Od strogih sankcija u drevnim civilizacijama do unutrašnje borbe sa savesti danas, saznajte zašto preljuba nosi najtežu osudu u pravoslavlju i kako monah Lazar Abašidze otkriva njene posledice na duhovni i društveni život.
U pravoslavnoj duhovnosti, preljuba se smatra teškim grehom koji razara harmoniju porodične zajednice i duboko pogađa ljudsku dušu. Arhimandrit Lazar Abašidze naglašava ozbiljnost ovog greha, ističući njegovu dvosmernu povredu: narušavanje kako tuđe, tako i sopstvene bračne postelje.
- Preljuba je greh neslobodnog s neslobodnom - govorio je arhimandrit Lazar, definišući preljubu kao čin muža koji ima zakonitu ženu sa ženom koja je udata, ili odnos slobodnog sa zauzetim. Greh se ne ogleda samo u fizičkom činu, već i u dubokoj povredi poverenja i ljubavi koje brak simbolizuje.
Printscreen/Youtube
Arhimandrit Lazar Abašidze
- Ako su oba lica zauzeta, onda oboje istovremeno skrnave i svoju i tuđu postelju, ne čuvajući u svom zakonitom braku veru i ljubav, i time prestupaju granice zakona - objašnjavao je monah Lazar dodajući da zbog toga preljuba podleže strožijoj osudi nego blud, jer uništava svetinju braka, dok posledice tog uništenja ostavljaju trag na porodičnom i društvenom životu.
Sveti oci pravoslavne crkve, poput Svetog Vasilija Velikog i Svetog Jovana Zlatousta, strogo osuđuju preljubu.
- Sveti Vasilije Veliki za bludnika određuje epitimiju i zabranu pričešćivanja na 7 godina, dok je preljubniku ta kazna 15 godina. Sveti Jovan Zlatousti smatra da je preljuba veći greh od razbojništva, jer ne patimo tako jako kada odnose našu imovinu, kao kada se potkopava brak - podsećao je arhimandrit Lazar, jedan od najvećih gruzijskih duhovnika koji je upokojio 2018. godine, ostavljajući iza sebe bogato duhovno nasleđe.
Wikipedia
Sveti Vasilije Veliki je govorio da za se za preljubnika propisuje epitimija 15 godina zabrane pričešća
U Starom Zavetu, preljuba je bila greh za koji nije bilo otkupljenja i koji je kažnjavan najstrože moguće. Arhimandrit Lazar podseća:
- Preljuba u Starom zavetu nije bila udostojena pomilovanja ni oproštaja i nikakvim žrtvama nije mogla biti očišćena: smrtna kazna bila je jedini način iskorenjivanja ovog greha.
Čak i kada preljuba ostane skrivena, posledice su neizbežne.
- Unutrašnji crv stalno grize, razobličava, iscrpljuje i dovodi do očajanja - pisao je arhimandrit Lazar, ukazujući na unutrašnju patnju grešnika. Kada se otkrije, preljuba donosi stid, sramotu i gnev, često razarajući porodične odnose.
Istorijski gledano, kazne za preljubu bile su izuzetno stroge. Od vezivanja i bacanja u oganj u starom Rimu, do javnog sramoćenja i telesnog kažnjavanja u drugim kulturama, preljuba je vekovima bila sankcionisana radi očuvanja osnovnih vrednosti društva. Danas takve kazne ne postoje, ali arhimandrit Lazar upozorava:
- Jedino će Sam Pravedni Sudija kazniti za ovaj greh u budućem veku.
Printscreen/Youtube
Arhimandrit Lazar Abašidze
Na kraju, arhimandrit Lazar zaključuje:
- Odakle potiču ove velike nesreće koje su nas zadesile sa svih strana? Zbog naših grehova bije nas osveta Božija, a mi ne želimo da spoznamo svoju krivicu i da se pokajemo.
Njegove reči pozivaju na introspekciju i pokajanje, jer preljuba nije samo čin protiv drugih, već i protiv sebe i sopstvenog spasenja.
Preljuba ostaje duboko urezana u pravoslavnu misao kao greh koji zahteva ozbiljno pokajanje i duhovnu obnovu, da bi se zadobila Božija milost, obnovio porodični sklad i pronašao put ka spasenju.
Arhijerej Ruske pravoslavne crkve objašnjava zašto je pomoć drugima suština hrišćanskog života, kako prepoznati iskrenu potrebu i zašto su reči Svetog Jovana Zlatoustog i danas neprolazne – „Neka milostinja u tvojoj ruci orosi.“
U duhovnom pristupu bračnim krizama, otac Gojko Perović
ističe važnosti ljubavi i strpljenja, ali govori i o granicama koje ne treba preći i kada je pomirenje besmisleno.
Tradicija pravoslavne crkve pridaje poseban značaj duhovnoj dimenziji početka nove godine, a kroz reči svetitelja, i drevnih i savremenih, možemo crpeti dragocene pouke.
U Mioču i Sjeverinu grade se novi hramovi posvećeni Svetom Nikoli i Svetim mironosicama, a poseta mitropolita Atanasija pokazala je da su ovi projekti mnogo više od gradnje - znak zajedništva i duhovne obnove
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Tradicionalna slika porodice, u kojoj je muškarac bio primarni zaštitnik i hranitelj, dok je žena bila čuvar doma, danas ustupa mesto novim obrascima funkcionisanja.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 3. sedmice po Vaskrsu osvetljava se trenutak kada apostoli ne dolaze do istine putem razmišljanja, već kroz susret koji ih postavlja pred činjenicu kojoj se više ne traži objašnjenje.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 3. sedmice po Vaskrsu osvetljava se trenutak kada apostoli ne dolaze do istine putem razmišljanja, već kroz susret koji ih postavlja pred činjenicu kojoj se više ne traži objašnjenje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Simeona, episkopa persijskog, po starom i Svetog mučenika Terentija i druge s njim po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blažene Ozane Kotorske i Blaženog Jakova Zadranina, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U vremenu sve češće ravnodušnosti i pucanja porodičnih i društvenih veza, jedna misao sa Svete gore otkriva mehanizam koji tiho razgrađuje ljubav, pripadnost i odgovornost – od doma do otadžbine.