Veliki pravoslavni svetitelji upozoravaju da reč izgovorena prestaje biti naša, a tajna prestaje biti blagoslov kada je svi saznaju – zašto je ćutanje ponekad najveća snaga.
Postoji nešto u čoveku što ga stalno nagoni da svoja najdublja osećanja i tajne podeli sa drugima. Kao da laknemo kada izgovorimo ono što nas pritiska. Međutim, sveti oci upozoravaju da reč izgovorena prestaje biti naša, a tajna otkrivena prestaje biti tajna.
- Jedan će reći drugome, drugi trećemu, i šta se time postiglo - pitao je mudro Sveti Paisije Svetogorac, podsećajući nas da svoju dušu ne treba svakome otvarati.
Sveti Grigorije Bogoslov je rekao:
- Tajne da ih govorimo tajno, a svete stvari na sveti način, i da ih ne upućujemo na uši oskrnavljenih ljudi kojima nisu poverljive… Jer nije svako u stanju da nosi tuđu tajnu, niti je svako dostojan da čuje ono najdublje iz naše duše.
Printscreen
Sveti Jovan Zlatoust
Sveti Jovan Zlatoust nas opominje:
- Onaj koji čuva reč u velikoj tajnosti, živeće veoma prijatno.
Koliko je samo mira u srcu onoga ko zna da nešto zadrži za sebe, ko nema potrebu da sve iznese pred druge.
Još snažnije zvuče njegove reči:
- Čuo si neku reč? Neka umre zajedno s tobom. Zaboravi je. Ne daj joj da izađe napolje, niti da se ikako pokrene. Ubij ono što je rečeno; predaj to zaboravu, da bi bio isti kao oni koji je nisu ni čuli. Jer tajna prestaje biti blagoslov kada postane javna priča.
Sveti Jovan Zlatoust upozorava i na slabost onih koji svoje tajne lako predaju drugima:
- Mnogi ljudi, kada otkriju neku tajnu, mole i zaklinju svog sagovornika da je ne oda nikome drugom, pokazujući time da su učinili nešto vredno osude. Jer, ako moliš drugoga da to nikome ne kaže, mnogo pre nisi ni ti sam trebao govoriti ono što si rekao. Ako želiš da tvoja tajna ostane sakrivena, nemoj je ni sam otkrivati nikome…
Prepodobni Porfirije Kavsokalivit ističe:
- Ne govori nikome svoje tajne i ne pričaj unapred: ‘To ću da uradim, ili ono’, jer tada te čuje lukavi i upotrebiće svu svoju silu da ti sve poremeti.
Jer i neprijatelj naš, đavo, osluškuje svaku našu reč i traži priliku da unese nemir.
SPC
Sveti Porfirije Kavsokalivit
Sveti Isaak Sirin bio je jasan:
- Skrivaj svoje tajne od svih, kao i svoja dela i duhovne podvige.
Sveti Vasilije Veliki je govorio:
- Slab je onaj čovek koji ne može da sačuva svoje tajne.
Ava Josif nas uči mudrosti i psihologiji ljudske duše:
- Pretpostavimo da ti je izmakla neka reč koju si želeo da zadržiš u tajnosti. Ne uznemiravaj onoga koji ju je čuo, zaklinjući ga na ćutanje. Tajna će se bolje sačuvati ako pustiš da sve prođe nezapaženo i bez značaja. Brat koji je čuo smatraće to beznačajnim, rečju nedostojnom pažnje. Ali ako ga obavežeš zakletvom, znaj da će vrlo brzo razglasiti tvoju tajnu, jer će ga đavo napasti još jače da bi te rastužio, posvađao s njim i naterao ga da prekrši zakletvu.
Prepodobni Serafim Sarovski dodaje i životno iskustvo:
- Ne treba otvarati srce drugome bez potrebe. Jer, među hiljadu ljudi, samo jednog ćeš naći koji može sačuvati tvoju tajnu. Ako sami ne umemo da sačuvamo tajnu, kako se nadamo da će to umeti neko drugi?
Printscreen
Sveti Serafim Sarovski
Starac Jeronim Eginski je strogo govorio:
- Nikome ne govori svoje tajne ni šta radiš. Sa dve-tri reči, kada te pitaju, prekini, završi. Ne vezuj svoj um za čoveka. Ne otkrivaj svoje misli i tajne nikome!!! Ljudi se menjaju. Tvoja tajna nikome!!! Jer ljudi se menjaju…“
Prota Dimitrije Gangastatis je kratko upozoravao:
- Muškarac nikada ne treba da govori ženi svoje tajne, jer ona ih lako oda.
U vremenu kada se sve deli, objavljuje i iznosi pred oči sveta, mudrost je sačuvati ono najdublje u tišini srca. Jer, kako reče Sveti Paisije Svetogorac:
- Koliko god možete, čuvajte tajnovitost i ne otkrivajte se. Jedan će reći drugome, drugi trećemu, i šta se time postiglo?
U vremenima krize i straha reči svetih otaca bude nadu i hrabrost – otkrivamo šta su vekovima unapred govorili o ratu, gladi, obmanama i danima kada će vera biti jedino utočište.
Jelena Georgijevna, izdanak velikih dinastija, ostavila je plemićke titule i raskošne palate da bi pronašla unutrašnji mir, pokorivši se Božjoj volji kroz nevolje, porodične tragedije i neugaslu duhovnu žeđ u dalekoj zemlji.
Ova aromatična manastirska čorba od rečne ribe vodi vas kroz vekovne običaje i otkriva kako pripremiti jelo koje čuva duh posta i posne slavske trpeze.
Zvezda serijala „Mortal Kombat“ u 75. godini upokojila se u Santa Barbari, a njegov duhovni put ka pravoslavlju i krštenju ostaje inspiracija za sve koji traže smisao i unutrašnji mir.
U besedi za 26. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako različita mera milosti oblikuje našu odgovornost, poziva na poštovanje darova bližnjih i pokazuje zašto svaki dar, bez obzira na veličinu, nosi dublju pouku.
Pravoslavci danas proslavljaju Svetog Amfilohija Ikonijskog po starom kalendaru i Svetog Nikolu po novom, katolici su u periodu Adventa i takođe slave Svetog Nikolu, a u islamu i judaizmu dan je posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Zvezda serijala „Mortal Kombat“ u 75. godini upokojila se u Santa Barbari, a njegov duhovni put ka pravoslavlju i krštenju ostaje inspiracija za sve koji traže smisao i unutrašnji mir.
U besedi za 26. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako različita mera milosti oblikuje našu odgovornost, poziva na poštovanje darova bližnjih i pokazuje zašto svaki dar, bez obzira na veličinu, nosi dublju pouku.
Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.
Posle još jednog nasrtaja na hram u sredini gde Srba jedva da je ostalo, iz Eparhije raško-prizrenske stiže oštro upozorenje o kontinuiranom zastrašivanju.