NEŠTO SE BLIŽI ŠTO MENJA SUDBINE: Vladika Nikolaj o obećanju koje se tiče svakog hrišćanina
U besedi za sredu Strasne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički osvetljava trenutke kada Hristos dolazi i menja život onih koji Ga traže.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za Nedelju 2. sedmice po Vaskrsu vodi kroz susrete koji ne ostavljaju prostor za ravnodušnost, već rađaju reč koja ostaje zauvek ista.
Jedan dodir bio je dovoljan da sumnja utihne, a reč da postane ispovest. Pred ranama Hristovim, apostol Toma ne izgovara objašnjenje, već uzvik koji se pamti duže od svake rasprave: „Gospod moj i Bog moj!“ U toj kratkoj rečenici sabrana je drama ljudskog traženja i mir koji dolazi kada se traženje završi. Upravo tom putanjom, od pitanja do prepoznavanja, vodi i beseda vladike Nikolaja Velimirovića za nedelju 2. sedmice po Vakrsu.
Gospod moj i Bog moj! (Jov. 20, 28)
Kad je apostol Toma opipao rane Gospoda Isusa, on je uzviknuo: Gospod moj i Bog moj! Kad je Marija Magdalena čula glas Vaskrslog, ona je u duši uzviknula: Gospod moj i Bog moj! Kad je Savle video svetlost i čuo reči Vaskrslog, on je priznao: Gospod moj i Bog moj!
Kad su neznabošci s divljenjem gledali kako bezbrojni mučenici radosno podnose muke i pitali ih ko je taj Hristos, svaki je odgovarao: Gospod moj i Bog moj! Kad su se rugači rugali vojskama isposnika i pitali ih ko je taj radi koga oni nalažu na sebe težak podvig, svi su imali jedan odgovor: Gospod moj i Bog moj! Kad su se podsmevači podsmevali devojkama koje se zavetovahu devstvovati i pitali ih ko je taj radi koga se one odriču braka, sve su imale jedan odgovor: Gospod moj i Bog moj!
Kad su srebroljubci s čuđenjem pitali mnoge bogataše ko je taj radi koga razdaju svoje bogatstvo i postaju siromasi, svi su oni odgovarali jedno i isto: Gospod moj i Bog moj!
Neki Ga videše i rekoše: Gospod moj i Bog moj! Neki Ga samo čuše i rekoše: Gospod moj i Bog moj! Neki Ga opipaše i rekoše: Gospod moj i Bog moj! Neki Ga opaziše u tkivu događaja i u sudbama naroda i rekoše: Gospod moj i Bog moj! Neki osetiše prisustvo Njegovo u životu svome i uzviknuše: Gospod moj i Bog moj! Neki Ga raspoznaše po nekom znamenju, na sebi ili na drugima, i uzviknuše: Gospod moj i Bog moj! A neki pak samo čuše o Njemu od drugih, i poverovaše, i uzviknuše: Gospod moj i Bog moj!
Vaistinu, ovi poslednji su najblaženiji! Uzviknimo i mi svi od svega srca, ma kako da smo došli do poznanja Njega ili do saznanja o Njemu: Gospod moj i Bog moj! Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za sredu Strasne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički osvetljava trenutke kada Hristos dolazi i menja život onih koji Ga traže.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za Veliku subotu objašnjava kako dve biblijske figure oblikuju sudbinu čoveka kroz pad i uzdizanje.
U besedi za ponedeljak druge sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na to kako smer srca određuje ono što čovek vidi i zašto se smisao prepoznaje tek kada se pogled podigne iz prolaznosti ka večnom izvoru života.
Kroz suprotstavljanje Adama i Hrista, beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 2. sedmicu po Vaskrsu otkriva duboku istinu o ljudskoj prirodi, padu i nadi koja nadilazi ono što oči vide.
U besedi za ponedeljak 9. sedmice po Duhovima, veliki srpski duhovnik govori o veri kao najčvršćem osloncu duše, koja se ne čuva bekstvom od iskušenja, već kroz stradanja postaje čvršća i snažnija u zajednici sa Hristom.
Veliki srpski svetitelj upozorava da se opasnost ne prepoznaje uvek spolja, već se često javlja kroz unutrašnje nemire, pomisli i namere, zbog čega hrišćanin mora da čuva svoj um i srce.
Tumačeći reči iz Prve poslanice apostola Petra, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto gordost čoveka udaljava od blagodati, dok smirenje otvara put Božjoj milosti.
Tumačeći reči apostola Petra, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o poslušnosti i smirenomudriju kao temeljima života u kome nema ni nasilja ni podela.
Veliki svetogorski duhovnik upozorava da spoljašnji utisak često vara i savetuje kako da sačuvamo čist um i pravilno rasuđujemo.
Vozači grupa već dobijaju obaveštenja na Merdaru, a pokloničke agencije čekaju pojašnjenja: vernici pitaju ko će pratiti poklonike i kako će biti predstavljena istorija srpskih svetinja na Kosmetu.
Vasković je istakao da hrišćansko shvatanje nasledstva nije vezano za prezime, krvno srodstvo ili materijalnu imovinu, već za večni život u Hristu.
Čučanj tokom metanija aktivira mišiće potkolenice koji pumpaju krv, čime se srce rastereće i relaksira.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Posle dugog iščekivanja i brojnih iskušenja, supružnici su u svetinji pronašli utehu i nadu, a vest koju su ubrzo dobili zauvek im je promenila život.
Iako se projekat ne nalazi na manastirskom zemljištu, planirani kompleks otvorio je pitanje očuvanja ambijenta, pogleda i duhovnog doživljaja puta ka mestu gde počivaju mošti Svetog Vasilija Ostroškog.
Dvanaestogodišnji dečak iz Donje Kamenice kod Zvornika danas se poštuje kao Sveti novomučenik Slobodan Donjokamenički, a njegovo ime ostalo je simbol nevinog stradanja i vere.
Jednostavan, mirisan i ukusan obrok od nekoliko skromnih sastojaka vraća toplinu porodične trpeze i donosi rešenje za sve one dane kada ne znamo šta da kuvamo.