OVO BI UVEK TREBALO URADITI KAD SE KRENE U GOSTE! Uvek imajte na umu savet Svetog Siluana Atonskog kad idite kod drugih ljudi!
Onaj ko iskreno ljubi, ne može da zaboravi da se za drugoga pomoli.
Sveštenik Aleksandar Čavka ispričao je neobičnu priču, koju je čuo od svog prijatetelja - profesora, a njegovo kazivanje vam prenosimo u celosti.
Mnogo puta u životu čovek pomisli da je sam i da ga je Bog napustio. Ti trenuci tišine znaju da budu mučni, a prirodno je da sa sobom donose i brojna pitanja i sumnje, koje preispituju našu veru.
Tada smo stavljeni na iskušenja, a kako naša vera ne bi oslabila previše priča oca Aleksandra je pravi pokazatelj - kako na te momente treba da gledamo.
On kroz nju otkriva da stvari koje vidimo nisu onakve kakvima se na prvi pogled čine.

Sveštenik Aleksandar Čavka ispričao je neobičnu priču, koju je čuo od svog prijatetelja - profesora, a njegovo kazivanje vam prenosimo u celosti.
Priču je ispričao kao podsednik - da u onim trenucima kada mislimo da nas je Bog napustio, ipak treba da razmislimo još jednom.
"Moj mentor i profesor Nenad Milošejić poslao mi je jednu dirljivu priču... Čovek je usnio san. U snu je video kako korača po pesku, a pored njega korača Gospod. Iza njih su ostajala dva para stopa, jedan par njegovih i jedan Gospodnjih.
Kao na filmskoj traci, pred njim je prolazio ceo njegov život. Međutim, primetio je da u najtežim trenucima - kada je patio, bio bolestan, kada je prolazio kroz velika iskušenja - u pesku se video samo jedan par stopa. Bio je zbunjen i tužan.
Okrenuo se Gospodu i rekao: "Gospode, obećao si mi da ćeš uvek biti sa mnom. Zašto si me napustio baš u najtežim danima mog života?"
A Gospod mu je odgovorio: "Drago moje dete, tamo gde vidiš samo jedan par stopa - to su moje stope. U tim trenucima, ja sam te nosio na svojim rukama."
Komentari vernika, koji su ovu priču poslušali, bili su puni oduševljenja:
"Možda i najlepše svedočanstvo vere i pouzdanja u Boga", "Bog je sa nama i kad mislimo da nije", "Neka Bog sačuva sve, pa i mene", samo su neki od brojnih komentara.
BONUS VIDEO: Popadija Višnja Kostić o životu pod lupom Crkve i Boga!
Onaj ko iskreno ljubi, ne može da zaboravi da se za drugoga pomoli.
U jednom obraćanju otac Oliver Subotić se dotakao palog anđela objašnjavajući da je njegova prevara izvedena u krugovima koji smatraju da on ne postoji, kao i da to đavolu odgovara.
Kavizel, koji je duboko posvećen katoličkoj veri, pripisuje svoj glumački uspeh upravo zagovorništvu Majke Božije.
Molitva - kao vid komunikacije sa Bogom, anđelima i svecima, naša je direktna linija sa nebom, bilo da smo srećni, tužni, u problemu ili nam je život ispunjen i sve ide kako treba.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.
Pravoslavna vera nas uči da je najdublja pobeda ona koja se izvojuje u srcu.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Vaspitavati dete nije samo učiti ga da uspe, već ga naučiti da ostane smerno i u veri. Sveti Porfirije poručuje - lek je u molitvi, ne u pohvalama.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao značaj brige o čoveku kao celovitoj ličnosti, posebno ukazavši na mesto molitve u zdravstvenim ustanovama.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.