SPC dana slavi Svetu mučenicu Akilinu.
Rođena je u palestinskom gradu Vivlosu, od česnih hrišćanskih roditelja.
U svojoj sedmoj godini, mala Akvilina već je bila potpuno upućena u pravi hrišćanski život, a u desetoj godini ona je toliko bila "puna božestvenog razuma i blagodati Svetoga Duha, da je s velikom silom i revnošću propovedala Hrista svojim drugaricama".
Kada je Dioklecijan počeo da goni hrišćane, neko je doveo Akvilinu surovom carskom namesniku Volusijanu.
Volusijan je najpre naredio da je pretuku, a potom i da joj usijanu šipku probodu kroz uši i mozak. Do poslednjeg časa devica Akvilina slobodno i javno je ispovedala Hrista Gospoda; a kada joj mozak i krv počeše teći iz glave, ona pade kao mrtva.
Namesnik, misleći da je Akvilina uistini mrtva, naredi da je iznesu van grada i bace na đubrište, kako bi joj telo psi pojeli.
"No noću javi joj se angel Božji i reče joj: Ustani, budi zdrava! I devica ustade, i bi zdrava, i dugo uzdizaše blagodarstvenu hvalu Bogu, moleći fa, da joj ne uskrati dovršiti mučenički podvig", piše u žitijama.
- Idi, biće ti, kako moliš! - ču se glas s neba.
I Akvilina pođe u grad. Kapija gradska sama se pred njom otvorila, i ona dođe i uđe, slično duhu, u dvor namesnikov i javi se namesniku pred njegovom posteljom.
Namesnika obuze neiskazan užasom kad ju je video, jer je mislio da je mrtva.
Sutradan, po njegovoj naredbi, dželati su Akvilinu posekli.
Pred posečenje, devica se na kolenima pomolila Bogu. Dželat joj je odsekao glavu.
Njene mošti iscelile su mnoge bolesnike. Imala je svega 12 godina kada je ubijena.293. godine.
Patrijarh Pavle, čak i kao poglavar SPC, po Beogradu je išao pešaka, a kad se baš negde nije moglo tako stići, vozio se gradskim prevozom.
Freska se nalazi u manastiru koji je osnovao ga kralj Vladislav, sin kralja Stefana Prvovenčanog, a unuk Nemanjin.
Za njega se kaže da je sastavio "Bogorodice Djevo radujsja!“
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.