KAKO ČOVEK SLUŽI ĐAVOLU, A DA TO I NE ZNA: Velika opomena Svetog Justina Ćelijskog
Đavo je protivnik Božji i protivnik čoveka, kome zavidi jer je stvoren po slici Božjoj i pozvan na večni život u zajednici sa Bogom.
Prevelika otvorenost, neumerena druženja i površni odnosi sa drugima mogu, kako uče duhovnici, lako narušiti bračnu harmoniju i uneti nemir u dom.
U pravoslavlju, porodica zauzima posebno, sveto mesto. Ona nije samo društvena zajednica, već "mala crkva" u kojoj se čovek uči ljubavi, požrtvovanju i međusobnom razumevanju. Brak, kao temelj porodice, nije običan ugovor između dvoje ljudi, već sveta tajna kojom muž i žena postaju "jedno telo i jedna duša" pred Bogom. U tom zajedništvu se rađa i neguje ljubav, ali i strpljenje, vernost i uzajamna podrška u svim životnim iskušenjima.
Pravoslavlje porodicu posmatra kao duhovnu zajednicu u kojoj supružnici zajedno rastu u veri i uče da svoju ljubav usmere ne samo jedno ka drugom, već i ka Bogu. Porodični dom je, prema hrišćanskom shvatanju, mesto mira, molitve i uzajamnog poštovanja, gde se deca vaspitavaju u duhu skromnosti, saosećanja i odgovornosti.
Kada se govori o razvodu, Pravoslavna crkva zauzima stav da on predstavlja krajnje, bolno rešenje, kome se pribegava samo u izuzetnim okolnostima. Brak se shvata kao zajednica koja treba da traje „dokle ih smrt ne razdvoji", a razvod se smatra posledicom ljudske slabosti, nedostatka pokajanja i udaljavanja od duhovnih vrednosti. Crkva ne osuđuje one koji se nađu u toj situaciji, ali uvek poziva na pomirenje, opraštanje i obnovu ljubavi.
U savremenom svetu, gde su porodične vrednosti često stavljene na probu, pravoslavlje podseća na važnost granica, čuvanja poverenja i iskrenosti između supružnika. Prevelika otvorenost, neumerena druženja i površni odnosi sa drugima mogu, kako uče duhovnici, lako narušiti bračnu harmoniju i uneti nemir u dom.
Na tu temu se jednom prilikom osvrnuo i sada upokojeni arhimandrit Amvrosije (Jurasov), upozoravajući na opasnost od nepromišljenog otvaranja porodice spoljnim uticajima.
- Nerazumno je dozvoljavati prijateljima ulazak u vaš dom, u prebliske odnose sa porodicom, pod izgovorom slobode i potpunog poverenja između muža i žene. Mnogim takvim naivnim supružnicima su ovi navodni prijatelji ukrali bračnu ljubav, i svi mi stalno svedočimo raspadu nekada srećnih brakova, izazvanim ovim prijateljskim odnosima - upozoravao je otac Amvrosije.
Đavo je protivnik Božji i protivnik čoveka, kome zavidi jer je stvoren po slici Božjoj i pozvan na večni život u zajednici sa Bogom. Strasti su, prema pravoslavlju, izopačene i neumerene sklonosti duše, duhovne rane koje, ako se ne leče, postaju tirani našeg bića. Mnoge žene danas trpe zlostavljanje od strane svojih muževa, ćuteći iz straha, srama ili pogrešnog uverenja da je trpljenje dužnost svake dobre hrišćanke. U pravoslavnom pogledu, domaćinstvo nije samo mesto fizičkog boravka, već hram u kojem se oblikuje duhovni život cele porodice u čemu žena ima ogromnu ulogu.
KAKO ČOVEK SLUŽI ĐAVOLU, A DA TO I NE ZNA: Velika opomena Svetog Justina Ćelijskog
KAKO SE BORITI PROTIV STRASTI I KOJIM REDOM IH SAVLADAVATI: Starac Nikodim kaže da, ako ne poštujemo zacrtani poredak, samo ćemo sebi naškoditi!
KAKO BOG GLEDA NA MUŠKARCE KOJI BIJU ŽENE: Otac Dimitrij dao objašnjenje jasno kao dan
ZAŠTO ŽENA MORA DA BUDE U VERI, A MUŠKARAC NE: Starac Varsanufije o posebnoj ulozi koja je poverena majkama i suprugama
Porodica se ne čuva velikim rečima, već svakodnevnom brigom, ljubavlju i spremnošću da čovek najpre menja sebe, a ne druge.
Statistika pokazuje da brak kao zajednica prolazi kroz ozbiljna iskušenja, dok se porodični odnosi sve češće lome pod pritiskom savremenih izazova.
Crkva uči da je bračna vernost temelj porodičnog mira i duhovnog zdravlja.
Nema ništa teže nego živeti u kući u kojoj nema mira.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.
Na ulazu u manastir stoje uputstva koja nisu puka pravila ponašanja, već deo viševekovnog poretka Svete Gore. Zašto se određene navike ostavljaju pred kapijom Atosa i kakvu poruku Epistati upućuju poklonicima?
Od hramova do krsnih slava u domovima, ovi znaci vere imaju duboku simboliku, ali Crkva upozorava na granicu između pobožnosti i narodnih verovanja koja se udaljavaju od njenog učenja.
Nema izuzetaka kada je u pitanju krštenje upokojenih.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Rukopoloženje koje se dogodilo u sredu je prvo rukopoloženje biskupa koje je to bratstvo obavilo od 1988. godine.
Hristos je decu postavio kao primer svima koji žele da zadobiju Carstvo nebesko.
Od brašna, kakaa, mineralne vode i nekoliko uobičajenih namirnica nastaje jednostavna poslastica koja se priprema bez mnogo truda, a ostaje vazdušasta, punog ukusa i prijatne voćne svežine.