Veliki pravoslavni svetitelji upozoravaju da reč izgovorena prestaje biti naša, a tajna prestaje biti blagoslov kada je svi saznaju – zašto je ćutanje ponekad najveća snaga.
Postoji nešto u čoveku što ga stalno nagoni da svoja najdublja osećanja i tajne podeli sa drugima. Kao da laknemo kada izgovorimo ono što nas pritiska. Međutim, sveti oci upozoravaju da reč izgovorena prestaje biti naša, a tajna otkrivena prestaje biti tajna.
- Jedan će reći drugome, drugi trećemu, i šta se time postiglo - pitao je mudro Sveti Paisije Svetogorac, podsećajući nas da svoju dušu ne treba svakome otvarati.
Sveti Grigorije Bogoslov je rekao:
- Tajne da ih govorimo tajno, a svete stvari na sveti način, i da ih ne upućujemo na uši oskrnavljenih ljudi kojima nisu poverljive… Jer nije svako u stanju da nosi tuđu tajnu, niti je svako dostojan da čuje ono najdublje iz naše duše.
Printscreen
Sveti Jovan Zlatoust
Sveti Jovan Zlatoust nas opominje:
- Onaj koji čuva reč u velikoj tajnosti, živeće veoma prijatno.
Koliko je samo mira u srcu onoga ko zna da nešto zadrži za sebe, ko nema potrebu da sve iznese pred druge.
Još snažnije zvuče njegove reči:
- Čuo si neku reč? Neka umre zajedno s tobom. Zaboravi je. Ne daj joj da izađe napolje, niti da se ikako pokrene. Ubij ono što je rečeno; predaj to zaboravu, da bi bio isti kao oni koji je nisu ni čuli. Jer tajna prestaje biti blagoslov kada postane javna priča.
Sveti Jovan Zlatoust upozorava i na slabost onih koji svoje tajne lako predaju drugima:
- Mnogi ljudi, kada otkriju neku tajnu, mole i zaklinju svog sagovornika da je ne oda nikome drugom, pokazujući time da su učinili nešto vredno osude. Jer, ako moliš drugoga da to nikome ne kaže, mnogo pre nisi ni ti sam trebao govoriti ono što si rekao. Ako želiš da tvoja tajna ostane sakrivena, nemoj je ni sam otkrivati nikome…
Prepodobni Porfirije Kavsokalivit ističe:
- Ne govori nikome svoje tajne i ne pričaj unapred: ‘To ću da uradim, ili ono’, jer tada te čuje lukavi i upotrebiće svu svoju silu da ti sve poremeti.
Jer i neprijatelj naš, đavo, osluškuje svaku našu reč i traži priliku da unese nemir.
SPC
Sveti Porfirije Kavsokalivit
Sveti Isaak Sirin bio je jasan:
- Skrivaj svoje tajne od svih, kao i svoja dela i duhovne podvige.
Sveti Vasilije Veliki je govorio:
- Slab je onaj čovek koji ne može da sačuva svoje tajne.
Ava Josif nas uči mudrosti i psihologiji ljudske duše:
- Pretpostavimo da ti je izmakla neka reč koju si želeo da zadržiš u tajnosti. Ne uznemiravaj onoga koji ju je čuo, zaklinjući ga na ćutanje. Tajna će se bolje sačuvati ako pustiš da sve prođe nezapaženo i bez značaja. Brat koji je čuo smatraće to beznačajnim, rečju nedostojnom pažnje. Ali ako ga obavežeš zakletvom, znaj da će vrlo brzo razglasiti tvoju tajnu, jer će ga đavo napasti još jače da bi te rastužio, posvađao s njim i naterao ga da prekrši zakletvu.
Prepodobni Serafim Sarovski dodaje i životno iskustvo:
- Ne treba otvarati srce drugome bez potrebe. Jer, među hiljadu ljudi, samo jednog ćeš naći koji može sačuvati tvoju tajnu. Ako sami ne umemo da sačuvamo tajnu, kako se nadamo da će to umeti neko drugi?
Printscreen
Sveti Serafim Sarovski
Starac Jeronim Eginski je strogo govorio:
- Nikome ne govori svoje tajne ni šta radiš. Sa dve-tri reči, kada te pitaju, prekini, završi. Ne vezuj svoj um za čoveka. Ne otkrivaj svoje misli i tajne nikome!!! Ljudi se menjaju. Tvoja tajna nikome!!! Jer ljudi se menjaju…“
Prota Dimitrije Gangastatis je kratko upozoravao:
- Muškarac nikada ne treba da govori ženi svoje tajne, jer ona ih lako oda.
U vremenu kada se sve deli, objavljuje i iznosi pred oči sveta, mudrost je sačuvati ono najdublje u tišini srca. Jer, kako reče Sveti Paisije Svetogorac:
- Koliko god možete, čuvajte tajnovitost i ne otkrivajte se. Jedan će reći drugome, drugi trećemu, i šta se time postiglo?
U vremenima krize i straha reči svetih otaca bude nadu i hrabrost – otkrivamo šta su vekovima unapred govorili o ratu, gladi, obmanama i danima kada će vera biti jedino utočište.
Jelena Georgijevna, izdanak velikih dinastija, ostavila je plemićke titule i raskošne palate da bi pronašla unutrašnji mir, pokorivši se Božjoj volji kroz nevolje, porodične tragedije i neugaslu duhovnu žeđ u dalekoj zemlji.
Jevanđelja ga pominju samo u tragovima, a predanje mu pripisuje više identiteta, ko je bio Juda Jakovljev i zašto i dalje izaziva nedoumice među tumačima
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za utorak 7. sedmice po Vaskrsu otkriva se neobična poruka: čak i onaj ko ne veruje može postati deo Božjeg plana, dok se vera vernih meri njihovim padom i odstupanjem.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Glikeriju po starom i Svetog apostola Karpa po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Filipa Nerija. Muslimani obeležavaju Dan Arefata, dok Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Jevanđelja ga pominju samo u tragovima, a predanje mu pripisuje više identiteta, ko je bio Juda Jakovljev i zašto i dalje izaziva nedoumice među tumačima
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za utorak 7. sedmice po Vaskrsu otkriva se neobična poruka: čak i onaj ko ne veruje može postati deo Božjeg plana, dok se vera vernih meri njihovim padom i odstupanjem.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Događaj tokom proskomidije u atinskoj bolnici za leprozne objašnjava zbog čega Crkva razlikuje ličnu molitvu od pomena na svetoj liturgiji i kome je mesto na liturgijskim ceduljicama sa imenima
Mitropolit šumadijski u Hramu Svetog Nikolaja upozorio je da čovek bez vere, ljubavi i odgovornosti lako izgubi i sebe i druge, poručivši da Bog čoveka ne menja silom, već ljubavlju.