Veliki pravoslavni svetitelji upozoravaju da reč izgovorena prestaje biti naša, a tajna prestaje biti blagoslov kada je svi saznaju – zašto je ćutanje ponekad najveća snaga.
Postoji nešto u čoveku što ga stalno nagoni da svoja najdublja osećanja i tajne podeli sa drugima. Kao da laknemo kada izgovorimo ono što nas pritiska. Međutim, sveti oci upozoravaju da reč izgovorena prestaje biti naša, a tajna otkrivena prestaje biti tajna.
- Jedan će reći drugome, drugi trećemu, i šta se time postiglo - pitao je mudro Sveti Paisije Svetogorac, podsećajući nas da svoju dušu ne treba svakome otvarati.
Sveti Grigorije Bogoslov je rekao:
- Tajne da ih govorimo tajno, a svete stvari na sveti način, i da ih ne upućujemo na uši oskrnavljenih ljudi kojima nisu poverljive… Jer nije svako u stanju da nosi tuđu tajnu, niti je svako dostojan da čuje ono najdublje iz naše duše.
Printscreen
Sveti Jovan Zlatoust
Sveti Jovan Zlatoust nas opominje:
- Onaj koji čuva reč u velikoj tajnosti, živeće veoma prijatno.
Koliko je samo mira u srcu onoga ko zna da nešto zadrži za sebe, ko nema potrebu da sve iznese pred druge.
Još snažnije zvuče njegove reči:
- Čuo si neku reč? Neka umre zajedno s tobom. Zaboravi je. Ne daj joj da izađe napolje, niti da se ikako pokrene. Ubij ono što je rečeno; predaj to zaboravu, da bi bio isti kao oni koji je nisu ni čuli. Jer tajna prestaje biti blagoslov kada postane javna priča.
Sveti Jovan Zlatoust upozorava i na slabost onih koji svoje tajne lako predaju drugima:
- Mnogi ljudi, kada otkriju neku tajnu, mole i zaklinju svog sagovornika da je ne oda nikome drugom, pokazujući time da su učinili nešto vredno osude. Jer, ako moliš drugoga da to nikome ne kaže, mnogo pre nisi ni ti sam trebao govoriti ono što si rekao. Ako želiš da tvoja tajna ostane sakrivena, nemoj je ni sam otkrivati nikome…
Prepodobni Porfirije Kavsokalivit ističe:
- Ne govori nikome svoje tajne i ne pričaj unapred: ‘To ću da uradim, ili ono’, jer tada te čuje lukavi i upotrebiće svu svoju silu da ti sve poremeti.
Jer i neprijatelj naš, đavo, osluškuje svaku našu reč i traži priliku da unese nemir.
SPC
Sveti Porfirije Kavsokalivit
Sveti Isaak Sirin bio je jasan:
- Skrivaj svoje tajne od svih, kao i svoja dela i duhovne podvige.
Sveti Vasilije Veliki je govorio:
- Slab je onaj čovek koji ne može da sačuva svoje tajne.
Ava Josif nas uči mudrosti i psihologiji ljudske duše:
- Pretpostavimo da ti je izmakla neka reč koju si želeo da zadržiš u tajnosti. Ne uznemiravaj onoga koji ju je čuo, zaklinjući ga na ćutanje. Tajna će se bolje sačuvati ako pustiš da sve prođe nezapaženo i bez značaja. Brat koji je čuo smatraće to beznačajnim, rečju nedostojnom pažnje. Ali ako ga obavežeš zakletvom, znaj da će vrlo brzo razglasiti tvoju tajnu, jer će ga đavo napasti još jače da bi te rastužio, posvađao s njim i naterao ga da prekrši zakletvu.
Prepodobni Serafim Sarovski dodaje i životno iskustvo:
- Ne treba otvarati srce drugome bez potrebe. Jer, među hiljadu ljudi, samo jednog ćeš naći koji može sačuvati tvoju tajnu. Ako sami ne umemo da sačuvamo tajnu, kako se nadamo da će to umeti neko drugi?
Printscreen
Sveti Serafim Sarovski
Starac Jeronim Eginski je strogo govorio:
- Nikome ne govori svoje tajne ni šta radiš. Sa dve-tri reči, kada te pitaju, prekini, završi. Ne vezuj svoj um za čoveka. Ne otkrivaj svoje misli i tajne nikome!!! Ljudi se menjaju. Tvoja tajna nikome!!! Jer ljudi se menjaju…“
Prota Dimitrije Gangastatis je kratko upozoravao:
- Muškarac nikada ne treba da govori ženi svoje tajne, jer ona ih lako oda.
U vremenu kada se sve deli, objavljuje i iznosi pred oči sveta, mudrost je sačuvati ono najdublje u tišini srca. Jer, kako reče Sveti Paisije Svetogorac:
- Koliko god možete, čuvajte tajnovitost i ne otkrivajte se. Jedan će reći drugome, drugi trećemu, i šta se time postiglo?
U vremenima krize i straha reči svetih otaca bude nadu i hrabrost – otkrivamo šta su vekovima unapred govorili o ratu, gladi, obmanama i danima kada će vera biti jedino utočište.
Jelena Georgijevna, izdanak velikih dinastija, ostavila je plemićke titule i raskošne palate da bi pronašla unutrašnji mir, pokorivši se Božjoj volji kroz nevolje, porodične tragedije i neugaslu duhovnu žeđ u dalekoj zemlji.
Recept iz 1855. godine jeromonaha Jeroteja otkriva kako jednostavni sastojci mogu stvoriti jelo puno domaće topline i tradicije – idealno za dane koji nisu posni.
Vernici iz mnogih krajeva okupili su se u manastiru da prisustvuju svečanom bdeniju, celivaju netljene mošti Svetog Stefana Dečanskog i osete duhovnu tišinu kojom drevna lavra obavija ovaj veliki praznik.
Nekadašnji rimski oficir, jednim smelim istupom pred knezom promenio je svoj život i postao simbol nepokolebljive vere koji i danas privlači pažnju vernika.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi za 25. ponedeljak po Duhovima govori o univerzalnoj snazi ljubavi i pomirenju koja gradi novog čoveka u Crkvi Božjoj, nadilazeći granice naroda, vere i običaja.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi za 25. ponedeljak po Duhovima govori o univerzalnoj snazi ljubavi i pomirenju koja gradi novog čoveka u Crkvi Božjoj, nadilazeći granice naroda, vere i običaja.
Ajeti 57:9-10 inspirišu islamske vernike da razumeju snagu svojih dela i kako materijalna sredstva i lična hrabrost grade trajni pečat u životima drugih.