JEDAN OD NAJUČENIJIH HRIŠĆANSKIH SVETITELJA: Danas je Grigorije Bogoslov
Kada se na Saboru 381. godine, pokrenula rasprava oko njegovog izbora za arhiepiskopa, on se povukao sam, izjavivši: "Ne mogu nas lišiti Boga oni koji nas lišavaju prestola“.
Ovaj zajednički praznik ustanovljen je u XI veku za vreme cara Aleksija Komnena, kada se povela polemika o tome ko je od njih trojice svetitelj.
Srpska pravoslavna crkva danas slavi Sveta tri jerarha.
Vasilije Veliki, Grigorije Bogoslov i Jovan Zlatoust imaju svaki posebno svoj dan praznovanja u januaru i to: Vasilije Veliki 14. januar, Grigorije Bogoslov 7. februara i Jovan Zlatoust 9 februara i 26. novembra. A ovaj zajednički praznik ustanovljen je u XI veku za vreme cara Aleksija Komnena, kada se povela polemika o tome ko je od njih trojice svetitelj.
Jedni su uzdizali Vasilija zbog njegove čistote i hrabrosti; drugi Grigorija zbog njegove nedostižne dubine i visine uma u bogoslovlju; treći opet Zlatousta zbog njegove čudesne krasnorečivosti i jasnoće izlaganja vere.
I tako, jedni se nazvaše vasilijani, drugi grigorijani, a treći jovaniti. No promislom Božjim ovaj spor bi rešen na korist crkve i na još veću slavu trojice svetitelja.
Episkop evhaitski Jovan (14. juna) imao je jednu viziju u snu. Naime, najpre mu se javiše svaki od ova tri svetitelja, najposle u velikoj slavi i neiskazanoj krasoti, a potom sva tri zajedno.
Tada mu rekoše: "Mi smo jedno u Boga, kao što vidiš, i ništa nema u nama protivrečno... niti ima među nama prvog ni drugog".
Još posavetovaše svetitelji episkopa Jovana da im on napiše jednu zajedničku službu i da im se odredi jedan zajednički dan praznika.
Povodom ovoga divnog viđenja spor se reši na taj način što se odredi 12. februar kao zajednički praznik za sva tri ova jerarha. Ovaj praznik grčki narod smatra ne samo crkvenim nego i svojim najvećim nacionalnim i školskim praznikom.
Kada se na Saboru 381. godine, pokrenula rasprava oko njegovog izbora za arhiepiskopa, on se povukao sam, izjavivši: "Ne mogu nas lišiti Boga oni koji nas lišavaju prestola“.
Ako između muža i žene postoji jednodušje, mir i zajednica ljubavi, njima pritiče svako dobro, isticao je Sveti Jovan Zlatousti.
Njegove poslednje reči bile su: "Ostavite me da budem hrana zverima, preko kojih se može dostići Bog. Pšenica sam Božija, i meljem se zubima zveri, da se nađem čist hleb Hristu.“
Nisu sva iskušenja ista po karakteru. Neka nailaze na ljude podvižnike, druga na bestidne ljude…, govorio je Sveti Isak Sirin.
Veliki pravoslavni svetitelji upozoravaju da reč izgovorena prestaje biti naša, a tajna prestaje biti blagoslov kada je svi saznaju – zašto je ćutanje ponekad najveća snaga.
Sveti Jovan Zlatoust, Sveti Vasilije Veliki i drugi duhovni učitelji otkrivaju zašto je kleveta bolna, ali i kako strpljivo podnošenje nepravde donosi duhovnu snagu i veliku nagradu.
Od strogih sankcija u drevnim civilizacijama do unutrašnje borbe sa savesti danas, saznajte zašto preljuba nosi najtežu osudu u pravoslavlju i kako monah Lazar Abašidze otkriva njene posledice na duhovni i društveni život.
Tradicija pravoslavne crkve pridaje poseban značaj duhovnoj dimenziji početka nove godine, a kroz reči svetitelja, i drevnih i savremenih, možemo crpeti dragocene pouke.
Crkvena nova godina ujedno označava i početak godišnjeg bogoslužbenog kruga, a njega čine praznici koje proslavljamo u toku godine.
On je jeo samo jednom sedmično.
Spomen u ime velikog čuda.
Bio je knez celih 27 godina, a uz to je bio i posvećeni pravoslavac.
Od prvog ubistva u ljudskoj istoriji, kada je zavist navela Kaina da digne ruku na brata Avelja, do današnjih dana osećaj nepravde nikada nije prestao da razdire čoveka. Iguman manastira Ribnica otkriva šta je zapravo u korenu ovog zla.
Marko koristi grčku reč tekton, koja se tradicionalno prevodi kao "drvodelja", ali zapravo znači "radnik" ili "majstor" u kamenu, drvetu ili metalu.
Svedočanstvo Brendona Ransona otkriva kako je poznati američki komentator, dok je odgovarao na pitanja pred publikom, izgovorio dirljive reči vere pre nego što je pogođen u pucnjavi koja je odjeknula univerzitetom Juta.
Meštanin Nenad Nikaljević brutalno je vređao igumana Nikona Kokotovića, monahinje i Srpsku pravoslavnu crkvu, dok vernici upozoravaju da je reč o udaru na svetinju i duhovno nasleđe Crne Gore.
Tina Pulu, sopran Atinske opere, opisala je kako joj je poklonjenje pred Časnim Pojasom Presvete Bogorodice donelo mir, snagu i iznenadno isceljenje, pretvorivši njen život u živu priču o veri i nadi.
Gusta čorba od mesa i povrća koja se vekovima pripremala u selima, danas vraća miris doma i tradiciju starih majstora kuhinje.
Pravoslavlje nas uči da svaki događaj nosi Božiji smisao, da sreća nije nagrada izvan Boga i da je život vođen ljubavlju i milošću Pravednog – lekcija koja menja pogled na svaki naš trud i odluku.