Od strogih sankcija u drevnim civilizacijama do unutrašnje borbe sa savesti danas, saznajte zašto preljuba nosi najtežu osudu u pravoslavlju i kako monah Lazar Abašidze otkriva njene posledice na duhovni i društveni život.
U pravoslavnoj duhovnosti, preljuba se smatra teškim grehom koji razara harmoniju porodične zajednice i duboko pogađa ljudsku dušu. Arhimandrit Lazar Abašidze naglašava ozbiljnost ovog greha, ističući njegovu dvosmernu povredu: narušavanje kako tuđe, tako i sopstvene bračne postelje.
- Preljuba je greh neslobodnog s neslobodnom - govorio je arhimandrit Lazar, definišući preljubu kao čin muža koji ima zakonitu ženu sa ženom koja je udata, ili odnos slobodnog sa zauzetim. Greh se ne ogleda samo u fizičkom činu, već i u dubokoj povredi poverenja i ljubavi koje brak simbolizuje.
Printscreen/Youtube
Arhimandrit Lazar Abašidze
- Ako su oba lica zauzeta, onda oboje istovremeno skrnave i svoju i tuđu postelju, ne čuvajući u svom zakonitom braku veru i ljubav, i time prestupaju granice zakona - objašnjavao je monah Lazar dodajući da zbog toga preljuba podleže strožijoj osudi nego blud, jer uništava svetinju braka, dok posledice tog uništenja ostavljaju trag na porodičnom i društvenom životu.
Sveti oci pravoslavne crkve, poput Svetog Vasilija Velikog i Svetog Jovana Zlatousta, strogo osuđuju preljubu.
- Sveti Vasilije Veliki za bludnika određuje epitimiju i zabranu pričešćivanja na 7 godina, dok je preljubniku ta kazna 15 godina. Sveti Jovan Zlatousti smatra da je preljuba veći greh od razbojništva, jer ne patimo tako jako kada odnose našu imovinu, kao kada se potkopava brak - podsećao je arhimandrit Lazar, jedan od najvećih gruzijskih duhovnika koji je upokojio 2018. godine, ostavljajući iza sebe bogato duhovno nasleđe.
Wikipedia
Sveti Vasilije Veliki je govorio da za se za preljubnika propisuje epitimija 15 godina zabrane pričešća
U Starom Zavetu, preljuba je bila greh za koji nije bilo otkupljenja i koji je kažnjavan najstrože moguće. Arhimandrit Lazar podseća:
- Preljuba u Starom zavetu nije bila udostojena pomilovanja ni oproštaja i nikakvim žrtvama nije mogla biti očišćena: smrtna kazna bila je jedini način iskorenjivanja ovog greha.
Čak i kada preljuba ostane skrivena, posledice su neizbežne.
- Unutrašnji crv stalno grize, razobličava, iscrpljuje i dovodi do očajanja - pisao je arhimandrit Lazar, ukazujući na unutrašnju patnju grešnika. Kada se otkrije, preljuba donosi stid, sramotu i gnev, često razarajući porodične odnose.
Istorijski gledano, kazne za preljubu bile su izuzetno stroge. Od vezivanja i bacanja u oganj u starom Rimu, do javnog sramoćenja i telesnog kažnjavanja u drugim kulturama, preljuba je vekovima bila sankcionisana radi očuvanja osnovnih vrednosti društva. Danas takve kazne ne postoje, ali arhimandrit Lazar upozorava:
- Jedino će Sam Pravedni Sudija kazniti za ovaj greh u budućem veku.
Printscreen/Youtube
Arhimandrit Lazar Abašidze
Na kraju, arhimandrit Lazar zaključuje:
- Odakle potiču ove velike nesreće koje su nas zadesile sa svih strana? Zbog naših grehova bije nas osveta Božija, a mi ne želimo da spoznamo svoju krivicu i da se pokajemo.
Njegove reči pozivaju na introspekciju i pokajanje, jer preljuba nije samo čin protiv drugih, već i protiv sebe i sopstvenog spasenja.
Preljuba ostaje duboko urezana u pravoslavnu misao kao greh koji zahteva ozbiljno pokajanje i duhovnu obnovu, da bi se zadobila Božija milost, obnovio porodični sklad i pronašao put ka spasenju.
Arhijerej Ruske pravoslavne crkve objašnjava zašto je pomoć drugima suština hrišćanskog života, kako prepoznati iskrenu potrebu i zašto su reči Svetog Jovana Zlatoustog i danas neprolazne – „Neka milostinja u tvojoj ruci orosi.“
U duhovnom pristupu bračnim krizama, otac Gojko Perović
ističe važnosti ljubavi i strpljenja, ali govori i o granicama koje ne treba preći i kada je pomirenje besmisleno.
Tradicija pravoslavne crkve pridaje poseban značaj duhovnoj dimenziji početka nove godine, a kroz reči svetitelja, i drevnih i savremenih, možemo crpeti dragocene pouke.
Iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ otkrivamo jednostavno posno jelo koje u sebi nosi toplinu manastirske kuhinje i miris domaće, pažljivo pripremljene hrane.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Tumačeći stihove iz Priča Solomonovih, Vladika Nikolaj pokazuje kako se Božja premudrost otkriva u prirodi, ljudskom životu i ličnosti Gospoda Isusa Hrista.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Hiljadugodišnji manastir na obali Dnjepra, povezan s počecima pravoslavlja u staroj Rusiji, u središtu je spora između ukrajinskih vlasti, crkvenih struktura i vernika koji strahuju za njegovu sudbinu.