj istini, lek nije u komplimentu, već u molitvi, smernosti, u Bogu.
Svoje uspehe uvek pripisuje intervenciji Boga, a neretko pirča i o značaju vere u njegovom životu na terenu, ali i van njega.
Sveštenik Aleksandar Čavka ispričao je neobičnu priču, koju je čuo od svog prijatetelja - profesora, a njegovo kazivanje vam prenosimo u celosti.
Napominje da tu vrednost, koju nam niko ne može oduzeti, delimo i u sebi uveličavamo tako što pomažemo drugima - jer na taj način širimo krug dobrote.
Svakodnevni poslovi, koji nam često deluju kao prepreka veri, prema učenju jednog od najvećih svetitelja 19. veka mogu postati put ka spasenju – ako naučimo da u svemu vidimo Božije prisustvo.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu.
Prema poslednjim informacijama objavljenim na društvenim mrežama, Filip je pri svesti i nalazi se u stabilnom zdravstvenom stanju.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.
Obraćanje Gospodu se praktikuje kroz četiri stepena, od telesne molitve do molitve bez reči, pri čemu svaki stepen zahteva dublje povezivanje uma i srca s Bogom.
Božija dobrota i oproštaj ne znače da čovek neće snositi posledice svojih postupaka.
Pred Bogom ne moramo da prikrivamo svoje slabosti niti da tražimo savršene reči kojima bismo opisali ono što osećamo.
Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Prema poslednjim informacijama objavljenim na društvenim mrežama, Filip je pri svesti i nalazi se u stabilnom zdravstvenom stanju.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.