MAJČINA MOLITVA ZA ZAŠTITU DECE: Ovo su reči koje svaka majka treba da izgovori
Molitva prenosi iskrene emocije roditelja i želju da Bog bude vođa deci na životnom putu, kako bi ih sačuvao od nevolja i poroka koji se nameću.
Prilikom intervjua, u emisiji "Dok anđeli spavaju", ovaj duhovnjak je ispričao neverovatnu uspomenu iz detinjstva, koja ga je odvela do još neobičinjeg saznanja - da anđeli govore kroz decu.
Monah Simeon - rođen kao Slobodan Dragović, koji je sa Mirjanom sklopio brak 1958. godine i iz te ljubavi dobio decu i unuke, je u 85. godini odlučio da ode u manastir.
Tu odluku je u delo sprovela i njegova supruga, koja dobija duhovno ime Ana.
Prilikom intervjua, u emisiji "Dok anđeli spavaju", ovaj duhovnjak je prepričao neverovatnu uspomenu iz detinjstva, koja ga je odvela do još neobičnijeg saznanja - da anđeli govore kroz decu.
- Dugo vremena sam lagao samog sebe... Stideo sam se toga, misleći da sam kriv za smrt svoje majke - započinje neverovatnu priču otac Simeon.
Budući da je kao trogodišnje dete ostao bez majke, taj događaj ga je na izvesni način obeležio.
- Kao dete sa tri godine sam se igrao u pesku... kada me je otac upitao šta radim, rekao sam da kopam grob svoje majke. Pola godine posle toga se moja majka ubila... To je bilo uoči Drugog svetskog rata, otac je zbog vojnih obaveza bio odsutan, a ona se relativno skoro pre toga porodila... pretpostavljam da je zapala u depresiju - što je vodilo ka samoubistvu.
Navodi da ga je osećaj krivice držao sve do trenutka dok nije otišao u manastir tj. kada je dublje zaronio u svoja sećanja.
- Otac Jefremije mi je pomogao i saopštio da dete ima takvu vezu sa Svetim Duhom, da može da vidi tugu u očima majke, pogotovo majke jer je prati do sedme, osme godine... Moje tetke, koje su nas čuvale, su zazirale od toga - da je njihov brat imao suprugi koja se ubila, i oni su to krili i nas učili da je majka umrla na porođaju, samo zbog sramote... to je dosta ostavilo trauma na nas - malu decu.
Objašnjava i da pamti poslednji susret sa majkom, ali i važnost toga da se suočimo sa svojim strahovima, kako bismo nastavili da živimo život bez psihičkog bola.
- Ja pamtim poslednji susret sa majkom... za dušu je jako značajno da otkriva tzv. "crne tačke", tj. traumatične događaje iz dečije duše, ali to je neophodno i da bi se spasila duša i povratila radost života - navodi uz konstatovanje da "kada se duša otvori dobija radosne trenutke":
- U svom sećanju sam tragao za tom "nultom tačkom" - zadnjom tačkom kada se čovek može setiti svog detinjstva. U tom traganju sam stigao do majčinih grudi. Od te tačke sam prošao sve naredne crne tačke i radosne trenutke da bih spasio svoju dušu.
Za kraj pojašnjava da decu treba voditi u crkvu od radnog detinjstva.
- Da sam ja na vreme vodio decu, kao što treba da se deca vode od malih nogu u crkvu, sve bi kod njih išlo prirodnim putem. I ja to smatram svojom greškom, jer da sam ranije prišao crkvi, ranije bih išao na liturgiju, ranije bih i decu poveo u crkvu i to bi bio neki normalan sled. Zato savetujem svima da sa malom decom idu u crkvu, jer to ostaje za ceo život.
Rođen 24. marta 1936. pod imenom Slobodan Dargović. Po struci je arhitekta, a zamonašio se u manastiru Stanjevići u Crnoj Gori 2021. godine.
Tada je dobio monaško ime Simeon. Član je Predsedništva Saveza arhitekata Srbije,a dobitnik je nagrada za Životno delo od asocijacije srpskih arhitekata, Ordena Svetog kralja Milutina od Sinoda Srpske pravoslavne crkve, Njegoševe medalje od Mitropolije crnogorsko-primorske...
BONUS VIDEO: OVO JE ČUDOTVORNA IKONA MANASTIRA TUMANE: Pred Bogorodicom Kurskom se dešavaju čuda
Molitva prenosi iskrene emocije roditelja i želju da Bog bude vođa deci na životnom putu, kako bi ih sačuvao od nevolja i poroka koji se nameću. Kada je izgubila dete, očajna majka je potražila utehu kod gruzijskog monaha, starca Gavrila, svetitelja našeg vremena. Njegova priča o Božijoj promisli dotakla je srce ove nesrećne žene, ali i hiljade vernika širom sveta. Ljudi se svakodnevno zaklinju u najmilije – roditelje, decu, pa čak i Boga – nesvesni da time krše Božiju zapovest i otvaraju vrata duhovnoj opasnosti. Pravoslavni sveštenik otkriva zašto takve rečenice nisu ni naivne ni bezazlene. Iako deluju mirno i srećno u ranom detinjstvu, mnoga deca kasnije postaju buntovna i izgubljena. Starac Pajsije objašnjava zašto pravila, red i perfekcionizam ne mogu zameniti toplinu vere, nežnost i majčinsku molitvu.
Monah i arhitekta
MAJČINA MOLITVA ZA ZAŠTITU DECE: Ovo su reči koje svaka majka treba da izgovori
„BOŽE, ZAŠTO SI MI UZEO SINA JEDINCA?”: Potresna ispovest majke i odgovor monaha Gavrila koji menja pogled na bol
ZAKLELA SE U ZDRAVLJE DETETA – DA LI JE TIME PRIZVALA NESREĆU: Otac Aleksandar otkriva zašto je zaklinjanje ozbiljan greh
ZAŠTO SE DOBRA DECA MENJAJU: Mudri savet Svetog Pajsija otkriva koren problema u porodici
Pol deteta, prema nauci, stvar je slučajnosti, međutim, veliki duhovnik je tvrdio da ništa nije slučajno.
Jedni od onih koji su svoje čudo pronašli u porti manastira, dok su molili svece - da umole Boga da im podari porod, su Slobodan i Jelena Gemaljević - supružnici iz Kragujevca.
Otac Milan savetuje roditeljima da objasne deci razliku između građanskog vaspitanja i veronauke, naglašavajući da veronauka ne uči samo moralu, već i duhovnim vrednostima i spasenju.
Portal religija.rs nastavlja sa svojom akcijom u kojoj svake nedelje u 19 časova objavljujemo priče za najmlađe. U narednom periodu očekujte nove tekstove i video verzije dečjih pripovedaka nadahnutih pravoslavnim predanjima, koje donose mudrost, ljubav i veru.
Jednostavna, ali moćna pouka svetogorskog starca otkriva kako reći istinu bez da povrediš, i zašto iskrenost postaje put duhovnog rasta.
Gnev se u svetootačkom učenju smatra jednom od najrazornijih strasti, jer pomračuje um, uznemirava srce i razbija mir duše.
U besedi za 28. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da greh donosi razdor i pomračenje, dok je sve stvoreno od Boga u svojoj prirodi čisto i dobro.
Jedna osobina drži dušu otvorenom za Božji dar, a njeno zanemarivanje donosi unutrašnji nemir.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
U snažnoj poruci povodom Nikoljdana, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski podseća da voštanica nije samo znak radosti, već tiha veza sa precima, opomena protiv zaborava i poziv na povratak korenima kroz veru koja se dokazuje delima.
Oslić sa belim lukom, peršunom i začinima ostaje sočan i narednog dana – jelo koje postaje još punijeg ukusa, otkrivajući tihe mudrosti monaškog života.
I dok se mahom priča o obavezama domaćina kako slava ne bi izgubila svoj smisao, malo se priča kako bi gosti trebalo da se ponašaju kad na nju dođu.