Mali Ilija bio je dete – nečiji sin, brat, rođak, prijatelj… Imao je samo devet godina kada je tog kobnog jula 1993. prekinuo svoju igru u dvorištu, i pitao oca, koji se spremao da ide poslom do susednog sela, može li da ide sa njim da se provoza.
Objava sveštenika Bojana Krstanovića o tragičnoj sudbini devetogodišnjeg Ilije Maksimovića iz sela Bobetino Brdo, koji je stradao 1993. godine tokom rata, duboko je potresla javnost i još jednom podsetila na surovost vremena koje je iza nas, ali ne i da je sve zaboravljeno.
Mali Ilija bio je dete – nečiji sin, brat, rođak, prijatelj… Imao je samo devet godina kada je tog kobnog jula 1993. prekinuo svoju igru u dvorištu, i pitao oca, koji se spremao da ide poslom do susednog sela, može li da ide sa njim da se provoza.
Niko nije ni slutio da će to biti njegovo poslednje putovanje na ovom svetu.
Otac Bojan Krstanović, dirljivim rečima, evocirao je sećanje na tog hrabrog dečaka i rasplakao sve koji su pročitali njegov status na Fejsbuku.
printscreen/društvene mreže
Otac Bojan Krstanović
- "Tata, mogu li s tobom da se provozam?" Posle deset minuta..."Tata, boli me ovde." - počeo je otac Bojan i konstatovao da su ove dve rečenice bile poslednje što je mali Ilija izgovorio pre nego što je zauvek napustio ovaj svet bola i užasa i preselio se, kako otac Bojan piše, u Carstvo Nebesko.
Kako dalje ističe otac Bojan, Ilija Maksimović, rođen 1984. godine u uglednoj i čestitoj porodici, poginuo je u Mrtvici, na raskrsnici nedaleko od mesta gde se u to vreme podizao hram posvećen Svetom proroku Iliji.
Pre nego što je smrt prerano ugasila njegov život, Ilija je sedeo u kolima iza svog oca i rođaka, držeći se svojim dečijim ručicama za sedišta ispred sebe.
- Uživao je u vožnji. U Mrtvici, na raskrsnici, nedaleko od mesta gde se u to vreme podizao hram posvećen Svetom proroku Iliji, naš mali Ilija pridružio se horu svetitelja koji neprestano slave Boga. Granata je pala tik uz auto! - piše potresno otac Bojan i dodaje:
- Otac Ilijin se pribrao, vidio je rođaka teškog ranjenog... Okrenuo se prema svom devetogodišnjem sinu i čuo rečenicu: "Tata, ovde me nešto boli..." To je bila poslednja rečenica koju je čuo od svog sina, od svog mezimca, od svog naslednika...
Društvene mreže
Spomenik malom Iliji
Otac Bojan u svojoj objavi nije govorio samo o smrti, već i o veri, oprostu i životu koji ide dalje, noseći sa sobom sećanje i molitvu.
- DANAS! Ilijina porodica je dobra i čestita, ima divne sestre, zetove, sestriće... ima divne roditelje. Redovni su na Bogosluženjima. Svog sveštenika poštuju i pomažu mu. Puni su neke duhovne radosti, vedrine, pozitivni su. Znam, svima opraštaju i nikog ne mrze. Žele svim srcem da se ovo nikada nikom ne ponovi - konstatuje otac Bojan i iznosi reči koji potresaju do srži:
- Ja imam dvojicu svetih Ilija koji mi pomažu u svemu. Jedan je Sveti prorok Ilija kojem je naš hram posvećen, a drugi je Sveti Ilija novomučenik Bobečanski kojem će neke nove generacije posvetiti neki novi hram. Njihovim molitvama, Gospode Isuse Hriste, sine Božji, pomiluj nas grešne!
Okupljeni u hramovima, pravoslavni vernici danas traže čudesnu zaštitu i duhovnu snagu Svetog Georgija, čije zastupništvo vekovima donosi pobedu nad zlom, iskušenjima i nevoljama.
Posle mise povodom Svetskog dana siromašnih, Sveta Stolica prvi put zvanično dočekuje transrodnog aktivistu, u nastojanju da afirmiše inkluzivni dijalog i podršku marginalizovanim zajednicama.
Veliki duhovnik sa Svete gore objašnjava zašto se u braku često susretnu karakteri koji na prvi pogled ne idu zajedno i kako se upravo u tim odnosima krije put ka duhovnoj zrelosti.
Mitropolit mileševski podsetio je da se patrijarh Pavle ne pamti zbog govora, već zbog života koji je i danas putokaz -skroman, postojan i nepogrešivo okrenut Hristu.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Okupljeni u hramovima, pravoslavni vernici danas traže čudesnu zaštitu i duhovnu snagu Svetog Georgija, čije zastupništvo vekovima donosi pobedu nad zlom, iskušenjima i nevoljama.
Veliki duhovnik sa Svete gore objašnjava zašto se u braku često susretnu karakteri koji na prvi pogled ne idu zajedno i kako se upravo u tim odnosima krije put ka duhovnoj zrelosti.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Iako su naši stari znali prigodne zdravice, mnogi danas nisu sigurni kako da pozdrave domaćina, izgovore čestitku i učestvuju u prvom obredu koji sledi čim pređu prag slavske kuće.