KAKO ČOVEK SLUŽI ĐAVOLU, A DA TO I NE ZNA: Velika opomena Svetog Justina Ćelijskog
Đavo je protivnik Božji i protivnik čoveka, kome zavidi jer je stvoren po slici Božjoj i pozvan na večni život u zajednici sa Bogom.
Prevelika otvorenost, neumerena druženja i površni odnosi sa drugima mogu, kako uče duhovnici, lako narušiti bračnu harmoniju i uneti nemir u dom.
U pravoslavlju, porodica zauzima posebno, sveto mesto. Ona nije samo društvena zajednica, već "mala crkva" u kojoj se čovek uči ljubavi, požrtvovanju i međusobnom razumevanju. Brak, kao temelj porodice, nije običan ugovor između dvoje ljudi, već sveta tajna kojom muž i žena postaju "jedno telo i jedna duša" pred Bogom. U tom zajedništvu se rađa i neguje ljubav, ali i strpljenje, vernost i uzajamna podrška u svim životnim iskušenjima.
Pravoslavlje porodicu posmatra kao duhovnu zajednicu u kojoj supružnici zajedno rastu u veri i uče da svoju ljubav usmere ne samo jedno ka drugom, već i ka Bogu. Porodični dom je, prema hrišćanskom shvatanju, mesto mira, molitve i uzajamnog poštovanja, gde se deca vaspitavaju u duhu skromnosti, saosećanja i odgovornosti.
Kada se govori o razvodu, Pravoslavna crkva zauzima stav da on predstavlja krajnje, bolno rešenje, kome se pribegava samo u izuzetnim okolnostima. Brak se shvata kao zajednica koja treba da traje „dokle ih smrt ne razdvoji", a razvod se smatra posledicom ljudske slabosti, nedostatka pokajanja i udaljavanja od duhovnih vrednosti. Crkva ne osuđuje one koji se nađu u toj situaciji, ali uvek poziva na pomirenje, opraštanje i obnovu ljubavi.
U savremenom svetu, gde su porodične vrednosti često stavljene na probu, pravoslavlje podseća na važnost granica, čuvanja poverenja i iskrenosti između supružnika. Prevelika otvorenost, neumerena druženja i površni odnosi sa drugima mogu, kako uče duhovnici, lako narušiti bračnu harmoniju i uneti nemir u dom.
Na tu temu se jednom prilikom osvrnuo i sada upokojeni arhimandrit Amvrosije (Jurasov), upozoravajući na opasnost od nepromišljenog otvaranja porodice spoljnim uticajima.
- Nerazumno je dozvoljavati prijateljima ulazak u vaš dom, u prebliske odnose sa porodicom, pod izgovorom slobode i potpunog poverenja između muža i žene. Mnogim takvim naivnim supružnicima su ovi navodni prijatelji ukrali bračnu ljubav, i svi mi stalno svedočimo raspadu nekada srećnih brakova, izazvanim ovim prijateljskim odnosima - upozoravao je otac Amvrosije.
Đavo je protivnik Božji i protivnik čoveka, kome zavidi jer je stvoren po slici Božjoj i pozvan na večni život u zajednici sa Bogom. Strasti su, prema pravoslavlju, izopačene i neumerene sklonosti duše, duhovne rane koje, ako se ne leče, postaju tirani našeg bića. Mnoge žene danas trpe zlostavljanje od strane svojih muževa, ćuteći iz straha, srama ili pogrešnog uverenja da je trpljenje dužnost svake dobre hrišćanke. U pravoslavnom pogledu, domaćinstvo nije samo mesto fizičkog boravka, već hram u kojem se oblikuje duhovni život cele porodice u čemu žena ima ogromnu ulogu.
KAKO ČOVEK SLUŽI ĐAVOLU, A DA TO I NE ZNA: Velika opomena Svetog Justina Ćelijskog
KAKO SE BORITI PROTIV STRASTI I KOJIM REDOM IH SAVLADAVATI: Starac Nikodim kaže da, ako ne poštujemo zacrtani poredak, samo ćemo sebi naškoditi!
KAKO BOG GLEDA NA MUŠKARCE KOJI BIJU ŽENE: Otac Dimitrij dao objašnjenje jasno kao dan
ZAŠTO ŽENA MORA DA BUDE U VERI, A MUŠKARAC NE: Starac Varsanufije o posebnoj ulozi koja je poverena majkama i suprugama
Crkva uči da je bračna vernost temelj porodičnog mira i duhovnog zdravlja.
Porodica se ne čuva velikim rečima, već svakodnevnom brigom, ljubavlju i spremnošću da čovek najpre menja sebe, a ne druge.
Statistika pokazuje da brak kao zajednica prolazi kroz ozbiljna iskušenja, dok se porodični odnosi sve češće lome pod pritiskom savremenih izazova.
Sveštenik Miloš Zekanović objašnjava zašto strpljenje, molitva i iskrena ljubav ostaju ključni za zajednicu koja traje, dok statistika pokazuje da se sve više brakova završava razvodom.
Ruski svetitelj objašnjavao je kako neprestana potraga za razonodom može da prikrije unutrašnju prazninu i potisne brigu o bližnjima, molitvu i duhovni život.
Posle više od godinu dana pripreme, molitve i proučavanja vere, članovi porodice krstili su se tokom liturgije.
Strah nas ne približava Bogu i ne može zaštititi našu decu od svih tuga, naglašava čtec Sergije.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.
Pouka velikog svetitelja usmerava pažnju na slobodu izbora, ličnu odgovornost i mogućnost povratka Gospodu čak i posle pada.