MAJČINA MOLITVA ZA ZAŠTITU DECE: Ovo su reči koje svaka majka treba da izgovori
Molitva prenosi iskrene emocije roditelja i želju da Bog bude vođa deci na životnom putu, kako bi ih sačuvao od nevolja i poroka koji se nameću.
Prilikom intervjua, u emisiji "Dok anđeli spavaju", ovaj duhovnjak je ispričao neverovatnu uspomenu iz detinjstva, koja ga je odvela do još neobičinjeg saznanja - da anđeli govore kroz decu.
Monah Simeon - rođen kao Slobodan Dragović, koji je sa Mirjanom sklopio brak 1958. godine i iz te ljubavi dobio decu i unuke, je u 85. godini odlučio da ode u manastir.
Tu odluku je u delo sprovela i njegova supruga, koja dobija duhovno ime Ana.
Prilikom intervjua, u emisiji "Dok anđeli spavaju", ovaj duhovnjak je prepričao neverovatnu uspomenu iz detinjstva, koja ga je odvela do još neobičnijeg saznanja - da anđeli govore kroz decu.
- Dugo vremena sam lagao samog sebe... Stideo sam se toga, misleći da sam kriv za smrt svoje majke - započinje neverovatnu priču otac Simeon.
Budući da je kao trogodišnje dete ostao bez majke, taj događaj ga je na izvesni način obeležio.
- Kao dete sa tri godine sam se igrao u pesku... kada me je otac upitao šta radim, rekao sam da kopam grob svoje majke. Pola godine posle toga se moja majka ubila... To je bilo uoči Drugog svetskog rata, otac je zbog vojnih obaveza bio odsutan, a ona se relativno skoro pre toga porodila... pretpostavljam da je zapala u depresiju - što je vodilo ka samoubistvu.
Navodi da ga je osećaj krivice držao sve do trenutka dok nije otišao u manastir tj. kada je dublje zaronio u svoja sećanja.
- Otac Jefremije mi je pomogao i saopštio da dete ima takvu vezu sa Svetim Duhom, da može da vidi tugu u očima majke, pogotovo majke jer je prati do sedme, osme godine... Moje tetke, koje su nas čuvale, su zazirale od toga - da je njihov brat imao suprugi koja se ubila, i oni su to krili i nas učili da je majka umrla na porođaju, samo zbog sramote... to je dosta ostavilo trauma na nas - malu decu.
Objašnjava i da pamti poslednji susret sa majkom, ali i važnost toga da se suočimo sa svojim strahovima, kako bismo nastavili da živimo život bez psihičkog bola.
- Ja pamtim poslednji susret sa majkom... za dušu je jako značajno da otkriva tzv. "crne tačke", tj. traumatične događaje iz dečije duše, ali to je neophodno i da bi se spasila duša i povratila radost života - navodi uz konstatovanje da "kada se duša otvori dobija radosne trenutke":
- U svom sećanju sam tragao za tom "nultom tačkom" - zadnjom tačkom kada se čovek može setiti svog detinjstva. U tom traganju sam stigao do majčinih grudi. Od te tačke sam prošao sve naredne crne tačke i radosne trenutke da bih spasio svoju dušu.
Za kraj pojašnjava da decu treba voditi u crkvu od radnog detinjstva.
- Da sam ja na vreme vodio decu, kao što treba da se deca vode od malih nogu u crkvu, sve bi kod njih išlo prirodnim putem. I ja to smatram svojom greškom, jer da sam ranije prišao crkvi, ranije bih išao na liturgiju, ranije bih i decu poveo u crkvu i to bi bio neki normalan sled. Zato savetujem svima da sa malom decom idu u crkvu, jer to ostaje za ceo život.
Rođen 24. marta 1936. pod imenom Slobodan Dargović. Po struci je arhitekta, a zamonašio se u manastiru Stanjevići u Crnoj Gori 2021. godine.
Tada je dobio monaško ime Simeon. Član je Predsedništva Saveza arhitekata Srbije,a dobitnik je nagrada za Životno delo od asocijacije srpskih arhitekata, Ordena Svetog kralja Milutina od Sinoda Srpske pravoslavne crkve, Njegoševe medalje od Mitropolije crnogorsko-primorske...
BONUS VIDEO: OVO JE ČUDOTVORNA IKONA MANASTIRA TUMANE: Pred Bogorodicom Kurskom se dešavaju čuda
Molitva prenosi iskrene emocije roditelja i želju da Bog bude vođa deci na životnom putu, kako bi ih sačuvao od nevolja i poroka koji se nameću. Kada je izgubila dete, očajna majka je potražila utehu kod gruzijskog monaha, starca Gavrila, svetitelja našeg vremena. Njegova priča o Božijoj promisli dotakla je srce ove nesrećne žene, ali i hiljade vernika širom sveta. Ljudi se svakodnevno zaklinju u najmilije – roditelje, decu, pa čak i Boga – nesvesni da time krše Božiju zapovest i otvaraju vrata duhovnoj opasnosti. Pravoslavni sveštenik otkriva zašto takve rečenice nisu ni naivne ni bezazlene. Iako deluju mirno i srećno u ranom detinjstvu, mnoga deca kasnije postaju buntovna i izgubljena. Starac Pajsije objašnjava zašto pravila, red i perfekcionizam ne mogu zameniti toplinu vere, nežnost i majčinsku molitvu. Budi deo Religija.rs zajednice.
Monah i arhitekta
MAJČINA MOLITVA ZA ZAŠTITU DECE: Ovo su reči koje svaka majka treba da izgovori
„BOŽE, ZAŠTO SI MI UZEO SINA JEDINCA?”: Potresna ispovest majke i odgovor monaha Gavrila koji menja pogled na bol
ZAKLELA SE U ZDRAVLJE DETETA – DA LI JE TIME PRIZVALA NESREĆU: Otac Aleksandar otkriva zašto je zaklinjanje ozbiljan greh
ZAŠTO SE DOBRA DECA MENJAJU: Mudri savet Svetog Pajsija otkriva koren problema u porodici
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Porodica je odbila da prinese žrtvu lažnim bogovima, zbog čega su svi bili osuđeni na strašne muke.
Široj javnosti bio je poznat i kao dugogodišnji duhovnik srpskih pritvorenika u Haškom tribunalu, koje je posećivao, ispovedao i pričešćivao.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Strah nas ne približava Bogu i ne može zaštititi našu decu od svih tuga, naglašava čtec Sergije.
U porodici se postavljaju temelji na kojima će dete graditi svoj karakter, a prema pravoslavlju, majka tu igra odlučujuću ulogu.
U trenutku najveće nevolje, objašnjenje velikog duhovnika 20. veka otkriva kako pravoslavlje tumači nevinost, bol i mesto duše u večnosti, pružajući utehu i snagu svima koji veruju.
PODNASLOV: U besedi za četvrtak mesopusne sedmice Sveti Nikolaj Ohridski i Žički postavlja neugodno pitanje: da li nas iskustvo i samouverenost vode napred - ili nam, lišenim nezlobivosti, polako zatvaraju pred Carstvom nebeskim?
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Otac Goran Panjkov objasnio je da takvo tumačenje nema nikakvo uporište u crkvenom učenju.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.