ZAPOČNITE GODINU SA MUDROŠĆU KOJA OSVETLJAVA PUT: Nevidljivo koje oblikuje našu sudbinu
Ajeti 2:2-5 iz El-Bekare pokazuju put ka istinskom uspehu i unutrašnjem integritetu – saznajte šta vaš život može dobiti od ovih stihova
Mali Ilija bio je dete – nečiji sin, brat, rođak, prijatelj… Imao je samo devet godina kada je tog kobnog jula 1993. prekinuo svoju igru u dvorištu, i pitao oca, koji se spremao da ide poslom do susednog sela, može li da ide sa njim da se provoza.
Objava sveštenika Bojana Krstanovića o tragičnoj sudbini devetogodišnjeg Ilije Maksimovića iz sela Bobetino Brdo, koji je stradao 1993. godine tokom rata, duboko je potresla javnost i još jednom podsetila na surovost vremena koje je iza nas, ali ne i da je sve zaboravljeno.
Mali Ilija bio je dete – nečiji sin, brat, rođak, prijatelj… Imao je samo devet godina kada je tog kobnog jula 1993. prekinuo svoju igru u dvorištu, i pitao oca, koji se spremao da ide poslom do susednog sela, može li da ide sa njim da se provoza.
Niko nije ni slutio da će to biti njegovo poslednje putovanje na ovom svetu.
Otac Bojan Krstanović, dirljivim rečima, evocirao je sećanje na tog hrabrog dečaka i rasplakao sve koji su pročitali njegov status na Fejsbuku.
- "Tata, mogu li s tobom da se provozam?" Posle deset minuta..."Tata, boli me ovde." - počeo je otac Bojan i konstatovao da su ove dve rečenice bile poslednje što je mali Ilija izgovorio pre nego što je zauvek napustio ovaj svet bola i užasa i preselio se, kako otac Bojan piše, u Carstvo Nebesko.
Kako dalje ističe otac Bojan, Ilija Maksimović, rođen 1984. godine u uglednoj i čestitoj porodici, poginuo je u Mrtvici, na raskrsnici nedaleko od mesta gde se u to vreme podizao hram posvećen Svetom proroku Iliji.
Pre nego što je smrt prerano ugasila njegov život, Ilija je sedeo u kolima iza svog oca i rođaka, držeći se svojim dečijim ručicama za sedišta ispred sebe.
- Uživao je u vožnji. U Mrtvici, na raskrsnici, nedaleko od mesta gde se u to vreme podizao hram posvećen Svetom proroku Iliji, naš mali Ilija pridružio se horu svetitelja koji neprestano slave Boga. Granata je pala tik uz auto! - piše potresno otac Bojan i dodaje:
- Otac Ilijin se pribrao, vidio je rođaka teškog ranjenog... Okrenuo se prema svom devetogodišnjem sinu i čuo rečenicu: "Tata, ovde me nešto boli..." To je bila poslednja rečenica koju je čuo od svog sina, od svog mezimca, od svog naslednika...
Otac Bojan u svojoj objavi nije govorio samo o smrti, već i o veri, oprostu i životu koji ide dalje, noseći sa sobom sećanje i molitvu.
- DANAS! Ilijina porodica je dobra i čestita, ima divne sestre, zetove, sestriće... ima divne roditelje. Redovni su na Bogosluženjima. Svog sveštenika poštuju i pomažu mu. Puni su neke duhovne radosti, vedrine, pozitivni su. Znam, svima opraštaju i nikog ne mrze. Žele svim srcem da se ovo nikada nikom ne ponovi - konstatuje otac Bojan i iznosi reči koji potresaju do srži:
- Ja imam dvojicu svetih Ilija koji mi pomažu u svemu. Jedan je Sveti prorok Ilija kojem je naš hram posvećen, a drugi je Sveti Ilija novomučenik Bobečanski kojem će neke nove generacije posvetiti neki novi hram. Njihovim molitvama, Gospode Isuse Hriste, sine Božji, pomiluj nas grešne!


Crkva naglašava poštovanje prema upokojenima, molitvu za njihove duše i veru u vaskrsenje, a ne poistovećivanje smrti s groteskom.
U trci za što više, mnogi ni ne primete kada im novac prestane da bude sredstvo, a postane – gospodar.
Dušu ne leče ovozemaljska zadovoljstva i sitnice, kaže otac Bojan.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Čak i u najmračnijim trenucima, strpljenje i vera pokazuju put ka ljubavi koju Bog ne skriva ni pred kim.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
U trenucima prelaska iz starog u novo leto Gospodnje, s molitvenikom u rukama, veru, nadu i blagoslov, zakoračajte ka miru, ljubavi prema bližnjima i životu u skladu sa Božjom voljom.
Svetitelj našeg vremena objašnjava da, kada priznate svoje slabosti, Duh Sveti otvara vrata isceljenja i duhovnog napretka.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Svetitelj našeg vremena objašnjava da, kada priznate svoje slabosti, Duh Sveti otvara vrata isceljenja i duhovnog napretka.
Svetitelji podsećaju da početak godine nije pitanje slavlja, već trenutak u kojem se preispituju savest, navike i odnos prema Bogu — jer od toga zavisi kakav će trag ostaviti dani koji dolaze.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.