"BEZ VERE PRESTAJEM DA POSTOJIM" Snažne reči Novaka Đokovića: Evo šta pokreće svetskog prvaka u svakom trenutku
Svoje uspehe uvek pripisuje intervenciji Boga, a neretko pirča i o značaju vere u njegovom životu na terenu, ali i van njega.
Vaspitavati dete nije samo učiti ga da uspe, već ga naučiti da ostane smerno i u veri. Sveti Porfirije poručuje - lek je u molitvi, ne u pohvalama.
Kada govorimo o duhovnom razvoju dece, Sveti Porfirije Kavsokalivit nas podseća na nešto što današnjem svetu često promiče, da je lek i tajna dečijeg napretka smernost. Ne pohvale, ne samopouzdanje bez temelja, već tiho poverenje u Boga.
- Bog je sve. Niko od ljudi ne može da kaže za sebe: ja sam sve. To samo učvršćuje egoizam.
U svetu u kom se deca često zatrpavaju komplimentima, Sveti Porfirije upozorava da prekomerno ohrabrivanje može postati duhovna zamka. Umesto da dete nauči da se osloni na Boga, naučiće da se oslanja samo na sebe.
- Treba da budete veoma pažljivi kada podstičete decu na nešto. Detetu ne treba govoriti: Uspećeš ti to, ti si sposoban, ti si hrabar, ti si savršen. Time ne pružate korist detetu.
Ovakve reči, iako motivacione na prvi pogled, mogu odvesti dete u duhovnu iluziju sopstvene svemoći. A kada dođu teškoće, bez duhovnog temelja, ono lako gubi tlo pod nogama.
Zato Sveti Porfirije savetuje drugačiji pristup:
- Kažite detetu: "Bog ti je dao darove koje imaš. Pomoli Mu se da ti da snage da ih neguješ i da postigneš uspehe."
Učenje deteta da Božiju pomoć traži u svemu, od školskih zadataka do međuljudskih odnosa, vraća ga Bogu i oslobađa ga tereta prevelikog samopouzdanja. Deca tada rastu ne samo kao uspešni pojedinci, već i kao duhovno zdrave ličnosti.
Gospode, Bože naš, pogledaj na ovu našu decu i usliši molitve naše. Daruj im zdravlje, snagu i radost života. Čuvaj ih od bolesti, opasnosti i svih zala ovoga sveta. Neka Tvoja sveta ruka bude nad njima, da rastu u zdravlju, veri i ljubavi, da budu svetlost i radost porodici svojoj i svima oko sebe. Podari im milost da hodaju putem pravde i Tvoje volje. Poštedi ih svakog straha i tuge, i uvek ih drži pod svojom zaštitom. Kroz molitvu svetu i čistotu, neka budu Tebi na slavu i na dobro svima. Amin.
Upravo tu Sveti Porfirije vidi pravi duhovni metod vaspitanja. Ne u psihološkim tehnikama, nego u neprekidnom upućivanju deteta na Tvorca.
Deca kojoj se kaže:
- Ti si najbolji, mogu poverovati da ne mogu da padnu. A kad padnu, ne znaju kome da se obrate.
Ali dete koje čuje:
- Pomoli se Bogu da ti pomogne, uči da nije samo ni kada sve izgleda izgubljeno.
Zato vaspitavajmo decu da traže snagu u molitvi, a ne u samodovoljnosti. Učimo ih da je svaki uspeh dar, a svaka slabost poziv na dublju vezu sa Bogom.
U vremenu kada se uspeh meri lajkovima, a vrednost samouverenošću, reči Svetog Porfirija vraćaju nas jednostavnoj, ali zaboravljenoj istini, lek nije u komplimentu, već u molitvi, smernosti, u Bogu.
Svoje uspehe uvek pripisuje intervenciji Boga, a neretko pirča i o značaju vere u njegovom životu na terenu, ali i van njega.
Sveštenik Aleksandar Čavka ispričao je neobičnu priču, koju je čuo od svog prijatetelja - profesora, a njegovo kazivanje vam prenosimo u celosti.
Napominje da tu vrednost, koju nam niko ne može oduzeti, delimo i u sebi uveličavamo tako što pomažemo drugima - jer na taj način širimo krug dobrote.
Svakodnevni poslovi, koji nam često deluju kao prepreka veri, prema učenju jednog od najvećih svetitelja 19. veka mogu postati put ka spasenju – ako naučimo da u svemu vidimo Božije prisustvo.
Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
Tuga može biti opomena da je čovek izgubio unutrašnji mir, ali i prilika da ga ponovo pronađe.
Iako sveštenička služba pripada muškarcima, žene u praksi nose veliki deo života parohije – od pojanja i čitanja bogoslužbenih tekstova do brige o bogosluženju i rada sa vernicima.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za Nedelju 2. sedmice po Vaskrsu vodi kroz susrete koji ne ostavljaju prostor za ravnodušnost, već rađaju reč koja ostaje zauvek ista.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Artemona po starom i Svetog mučenika Vasilija Amasijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Nedelju Dobrog pastira, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Upozorenje velikog srpskog duhovnika 20. veka razotkriva uzrok koji mnogi izbegavaju da priznaju i pokazuje zašto se izlaz ne traži oko nas, već u ličnoj promeni.
Odlazak bugarskog arhijereja iz hrama Svetog Đorđa u Carigradu, nakon odluke o učešću predstavnika drugih crkava u službi, razotkrio je napetosti koje su se već danima gomilale iza svečanog poretka vaskršnje službe.