Mali Ilija bio je dete – nečiji sin, brat, rođak, prijatelj… Imao je samo devet godina kada je tog kobnog jula 1993. prekinuo svoju igru u dvorištu, i pitao oca, koji se spremao da ide poslom do susednog sela, može li da ide sa njim da se provoza.
Objava sveštenika Bojana Krstanovića o tragičnoj sudbini devetogodišnjeg Ilije Maksimovića iz sela Bobetino Brdo, koji je stradao 1993. godine tokom rata, duboko je potresla javnost i još jednom podsetila na surovost vremena koje je iza nas, ali ne i da je sve zaboravljeno.
Mali Ilija bio je dete – nečiji sin, brat, rođak, prijatelj… Imao je samo devet godina kada je tog kobnog jula 1993. prekinuo svoju igru u dvorištu, i pitao oca, koji se spremao da ide poslom do susednog sela, može li da ide sa njim da se provoza.
Niko nije ni slutio da će to biti njegovo poslednje putovanje na ovom svetu.
Otac Bojan Krstanović, dirljivim rečima, evocirao je sećanje na tog hrabrog dečaka i rasplakao sve koji su pročitali njegov status na Fejsbuku.
printscreen/društvene mreže
Otac Bojan Krstanović
- "Tata, mogu li s tobom da se provozam?" Posle deset minuta..."Tata, boli me ovde." - počeo je otac Bojan i konstatovao da su ove dve rečenice bile poslednje što je mali Ilija izgovorio pre nego što je zauvek napustio ovaj svet bola i užasa i preselio se, kako otac Bojan piše, u Carstvo Nebesko.
Kako dalje ističe otac Bojan, Ilija Maksimović, rođen 1984. godine u uglednoj i čestitoj porodici, poginuo je u Mrtvici, na raskrsnici nedaleko od mesta gde se u to vreme podizao hram posvećen Svetom proroku Iliji.
Pre nego što je smrt prerano ugasila njegov život, Ilija je sedeo u kolima iza svog oca i rođaka, držeći se svojim dečijim ručicama za sedišta ispred sebe.
- Uživao je u vožnji. U Mrtvici, na raskrsnici, nedaleko od mesta gde se u to vreme podizao hram posvećen Svetom proroku Iliji, naš mali Ilija pridružio se horu svetitelja koji neprestano slave Boga. Granata je pala tik uz auto! - piše potresno otac Bojan i dodaje:
- Otac Ilijin se pribrao, vidio je rođaka teškog ranjenog... Okrenuo se prema svom devetogodišnjem sinu i čuo rečenicu: "Tata, ovde me nešto boli..." To je bila poslednja rečenica koju je čuo od svog sina, od svog mezimca, od svog naslednika...
Društvene mreže
Spomenik malom Iliji
Otac Bojan u svojoj objavi nije govorio samo o smrti, već i o veri, oprostu i životu koji ide dalje, noseći sa sobom sećanje i molitvu.
- DANAS! Ilijina porodica je dobra i čestita, ima divne sestre, zetove, sestriće... ima divne roditelje. Redovni su na Bogosluženjima. Svog sveštenika poštuju i pomažu mu. Puni su neke duhovne radosti, vedrine, pozitivni su. Znam, svima opraštaju i nikog ne mrze. Žele svim srcem da se ovo nikada nikom ne ponovi - konstatuje otac Bojan i iznosi reči koji potresaju do srži:
- Ja imam dvojicu svetih Ilija koji mi pomažu u svemu. Jedan je Sveti prorok Ilija kojem je naš hram posvećen, a drugi je Sveti Ilija novomučenik Bobečanski kojem će neke nove generacije posvetiti neki novi hram. Njihovim molitvama, Gospode Isuse Hriste, sine Božji, pomiluj nas grešne!
Poznat po asketskom životu i neobičnim darovima, ovaj ugodnik Božji ostavio je snažno svedočanstvo vere kroz molitvu, pomoć siromašnima i duhovnu blizinu sa ljudima i posle upokojenja.
Nakon prijema u Patrijaršijskom dvoru i posete Pećkoj patrijaršiji, zajednički obilazak svetinja nastavljen je u jednoj od najznačajnijih srednjovekovnih zadužbina na Kosovu i Metohiji.
Pripremljen po recepturi hilandarskih monaha, krompir pokazuje kako se od vode, paradajza i krompira dobija toplo, zasitno jelo koje nosi ukus monaške jednostavnosti i postne svakodnevice.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
Pripremljen po recepturi hilandarskih monaha, krompir pokazuje kako se od vode, paradajza i krompira dobija toplo, zasitno jelo koje nosi ukus monaške jednostavnosti i postne svakodnevice.
U besedi za ponedeljak 6. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto greh nikada nije razlog za divljenje i zbog čega je sažaljenje jedini ispravan odgovor na tuđu duhovnu nesreću.