KAKO DA BUDEMO SIGURNI DA NAS NEKO VOLI, ALI I DA MI NJEGA VOLIMO! Starac Nikon Optinski o ključnom pokazatelju čiste ljubavi!
Bez ljubavi, svaki podvig postaje prazan, a svaka molitva – bez duše.
Mali Ilija bio je dete – nečiji sin, brat, rođak, prijatelj… Imao je samo devet godina kada je tog kobnog jula 1993. prekinuo svoju igru u dvorištu, i pitao oca, koji se spremao da ide poslom do susednog sela, može li da ide sa njim da se provoza.
Objava sveštenika Bojana Krstanovića o tragičnoj sudbini devetogodišnjeg Ilije Maksimovića iz sela Bobetino Brdo, koji je stradao 1993. godine tokom rata, duboko je potresla javnost i još jednom podsetila na surovost vremena koje je iza nas, ali ne i da je sve zaboravljeno.
Mali Ilija bio je dete – nečiji sin, brat, rođak, prijatelj… Imao je samo devet godina kada je tog kobnog jula 1993. prekinuo svoju igru u dvorištu, i pitao oca, koji se spremao da ide poslom do susednog sela, može li da ide sa njim da se provoza.
Niko nije ni slutio da će to biti njegovo poslednje putovanje na ovom svetu.
Otac Bojan Krstanović, dirljivim rečima, evocirao je sećanje na tog hrabrog dečaka i rasplakao sve koji su pročitali njegov status na Fejsbuku.
- "Tata, mogu li s tobom da se provozam?" Posle deset minuta..."Tata, boli me ovde." - počeo je otac Bojan i konstatovao da su ove dve rečenice bile poslednje što je mali Ilija izgovorio pre nego što je zauvek napustio ovaj svet bola i užasa i preselio se, kako otac Bojan piše, u Carstvo Nebesko.
Kako dalje ističe otac Bojan, Ilija Maksimović, rođen 1984. godine u uglednoj i čestitoj porodici, poginuo je u Mrtvici, na raskrsnici nedaleko od mesta gde se u to vreme podizao hram posvećen Svetom proroku Iliji.
Pre nego što je smrt prerano ugasila njegov život, Ilija je sedeo u kolima iza svog oca i rođaka, držeći se svojim dečijim ručicama za sedišta ispred sebe.
- Uživao je u vožnji. U Mrtvici, na raskrsnici, nedaleko od mesta gde se u to vreme podizao hram posvećen Svetom proroku Iliji, naš mali Ilija pridružio se horu svetitelja koji neprestano slave Boga. Granata je pala tik uz auto! - piše potresno otac Bojan i dodaje:
- Otac Ilijin se pribrao, vidio je rođaka teškog ranjenog... Okrenuo se prema svom devetogodišnjem sinu i čuo rečenicu: "Tata, ovde me nešto boli..." To je bila poslednja rečenica koju je čuo od svog sina, od svog mezimca, od svog naslednika...
Otac Bojan u svojoj objavi nije govorio samo o smrti, već i o veri, oprostu i životu koji ide dalje, noseći sa sobom sećanje i molitvu.
- DANAS! Ilijina porodica je dobra i čestita, ima divne sestre, zetove, sestriće... ima divne roditelje. Redovni su na Bogosluženjima. Svog sveštenika poštuju i pomažu mu. Puni su neke duhovne radosti, vedrine, pozitivni su. Znam, svima opraštaju i nikog ne mrze. Žele svim srcem da se ovo nikada nikom ne ponovi - konstatuje otac Bojan i iznosi reči koji potresaju do srži:
- Ja imam dvojicu svetih Ilija koji mi pomažu u svemu. Jedan je Sveti prorok Ilija kojem je naš hram posvećen, a drugi je Sveti Ilija novomučenik Bobečanski kojem će neke nove generacije posvetiti neki novi hram. Njihovim molitvama, Gospode Isuse Hriste, sine Božji, pomiluj nas grešne!
Dušu ne leče ovozemaljska zadovoljstva i sitnice, kaže otac Bojan.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Bez ljubavi, svaki podvig postaje prazan, a svaka molitva – bez duše.
Vaspitavati dete nije samo učiti ga da uspe, već ga naučiti da ostane smerno i u veri. Sveti Porfirije poručuje - lek je u molitvi, ne u pohvalama.
Pravoslavnih hrišćana u svetu ima između 200 i 260 miliona, a najviše ih je u zemljama Balkana, Rusiji i Grčkoj, gde vera i tradicija i dalje žive punim plućima.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 17. sredu po Duhovima vodi nas kroz vaskrsenje duše i otkriva kako Hristova snaga menja naš pogled na smrt.
Vaspitavati dete nije samo učiti ga da uspe, već ga naučiti da ostane smerno i u veri. Sveti Porfirije poručuje - lek je u molitvi, ne u pohvalama.
U grčkom selu Xyniada, zakopana ispod starog hrasta, otkrivena je čudotvorna ikona Majke Božije. Njena priča počinje viđenjem deteta, a nastavlja se kroz isceljenja.
Mitropoliti Nikanor i Lukijan služili su liturgiju pred prisustvom princa Nikolaja, dok patrijarh Porfirije poručuje da Bazjaš svedoči o vekovnoj veri i svetosavskim korenima Srba u Rumuniji.
Novi igumen manastira Svete Katarine na Sinaju, arhimandrit Simeon, javno se izvinjava vernicima i obećava jedinstvo, duhovnu obnovu i vernost vekovnoj pravoslavnoj tradiciji.
Stihovi 34:37-38 podsećaju muslimane da je pravi put do Božije milosti kroz iskrenu veru i dobra dela, dok oni koji poriču Njegovu poruku suočavaju se s ozbiljnim posledicama.
Od mladosti svedušno je pošao za Hristom, oslobodivši se dva teška bremena - bremena bogatstva i bremena tela.
Postavka skulptura Milorada Miće Stajčića izazvala buru zbog skrnavljenja vere i zloupotrebe reči najvoljenijeg srpskog patrijarha.