Duhovna riznica 17.06.2025 | 10:46

"KO OŽENI RASPUŠTENICU ILI GLUMICU – NE MOŽE BITI SVEŠTENIK": Otac Dušan otkrio zašto su crkvena pravila neumoljiva kada je reč o izboru bračne saputnice

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
"KO OŽENI RASPUŠTENICU ILI GLUMICU – NE MOŽE BITI SVEŠTENIK": Otac Dušan otkrio zašto su crkvena pravila neumoljiva kada je reč o izboru bračne saputnice
Shutterstock/Audley C Bullock/Facebook

Protojerej-stavrofor Dušan Kolundžić pojašnjava zbog čega su Apostolska pravila stroga u pogledu prošlosti žene kandidata za sveštenički čin.

U savremenom svetu, gde se brakovi sklapaju i raskidaju sve češće, a tradicionalni obrasci porodičnog života bivaju stavljeni na probu duhom vremena, postoje duhovne ustanove koje svoje temelje ne zasnivaju na prolaznim tendencijama, već na večnim načelima. Pravoslavna crkva, kao čuvar tih večnih istina, ostaje verna pravilima koja ne samo da vode ka spasenju, već i čuvaju svetost službe koju sveštenik nosi. Jedno od takvih pravila tiče se i izbora životne saputnice budućeg sveštenoslužitelja.

Strogo crkveno pravilo koje su ustanovili apostoli

Otac Dušan Kolundžić precizno objašnjava temelj ovog pravila:

– Apostolska pravila, svojim 18. pravilom o braku sveštenoslužitelja, određuju: Koji je uzeo udovicu, ili (ras)puštenicu, ili bludnicu, ili ropkinju, ili glumicu, ne može biti ni episkop, ni prezviter, ni đakon, niti uopšte u svešteničkom imeniku. Ovo pravilo zasniva se na božanskom pravu, jer Sveto pismo zahteva od sveštenih lica – prema tumačenju episkopa Nikodima Milaša – da budu uzor u svemu, a naročito u društvenom i porodičnom životu, i da kuća njihova bude ogledalo za ostale verne (vidi 1. Timoteju 3, 2–8 i Titu 1, 6–9) – gvorio je  protojerej-stavrofor Dušan Kolundžić za portal svetosavlje.org.

Shutterstock/Wirestock Creators
Crkveno venčanje, ilustracija

 

Popadija nije samo životna saputnica, već i saradnica u  poslanju sveštenika

Ovo drevno, ali i dalje važeće pravilo, kako otac Dušan ističe, nije plod ljudskog moralizovanja, već izraz duhovne odgovornosti koju Crkva prepoznaje u liku sveštenika i njegove porodice. Supruga sveštenika, kako dodaje, nije samo životna saputnica, već i saradnica u njegovom poslanju, ogledalo njegove službe i tihi stub zajednice.

– Ovo pravilo nastoji da dokaže da, kao što sveštenik mora u svemu da bude primeran, tako mora da bude primerna i supruga, njegova životna saputnica, koja – isto kao i sveštenik – mora da utiče na dobar društveni i porodični život ostalih vernih. Prema tome, draga sestro Slađana, odgovor na tvoje pitanje je sasvim jasan: kandidat za sveštenički poziv ne može da oženi raspuštenicu, dakle ženu koja je već imala jedan brak, i koji je razveden – naglašava otac Dušan.

Art_man/Shutterstock
Venčanje, ilustracija

 

Crkva ne ponižava prošlost, već postavlja visoke duhovne kriterijume

U društvu koje sve češće relativizuje granice, pravila i značenja, ovakve odredbe mogu izgledati strogo. Međutim, kada se posmatraju kroz prizmu večnosti – ne kao osuda, već kao svetlost koja obasjava put onima koji se odlučuju za svetu službu – postaje jasno da Crkva time ne ponižava prošlost nekog čoveka ili žene, već postavlja visoke duhovne kriterijume za one koji treba da vode druge ka Carstvu nebeskom.

Jer, kako je i u Svetom pismu zapisano: „Ako neko želi episkopsko zvanje, dobru stvar želi... ali neka bude muž jedne žene, trezan, razborit, čedan, ugledan, gostoljubiv, sposoban da uči...” (1. Tim. 3, 1–2). A tu započinje sve – u domu, sa onima koje Bog spoji u jedno.