KAKO ČOVEK SLUŽI ĐAVOLU, A DA TO I NE ZNA: Velika opomena Svetog Justina Ćelijskog
Đavo je protivnik Božji i protivnik čoveka, kome zavidi jer je stvoren po slici Božjoj i pozvan na večni život u zajednici sa Bogom.
Prevelika otvorenost, neumerena druženja i površni odnosi sa drugima mogu, kako uče duhovnici, lako narušiti bračnu harmoniju i uneti nemir u dom.
U pravoslavlju, porodica zauzima posebno, sveto mesto. Ona nije samo društvena zajednica, već "mala crkva" u kojoj se čovek uči ljubavi, požrtvovanju i međusobnom razumevanju. Brak, kao temelj porodice, nije običan ugovor između dvoje ljudi, već sveta tajna kojom muž i žena postaju "jedno telo i jedna duša" pred Bogom. U tom zajedništvu se rađa i neguje ljubav, ali i strpljenje, vernost i uzajamna podrška u svim životnim iskušenjima.
Pravoslavlje porodicu posmatra kao duhovnu zajednicu u kojoj supružnici zajedno rastu u veri i uče da svoju ljubav usmere ne samo jedno ka drugom, već i ka Bogu. Porodični dom je, prema hrišćanskom shvatanju, mesto mira, molitve i uzajamnog poštovanja, gde se deca vaspitavaju u duhu skromnosti, saosećanja i odgovornosti.
Kada se govori o razvodu, Pravoslavna crkva zauzima stav da on predstavlja krajnje, bolno rešenje, kome se pribegava samo u izuzetnim okolnostima. Brak se shvata kao zajednica koja treba da traje „dokle ih smrt ne razdvoji", a razvod se smatra posledicom ljudske slabosti, nedostatka pokajanja i udaljavanja od duhovnih vrednosti. Crkva ne osuđuje one koji se nađu u toj situaciji, ali uvek poziva na pomirenje, opraštanje i obnovu ljubavi.
U savremenom svetu, gde su porodične vrednosti često stavljene na probu, pravoslavlje podseća na važnost granica, čuvanja poverenja i iskrenosti između supružnika. Prevelika otvorenost, neumerena druženja i površni odnosi sa drugima mogu, kako uče duhovnici, lako narušiti bračnu harmoniju i uneti nemir u dom.
Na tu temu se jednom prilikom osvrnuo i sada upokojeni arhimandrit Amvrosije (Jurasov), upozoravajući na opasnost od nepromišljenog otvaranja porodice spoljnim uticajima.
- Nerazumno je dozvoljavati prijateljima ulazak u vaš dom, u prebliske odnose sa porodicom, pod izgovorom slobode i potpunog poverenja između muža i žene. Mnogim takvim naivnim supružnicima su ovi navodni prijatelji ukrali bračnu ljubav, i svi mi stalno svedočimo raspadu nekada srećnih brakova, izazvanim ovim prijateljskim odnosima - upozoravao je otac Amvrosije.
Đavo je protivnik Božji i protivnik čoveka, kome zavidi jer je stvoren po slici Božjoj i pozvan na večni život u zajednici sa Bogom. Strasti su, prema pravoslavlju, izopačene i neumerene sklonosti duše, duhovne rane koje, ako se ne leče, postaju tirani našeg bića. Mnoge žene danas trpe zlostavljanje od strane svojih muževa, ćuteći iz straha, srama ili pogrešnog uverenja da je trpljenje dužnost svake dobre hrišćanke. U pravoslavnom pogledu, domaćinstvo nije samo mesto fizičkog boravka, već hram u kojem se oblikuje duhovni život cele porodice u čemu žena ima ogromnu ulogu.
KAKO ČOVEK SLUŽI ĐAVOLU, A DA TO I NE ZNA: Velika opomena Svetog Justina Ćelijskog
KAKO SE BORITI PROTIV STRASTI I KOJIM REDOM IH SAVLADAVATI: Starac Nikodim kaže da, ako ne poštujemo zacrtani poredak, samo ćemo sebi naškoditi!
KAKO BOG GLEDA NA MUŠKARCE KOJI BIJU ŽENE: Otac Dimitrij dao objašnjenje jasno kao dan
ZAŠTO ŽENA MORA DA BUDE U VERI, A MUŠKARAC NE: Starac Varsanufije o posebnoj ulozi koja je poverena majkama i suprugama
Crkva uči da je bračna vernost temelj porodičnog mira i duhovnog zdravlja.
Porodica se ne čuva velikim rečima, već svakodnevnom brigom, ljubavlju i spremnošću da čovek najpre menja sebe, a ne druge.
Statistika pokazuje da brak kao zajednica prolazi kroz ozbiljna iskušenja, dok se porodični odnosi sve češće lome pod pritiskom savremenih izazova.
Sveštenik Miloš Zekanović objašnjava zašto strpljenje, molitva i iskrena ljubav ostaju ključni za zajednicu koja traje, dok statistika pokazuje da se sve više brakova završava razvodom.
Brzina, rasuta pažnja i mehaničko izgovaranje reči mogu da udalje um od onoga što usne izgovaraju, a svetitelj savetuje kako da se tome suprotstavimo.
Episkop niški podsetio je na apostolske korene ovog zvanja, njegove zadatke uz oltar i odgovornost prema episkopu i vernom narodu.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Evmenija Gortinskog i Svetu mučenicu Ariadnu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Svetu Tereziju od Dete Isusa, Jevreji obeležavaju Hol ha-Moed, peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.