JEDAN OD NAJUČENIJIH HRIŠĆANSKIH SVETITELJA: Danas je Grigorije Bogoslov
Kada se na Saboru 381. godine, pokrenula rasprava oko njegovog izbora za arhiepiskopa, on se povukao sam, izjavivši: "Ne mogu nas lišiti Boga oni koji nas lišavaju prestola“.
Ovaj zajednički praznik ustanovljen je u XI veku za vreme cara Aleksija Komnena, kada se povela polemika o tome ko je od njih trojice svetitelj.
Srpska pravoslavna crkva danas slavi Sveta tri jerarha.
Vasilije Veliki, Grigorije Bogoslov i Jovan Zlatoust imaju svaki posebno svoj dan praznovanja u januaru i to: Vasilije Veliki 14. januar, Grigorije Bogoslov 7. februara i Jovan Zlatoust 9 februara i 26. novembra. A ovaj zajednički praznik ustanovljen je u XI veku za vreme cara Aleksija Komnena, kada se povela polemika o tome ko je od njih trojice svetitelj.
Jedni su uzdizali Vasilija zbog njegove čistote i hrabrosti; drugi Grigorija zbog njegove nedostižne dubine i visine uma u bogoslovlju; treći opet Zlatousta zbog njegove čudesne krasnorečivosti i jasnoće izlaganja vere.
I tako, jedni se nazvaše vasilijani, drugi grigorijani, a treći jovaniti. No promislom Božjim ovaj spor bi rešen na korist crkve i na još veću slavu trojice svetitelja.
Episkop evhaitski Jovan (14. juna) imao je jednu viziju u snu. Naime, najpre mu se javiše svaki od ova tri svetitelja, najposle u velikoj slavi i neiskazanoj krasoti, a potom sva tri zajedno.
Tada mu rekoše: "Mi smo jedno u Boga, kao što vidiš, i ništa nema u nama protivrečno... niti ima među nama prvog ni drugog".
Još posavetovaše svetitelji episkopa Jovana da im on napiše jednu zajedničku službu i da im se odredi jedan zajednički dan praznika.
Povodom ovoga divnog viđenja spor se reši na taj način što se odredi 12. februar kao zajednički praznik za sva tri ova jerarha. Ovaj praznik grčki narod smatra ne samo crkvenim nego i svojim najvećim nacionalnim i školskim praznikom.
Kada se na Saboru 381. godine, pokrenula rasprava oko njegovog izbora za arhiepiskopa, on se povukao sam, izjavivši: "Ne mogu nas lišiti Boga oni koji nas lišavaju prestola“.
Ako između muža i žene postoji jednodušje, mir i zajednica ljubavi, njima pritiče svako dobro, isticao je Sveti Jovan Zlatousti.
Njegove poslednje reči bile su: "Ostavite me da budem hrana zverima, preko kojih se može dostići Bog. Pšenica sam Božija, i meljem se zubima zveri, da se nađem čist hleb Hristu.“
Nisu sva iskušenja ista po karakteru. Neka nailaze na ljude podvižnike, druga na bestidne ljude…, govorio je Sveti Isak Sirin.
Crkva je dodelila titulu bogoslov samo trojici ličnosti: Jovanu - Hristovom apostolu, Grigoriju - borcu za pravoslavno ispovedanje Svete Trojice, i Simeonu - pesniku Božje ljubavi.
Priča o Vasiliju, Grigoriju i Jovanu Zlatoustom ne govori o nadmetanju svetosti, već o trenutku kada je Crkva pokazala da se istina ne meri poređenjem, nego saglasjem uma, reči i ljubavi.
Ovaj zajednički praznik ustanovljen je u XI veku, za vreme cara Aleksija Komnena.
Veliki pravoslavni svetitelji upozoravaju da reč izgovorena prestaje biti naša, a tajna prestaje biti blagoslov kada je svi saznaju – zašto je ćutanje ponekad najveća snaga.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu velikomučenicu Marinu – Ognjenu Mariju po starom kalendaru, i Svete apostole Silu, Siluana, Kriskenta, Epeneta i Andronika po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Petra Krizologa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Zbog toga što nije želela da se odrekne vere u Hrista, Svete Marine odrekao se i rođeni otac.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Atinogena po starom kalendaru i Svetog mučenika Kalinika po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Marte, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznati veliki praznik.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Eparhija raško-prizrenska navodi da aktivnosti kod svetinje nisu prethodno najavljene Crkvi i upozorava da obim radova prevazilazi uobičajeno održavanje puta.
Jednostavan obrok za post na vodi priprema se od sastojaka koje gotovo svi imaju kod kuće, a retko se pojavljuje na savremenim kulinarskim sajtovima.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.