KAKO ČOVEK SLUŽI ĐAVOLU, A DA TO I NE ZNA: Velika opomena Svetog Justina Ćelijskog
Đavo je protivnik Božji i protivnik čoveka, kome zavidi jer je stvoren po slici Božjoj i pozvan na večni život u zajednici sa Bogom.
Prevelika otvorenost, neumerena druženja i površni odnosi sa drugima mogu, kako uče duhovnici, lako narušiti bračnu harmoniju i uneti nemir u dom.
U pravoslavlju, porodica zauzima posebno, sveto mesto. Ona nije samo društvena zajednica, već "mala crkva" u kojoj se čovek uči ljubavi, požrtvovanju i međusobnom razumevanju. Brak, kao temelj porodice, nije običan ugovor između dvoje ljudi, već sveta tajna kojom muž i žena postaju "jedno telo i jedna duša" pred Bogom. U tom zajedništvu se rađa i neguje ljubav, ali i strpljenje, vernost i uzajamna podrška u svim životnim iskušenjima.
Pravoslavlje porodicu posmatra kao duhovnu zajednicu u kojoj supružnici zajedno rastu u veri i uče da svoju ljubav usmere ne samo jedno ka drugom, već i ka Bogu. Porodični dom je, prema hrišćanskom shvatanju, mesto mira, molitve i uzajamnog poštovanja, gde se deca vaspitavaju u duhu skromnosti, saosećanja i odgovornosti.
Kada se govori o razvodu, Pravoslavna crkva zauzima stav da on predstavlja krajnje, bolno rešenje, kome se pribegava samo u izuzetnim okolnostima. Brak se shvata kao zajednica koja treba da traje „dokle ih smrt ne razdvoji", a razvod se smatra posledicom ljudske slabosti, nedostatka pokajanja i udaljavanja od duhovnih vrednosti. Crkva ne osuđuje one koji se nađu u toj situaciji, ali uvek poziva na pomirenje, opraštanje i obnovu ljubavi.
U savremenom svetu, gde su porodične vrednosti često stavljene na probu, pravoslavlje podseća na važnost granica, čuvanja poverenja i iskrenosti između supružnika. Prevelika otvorenost, neumerena druženja i površni odnosi sa drugima mogu, kako uče duhovnici, lako narušiti bračnu harmoniju i uneti nemir u dom.
Na tu temu se jednom prilikom osvrnuo i sada upokojeni arhimandrit Amvrosije (Jurasov), upozoravajući na opasnost od nepromišljenog otvaranja porodice spoljnim uticajima.
- Nerazumno je dozvoljavati prijateljima ulazak u vaš dom, u prebliske odnose sa porodicom, pod izgovorom slobode i potpunog poverenja između muža i žene. Mnogim takvim naivnim supružnicima su ovi navodni prijatelji ukrali bračnu ljubav, i svi mi stalno svedočimo raspadu nekada srećnih brakova, izazvanim ovim prijateljskim odnosima - upozoravao je otac Amvrosije.
Đavo je protivnik Božji i protivnik čoveka, kome zavidi jer je stvoren po slici Božjoj i pozvan na večni život u zajednici sa Bogom. Strasti su, prema pravoslavlju, izopačene i neumerene sklonosti duše, duhovne rane koje, ako se ne leče, postaju tirani našeg bića. Mnoge žene danas trpe zlostavljanje od strane svojih muževa, ćuteći iz straha, srama ili pogrešnog uverenja da je trpljenje dužnost svake dobre hrišćanke. U pravoslavnom pogledu, domaćinstvo nije samo mesto fizičkog boravka, već hram u kojem se oblikuje duhovni život cele porodice u čemu žena ima ogromnu ulogu.
KAKO ČOVEK SLUŽI ĐAVOLU, A DA TO I NE ZNA: Velika opomena Svetog Justina Ćelijskog
KAKO SE BORITI PROTIV STRASTI I KOJIM REDOM IH SAVLADAVATI: Starac Nikodim kaže da, ako ne poštujemo zacrtani poredak, samo ćemo sebi naškoditi!
KAKO BOG GLEDA NA MUŠKARCE KOJI BIJU ŽENE: Otac Dimitrij dao objašnjenje jasno kao dan
ZAŠTO ŽENA MORA DA BUDE U VERI, A MUŠKARAC NE: Starac Varsanufije o posebnoj ulozi koja je poverena majkama i suprugama
Porodica se ne čuva velikim rečima, već svakodnevnom brigom, ljubavlju i spremnošću da čovek najpre menja sebe, a ne druge.
Statistika pokazuje da brak kao zajednica prolazi kroz ozbiljna iskušenja, dok se porodični odnosi sve češće lome pod pritiskom savremenih izazova.
Crkva uči da je bračna vernost temelj porodičnog mira i duhovnog zdravlja.
Nema ništa teže nego živeti u kući u kojoj nema mira.
Jedan od najznačajnijih ruskih duhovnika 19. veka ostavio je praktična uputstva o molitvi koja pomažu da se um umiri, pažnja zadrži i unutrašnji život usmeri ka Bogu.
Pravoslavni hrišćani vekovima su dan započinjali i završavali molitvom, verujući da se kroz nju osvećuje i čovek i dom u kojem živi.
Smirenje ne znači ponižavanje sebe, već sposobnost da čovek prizna svoje slabosti, bez potrebe da stalno dokazuje drugima koliko vredi.
U besedi za ponedeljak šeste sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da čovekov unutrašnji život ne miruje, već neprestano ide ka stvaranju ili ka raspadanju.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U besedi za ponedeljak šeste sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da čovekov unutrašnji život ne miruje, već neprestano ide ka stvaranju ili ka raspadanju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu velikomučenicu Irinu po starom i Svetog mučenika Teodota i sedam mučenica po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Ivana I, pape, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Veliki duhovnik 20. veka govorio je o iskušenjima koja prete Crkvi i vernicima, upozoravajući da se put vere može sačuvati jedino duhovnom budnošću, molitvom i istrajnošću, uprkos pritiscima savremenog društva.