Veliki pravoslavni svetitelji upozoravaju da reč izgovorena prestaje biti naša, a tajna prestaje biti blagoslov kada je svi saznaju – zašto je ćutanje ponekad najveća snaga.
Postoji nešto u čoveku što ga stalno nagoni da svoja najdublja osećanja i tajne podeli sa drugima. Kao da laknemo kada izgovorimo ono što nas pritiska. Međutim, sveti oci upozoravaju da reč izgovorena prestaje biti naša, a tajna otkrivena prestaje biti tajna.
- Jedan će reći drugome, drugi trećemu, i šta se time postiglo - pitao je mudro Sveti Paisije Svetogorac, podsećajući nas da svoju dušu ne treba svakome otvarati.
Sveti Grigorije Bogoslov je rekao:
- Tajne da ih govorimo tajno, a svete stvari na sveti način, i da ih ne upućujemo na uši oskrnavljenih ljudi kojima nisu poverljive… Jer nije svako u stanju da nosi tuđu tajnu, niti je svako dostojan da čuje ono najdublje iz naše duše.
Printscreen
Sveti Jovan Zlatoust
Sveti Jovan Zlatoust nas opominje:
- Onaj koji čuva reč u velikoj tajnosti, živeće veoma prijatno.
Koliko je samo mira u srcu onoga ko zna da nešto zadrži za sebe, ko nema potrebu da sve iznese pred druge.
Još snažnije zvuče njegove reči:
- Čuo si neku reč? Neka umre zajedno s tobom. Zaboravi je. Ne daj joj da izađe napolje, niti da se ikako pokrene. Ubij ono što je rečeno; predaj to zaboravu, da bi bio isti kao oni koji je nisu ni čuli. Jer tajna prestaje biti blagoslov kada postane javna priča.
Sveti Jovan Zlatoust upozorava i na slabost onih koji svoje tajne lako predaju drugima:
- Mnogi ljudi, kada otkriju neku tajnu, mole i zaklinju svog sagovornika da je ne oda nikome drugom, pokazujući time da su učinili nešto vredno osude. Jer, ako moliš drugoga da to nikome ne kaže, mnogo pre nisi ni ti sam trebao govoriti ono što si rekao. Ako želiš da tvoja tajna ostane sakrivena, nemoj je ni sam otkrivati nikome…
Prepodobni Porfirije Kavsokalivit ističe:
- Ne govori nikome svoje tajne i ne pričaj unapred: ‘To ću da uradim, ili ono’, jer tada te čuje lukavi i upotrebiće svu svoju silu da ti sve poremeti.
Jer i neprijatelj naš, đavo, osluškuje svaku našu reč i traži priliku da unese nemir.
SPC
Sveti Porfirije Kavsokalivit
Sveti Isaak Sirin bio je jasan:
- Skrivaj svoje tajne od svih, kao i svoja dela i duhovne podvige.
Sveti Vasilije Veliki je govorio:
- Slab je onaj čovek koji ne može da sačuva svoje tajne.
Ava Josif nas uči mudrosti i psihologiji ljudske duše:
- Pretpostavimo da ti je izmakla neka reč koju si želeo da zadržiš u tajnosti. Ne uznemiravaj onoga koji ju je čuo, zaklinjući ga na ćutanje. Tajna će se bolje sačuvati ako pustiš da sve prođe nezapaženo i bez značaja. Brat koji je čuo smatraće to beznačajnim, rečju nedostojnom pažnje. Ali ako ga obavežeš zakletvom, znaj da će vrlo brzo razglasiti tvoju tajnu, jer će ga đavo napasti još jače da bi te rastužio, posvađao s njim i naterao ga da prekrši zakletvu.
Prepodobni Serafim Sarovski dodaje i životno iskustvo:
- Ne treba otvarati srce drugome bez potrebe. Jer, među hiljadu ljudi, samo jednog ćeš naći koji može sačuvati tvoju tajnu. Ako sami ne umemo da sačuvamo tajnu, kako se nadamo da će to umeti neko drugi?
Printscreen
Sveti Serafim Sarovski
Starac Jeronim Eginski je strogo govorio:
- Nikome ne govori svoje tajne ni šta radiš. Sa dve-tri reči, kada te pitaju, prekini, završi. Ne vezuj svoj um za čoveka. Ne otkrivaj svoje misli i tajne nikome!!! Ljudi se menjaju. Tvoja tajna nikome!!! Jer ljudi se menjaju…“
Prota Dimitrije Gangastatis je kratko upozoravao:
- Muškarac nikada ne treba da govori ženi svoje tajne, jer ona ih lako oda.
U vremenu kada se sve deli, objavljuje i iznosi pred oči sveta, mudrost je sačuvati ono najdublje u tišini srca. Jer, kako reče Sveti Paisije Svetogorac:
- Koliko god možete, čuvajte tajnovitost i ne otkrivajte se. Jedan će reći drugome, drugi trećemu, i šta se time postiglo?
U vremenima krize i straha reči svetih otaca bude nadu i hrabrost – otkrivamo šta su vekovima unapred govorili o ratu, gladi, obmanama i danima kada će vera biti jedino utočište.
Jelena Georgijevna, izdanak velikih dinastija, ostavila je plemićke titule i raskošne palate da bi pronašla unutrašnji mir, pokorivši se Božjoj volji kroz nevolje, porodične tragedije i neugaslu duhovnu žeđ u dalekoj zemlji.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Vlasija po starom i Prvo i Drugo obretenje glave Svetog Jovana Krstitelja po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Modesta, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu danas nema velikog verskog praznika.
Pouka ave Doroteja otkriva zašto uzdržanje od hrane nema snagu ako jezik osuđuje, pogled luta, a dela ostaju bez kontrole i kako bez unutrašnje discipline nema istinskog podviga.
Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički podsetio je vernike da telo ne pomaže ništa, ističući snagu posta, molitve i svetih Tajni u borbi protiv zla i pripremi duše za najradosniji hrišćanski praznik.
Pouka čuvara kivota Svetog Vasilija Ostroškog slikovito pokazuje zašto selektivni post vodi duhovnom “utapanju” i podseća da vera zahteva doslednost od početka do kraja.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Pouka ave Doroteja otkriva zašto uzdržanje od hrane nema snagu ako jezik osuđuje, pogled luta, a dela ostaju bez kontrole i kako bez unutrašnje discipline nema istinskog podviga.
Pouka čuvara kivota Svetog Vasilija Ostroškog slikovito pokazuje zašto selektivni post vodi duhovnom “utapanju” i podseća da vera zahteva doslednost od početka do kraja.
Ovaj sveti period traje sedam nedelja i predstavlja vreme duhovne pripreme, pokajanja, molitve i uzdržanja, kako bi vernici dostojno dočekali praznik nad praznicima - Vaskrs.
Od prvog dana posta do Strastne nedelje, vodič kroz bogosluženja, duhovne vežbe, ispovest, pričešće i svakodnevne navike koje pomažu da se pripremite za praznik Vaskrsenja Hristovog.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Uzdržanje od mrsne hrane samo je spoljašnji, vidljivi deo podviga, dok je njegov dublji smisao unutrašnja borba sa sobom, svojim slabostima i strastima.
Od strogog uzdržanja na vodi do dana razrešenja na ribu – pred vernicima je vreme molitve, praštanja i unutrašnjeg preispitivanja; donosimo raspored po sedmicama, pravila ishrane i najvažnije duhovne smernice.