Od strogih sankcija u drevnim civilizacijama do unutrašnje borbe sa savesti danas, saznajte zašto preljuba nosi najtežu osudu u pravoslavlju i kako monah Lazar Abašidze otkriva njene posledice na duhovni i društveni život.
U pravoslavnoj duhovnosti, preljuba se smatra teškim grehom koji razara harmoniju porodične zajednice i duboko pogađa ljudsku dušu. Arhimandrit Lazar Abašidze naglašava ozbiljnost ovog greha, ističući njegovu dvosmernu povredu: narušavanje kako tuđe, tako i sopstvene bračne postelje.
- Preljuba je greh neslobodnog s neslobodnom - govorio je arhimandrit Lazar, definišući preljubu kao čin muža koji ima zakonitu ženu sa ženom koja je udata, ili odnos slobodnog sa zauzetim. Greh se ne ogleda samo u fizičkom činu, već i u dubokoj povredi poverenja i ljubavi koje brak simbolizuje.
Printscreen/Youtube
Arhimandrit Lazar Abašidze
- Ako su oba lica zauzeta, onda oboje istovremeno skrnave i svoju i tuđu postelju, ne čuvajući u svom zakonitom braku veru i ljubav, i time prestupaju granice zakona - objašnjavao je monah Lazar dodajući da zbog toga preljuba podleže strožijoj osudi nego blud, jer uništava svetinju braka, dok posledice tog uništenja ostavljaju trag na porodičnom i društvenom životu.
Sveti oci pravoslavne crkve, poput Svetog Vasilija Velikog i Svetog Jovana Zlatousta, strogo osuđuju preljubu.
- Sveti Vasilije Veliki za bludnika određuje epitimiju i zabranu pričešćivanja na 7 godina, dok je preljubniku ta kazna 15 godina. Sveti Jovan Zlatousti smatra da je preljuba veći greh od razbojništva, jer ne patimo tako jako kada odnose našu imovinu, kao kada se potkopava brak - podsećao je arhimandrit Lazar, jedan od najvećih gruzijskih duhovnika koji je upokojio 2018. godine, ostavljajući iza sebe bogato duhovno nasleđe.
Wikipedia
Sveti Vasilije Veliki je govorio da za se za preljubnika propisuje epitimija 15 godina zabrane pričešća
U Starom Zavetu, preljuba je bila greh za koji nije bilo otkupljenja i koji je kažnjavan najstrože moguće. Arhimandrit Lazar podseća:
- Preljuba u Starom zavetu nije bila udostojena pomilovanja ni oproštaja i nikakvim žrtvama nije mogla biti očišćena: smrtna kazna bila je jedini način iskorenjivanja ovog greha.
Čak i kada preljuba ostane skrivena, posledice su neizbežne.
- Unutrašnji crv stalno grize, razobličava, iscrpljuje i dovodi do očajanja - pisao je arhimandrit Lazar, ukazujući na unutrašnju patnju grešnika. Kada se otkrije, preljuba donosi stid, sramotu i gnev, često razarajući porodične odnose.
Istorijski gledano, kazne za preljubu bile su izuzetno stroge. Od vezivanja i bacanja u oganj u starom Rimu, do javnog sramoćenja i telesnog kažnjavanja u drugim kulturama, preljuba je vekovima bila sankcionisana radi očuvanja osnovnih vrednosti društva. Danas takve kazne ne postoje, ali arhimandrit Lazar upozorava:
- Jedino će Sam Pravedni Sudija kazniti za ovaj greh u budućem veku.
Printscreen/Youtube
Arhimandrit Lazar Abašidze
Na kraju, arhimandrit Lazar zaključuje:
- Odakle potiču ove velike nesreće koje su nas zadesile sa svih strana? Zbog naših grehova bije nas osveta Božija, a mi ne želimo da spoznamo svoju krivicu i da se pokajemo.
Njegove reči pozivaju na introspekciju i pokajanje, jer preljuba nije samo čin protiv drugih, već i protiv sebe i sopstvenog spasenja.
Preljuba ostaje duboko urezana u pravoslavnu misao kao greh koji zahteva ozbiljno pokajanje i duhovnu obnovu, da bi se zadobila Božija milost, obnovio porodični sklad i pronašao put ka spasenju.
Arhijerej Ruske pravoslavne crkve objašnjava zašto je pomoć drugima suština hrišćanskog života, kako prepoznati iskrenu potrebu i zašto su reči Svetog Jovana Zlatoustog i danas neprolazne – „Neka milostinja u tvojoj ruci orosi.“
U duhovnom pristupu bračnim krizama, otac Gojko Perović
ističe važnosti ljubavi i strpljenja, ali govori i o granicama koje ne treba preći i kada je pomirenje besmisleno.
Tradicija pravoslavne crkve pridaje poseban značaj duhovnoj dimenziji početka nove godine, a kroz reči svetitelja, i drevnih i savremenih, možemo crpeti dragocene pouke.
Dok mnogi govore o duhovnoj krizi na Zapadu, sve više ljudi upravo tamo pronalazi duboku, živu veru u Pravoslavlju. Dva nedavna talasa masovnih krštenja u Čileu i Holandiji svedoče o tome da istina nalazi put do srca, bez obzira na granice, kulturu ili jezik.
U Sistinskoj kapeli poglavar Rimokatoličke crkve i vrhovni gubernator Anglikanske crkve stali su rame uz rame u zajedničkoj molitvi — događaj koji svet vidi kao simbol pomirenja, duhovne zrelosti i nove hrišćanske epohe.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Muškarac mora da raste na intelektualnom nivou, u obrazovnom novou, u umetničkom novou, u svakom smislu da raste. Da dođe kući i kaže: "Znaš šta sam shvatio"? I da nauči svoju ženu, kaže otac Predrag.
Dok mnogi govore o duhovnoj krizi na Zapadu, sve više ljudi upravo tamo pronalazi duboku, živu veru u Pravoslavlju. Dva nedavna talasa masovnih krštenja u Čileu i Holandiji svedoče o tome da istina nalazi put do srca, bez obzira na granice, kulturu ili jezik.
Od Svetog Jovana Zlatoustog do starca Tadeja, sveti oci nas uče da jezik može biti izvor blagoslova ili prokletstva, a psovka otvara vrata duhovnim iskušenjima.
Usamljeni hram kod sela Edelevo u Rusiji, za koji se kaže da do njega stižu samo oni kojima vera pokaže put, zbunjuje naučnike, inspiriše vernike i privlači avanturiste iz celog sveta.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi za 20. četvrtak po Duhovima govori o unutrašnjoj borbi, demonima koji opsedaju pravednike i neuništivoj moći krsta koja pobedonosno sija kroz tamu.
U različitim krajevima srpskih zemalja recept dobija posebne oblike i ukrase, ali srž ostaje ista – svaka pletenica i krst od testa simbolizuju zajedništvo i blagoslov doma.