"KO OŽENI RASPUŠTENICU ILI GLUMICU – NE MOŽE BITI SVEŠTENIK": Otac Dušan otkrio zašto su crkvena pravila neumoljiva kada je reč o izboru bračne saputnice
Protojerej-stavrofor Dušan Kolundžić pojašnjava zbog čega su Apostolska pravila stroga u pogledu prošlosti žene kandidata za sveštenički čin.
U savremenom svetu, gde se brakovi sklapaju i raskidaju sve češće, a tradicionalni obrasci porodičnog života bivaju stavljeni na probu duhom vremena, postoje duhovne ustanove koje svoje temelje ne zasnivaju na prolaznim tendencijama, već na večnim načelima. Pravoslavna crkva, kao čuvar tih večnih istina, ostaje verna pravilima koja ne samo da vode ka spasenju, već i čuvaju svetost službe koju sveštenik nosi. Jedno od takvih pravila tiče se i izbora životne saputnice budućeg sveštenoslužitelja.
Strogo crkveno pravilo koje su ustanovili apostoli
Otac Dušan Kolundžić precizno objašnjava temelj ovog pravila:
– Apostolska pravila, svojim 18. pravilom o braku sveštenoslužitelja, određuju: Koji je uzeo udovicu, ili (ras)puštenicu, ili bludnicu, ili ropkinju, ili glumicu, ne može biti ni episkop, ni prezviter, ni đakon, niti uopšte u svešteničkom imeniku. Ovo pravilo zasniva se na božanskom pravu, jer Sveto pismo zahteva od sveštenih lica – prema tumačenju episkopa Nikodima Milaša – da budu uzor u svemu, a naročito u društvenom i porodičnom životu, i da kuća njihova bude ogledalo za ostale verne (vidi 1. Timoteju 3, 2–8 i Titu 1, 6–9) – gvorio je protojerej-stavrofor Dušan Kolundžić za portal svetosavlje.org.
Popadija nije samo životna saputnica, već i saradnica u poslanju sveštenika
Ovo drevno, ali i dalje važeće pravilo, kako otac Dušan ističe, nije plod ljudskog moralizovanja, već izraz duhovne odgovornosti koju Crkva prepoznaje u liku sveštenika i njegove porodice. Supruga sveštenika, kako dodaje, nije samo životna saputnica, već i saradnica u njegovom poslanju, ogledalo njegove službe i tihi stub zajednice.
– Ovo pravilo nastoji da dokaže da, kao što sveštenik mora u svemu da bude primeran, tako mora da bude primerna i supruga, njegova životna saputnica, koja – isto kao i sveštenik – mora da utiče na dobar društveni i porodični život ostalih vernih. Prema tome, draga sestro Slađana, odgovor na tvoje pitanje je sasvim jasan: kandidat za sveštenički poziv ne može da oženi raspuštenicu, dakle ženu koja je već imala jedan brak, i koji je razveden – naglašava otac Dušan.
Art_man/Shutterstock
Venčanje, ilustracija
Crkva ne ponižava prošlost, već postavlja visoke duhovne kriterijume
U društvu koje sve češće relativizuje granice, pravila i značenja, ovakve odredbe mogu izgledati strogo. Međutim, kada se posmatraju kroz prizmu večnosti – ne kao osuda, već kao svetlost koja obasjava put onima koji se odlučuju za svetu službu – postaje jasno da Crkva time ne ponižava prošlost nekog čoveka ili žene, već postavlja visoke duhovne kriterijume za one koji treba da vode druge ka Carstvu nebeskom.
Jer, kako je i u Svetom pismu zapisano: „Ako neko želi episkopsko zvanje, dobru stvar želi... ali neka bude muž jedne žene, trezan, razborit, čedan, ugledan, gostoljubiv, sposoban da uči...” (1. Tim. 3, 1–2). A tu započinje sve – u domu, sa onima koje Bog spoji u jedno.
Otac Ljuba na početku naglašava kako je ovo pitanja našeg narodnog pada i na koja je teško dati odgovor objašnjavajući da se radi o jednom apsurdu hrišćanskog morala koji se traži gde ga prosto nema, a njegov odgovor vam prenosimo u celosti.
Savremeni način života, ubrzan tempo, ekonomska nesigurnost, kao i rastući individualizam doveli su do toga da se brak i porodica sve više doživljavaju kao teret, a ne kao duhovni i emocionalni oslonac.
Iako deluju mirno i srećno u ranom detinjstvu, mnoga deca kasnije postaju buntovna i izgubljena. Starac Pajsije objašnjava zašto pravila, red i perfekcionizam ne mogu zameniti toplinu vere, nežnost i majčinsku molitvu.
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Ne radi se samo o drugoj osobi, već o unutrašnjim lomovima, izbegnutim razgovorima i emocijama koje se dugo guraju pod tepih - sve dok odnos ne počne da se raspada iznutra.
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije stiže recept za mirisno i zasitno jelo od povrća, pripremljeno bez komplikovanja, a sa svim čarima domaće posne kuhinje.
Posetioci će 27. i 28. juna moći besplatno da vide najstariju sačuvanu srpsku ćiriličnu rukopisnu knjigu, dragoceni spomenik duhovnosti, pismenosti i umetnosti koji se retko izlaže javnosti.