Beseda vladike žičkog Stefana iz 1980. pred praznik očeva postavlja pitanje koje ne zastareva: da li deca odrastaju uz primer vere ili samo uz običaje bez sadržaja.
Praznik Oci ili Paterice, koji Srpska pravoslavna crkva obeležava u nedelju pred Božić, često se u svakodnevnoj praksi svodi na simbolično "razrešenje" - poklon, osmeh, kratki porodični ritual. Međutim, iza tog običaja stoji mnogo dublje pitanje: šta je dar koji otac zaista treba da preda detetu? Odgovor na to pitanje pre više od četiri decenije jasno i zahtevno formulisao je vladika žički Stefan u besedi izgovorenoj na Oce 5. januara 1980. u Manastiru Žiči - besedi koja i danas zvuči kao ogledalo postavljeno pred svaku hrišćansku porodicu.
- Ova nedelja, koja se kod nas zove Nedelja Očeva, praznuje se neposredno pred Božić, praznik Božije Porodice - rekao je vladika Stefan, podsećajući da praznik nije slučajno pred dan Rođenja Hristovog. Njegova poruka polazi od shvatanja porodice kao "domašnje cerkve", domaće crkve u kojoj se vera ne prenosi teorijom, već životom. Sveti apostol Pavle, pozdravljajući Prisku i Akvilu i "crkvu u njihovom domu", svedoči da je hrišćanstvo od početka disalo porodičnim ritmom, a ne samo hramovnim zidovima.
Dom kao prva i najvažnija škola
Vladika Stefan zatim bez ublažavanja govori o stvarnosti u kojoj deca odrastaju. Ukazuje da u obrazovnim ustanovama gotovo da nema ničega što bi pomoglo religioznom vaspitanju, dok su poruke koje mladi primaju često suprotne veri. Uprkos tome, on ne ostavlja prostor za rezignaciju. Dve ustanove, kaže, i dalje imaju snagu da oblikuju dete - Crkva i porodica. Crkva to čini blagodatnom silom kroz svetu liturgiju, Svete Tajne, bogosluženja i propoved, dok porodica svedoči veru kroz svakodnevni život. Upravo tu dolazi do ključne odgovornosti očeva.
Wikimedia/ Nemanjam/GNU FDL
Vladika žički Stefan
- Dom je najznačajnija škola - naglašava vladika Stefan. Ne postoji univerzitet koji može nadmašiti moć porodičnog primera. Roditelji su u najranijem detinjstvu detetu gotovo božanstva, merilo istine, pravde i smisla. Ako je taj uzor narušen, posledice nisu površne, već duboke i razorne. Time se praznik očeva izmešta iz sfere folklora i postaje ispit savesti: šta dete svakodnevno uči gledajući oca?
Pitanje koje razotkriva svaku kuću
U središnjem delu besede vladika Stefan prenosi upečatljivo svedočanstvo jednog misionara koji je, obilazeći domove na svom području, imao običaj da na pragu postavi jednostavno, ali nemilosrdno pitanje: "Živi li ovde Hristos?" Odgovori koje je dobijao bili su spolja ispravni - odlazak u crkvu, davanje priloga, krštenje dece, slavljenje krsne slave.
Međutim, misionar nije pitao za spisak ispunjenih obaveza, već za prisustvo. Da li u tom domu žive Hristova ljubav, strpljenje, milosrđe, praštanje i iskrenost? Da li se u porodici prepoznaju vera u večni život, nada u milost Božiju i svakodnevna dobrota? I, najzad, da li deca, pored hleba koji se lomi na trpezi, bivaju hranjena i Hlebom Večnoga Života?
Dar koji se ne može upakovati
U tom pitanju sabrana je suština dara koji otac treba da preda detetu. Ne predmet, ne obećanje, ne povremeni autoritet, već život u kojem se vera vidi. Da dete, gledajući oca, može da prepozna kako izgleda poverenje u Boga, nada koja ne posustaje i dobrota koja ne traži potvrdu spolja.
Vladika Stefan jasno poručuje da ova pitanja nisu upućena nekome drugom niti nekom davnom vremenu, već svakom hrišćanskom domu, posebno na praznik očeva. Zato se smisao Paterica ne završava odvezivanjem ili simboličnim darom. Pravi dar oca detetu jeste dom u kojem Hristos nije gost za praznike, već trajni saputnik. To je dar koji se ne umotava, ali ostaje za ceo život - kao temelj po kojem će dete kasnije meriti svet, ljude i samog sebe.
Povodom najvećeg hrišćanskog praznika posvećenog ženama, podsećamo na besedu mitropolita šumadijskog, izgovorenu u Staroj kragujevačkoj crkvi, kao snažno svedočanstvo o porodici, odgovornosti roditelja i veri koja ne počinje u hramu, već u domu.
Arhijereji i jereji Grčke pravoslavne crkve upozoravaju da odluke Evropske unije ne pogađaju samo porodicu, već određuju sudbinu budućih generacija i opstanak čitavog društva.
U Konaku kneginje Ljubice 5. januara mališane i roditelje očekuje susret sa običajima, muzikom i radošću praznika, kroz program koji spaja tradiciju, igru i zajedništvo.
Za praznik koji prethodi Božiću, vladika Stefan je u jednoj od svojih beseda podsetio kako mali gestovi, pažnja i izbor ljudi u domu oblikuju dečije srce mnogo više od skupih stvari.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Evlampija i Evlampiju po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog apostola Jakova. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Jovana Kapistrana, dok se Jevreji pripremaju za Šabat, a muslimani idu na džuma-namaza.
Njihova vera u Hrista bila je toliko snažna da ih nisu pokolebale ni najteže muke, a primer njihovog stradanja podstakao je još 200 ljudi da prihvate hrišćanstvo.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.
Sveti oci različito tumače šta će se dogoditi sa celokupnom tvorevinom u večnosti. Pitanje da li životinje imaju mesto u budućem životu povezano je i sa učenjem o ljudskoj duši, molitvi i odnosu prema Božjim stvorenjima.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
Janis Paskvale Tortora u svom radu ističe da odsustvo očinskog autoriteta ostavlja trajne posledice na razvoj mladića i oblikuje njihove kasnije životne izbore.
Jedni od onih koji su svoje čudo pronašli u porti manastira, dok su molili svece - da umole Boga da im podari porod, su Slobodan i Jelena Gemaljević - supružnici iz Kragujevca.
Iako deluju mirno i srećno u ranom detinjstvu, mnoga deca kasnije postaju buntovna i izgubljena. Starac Pajsije objašnjava zašto pravila, red i perfekcionizam ne mogu zameniti toplinu vere, nežnost i majčinsku molitvu.
Portal religija.rs nastavlja sa svojom akcijom u kojoj svake nedelje u 19 časova objavljujemo priče za najmlađe. U narednom periodu očekujte nove tekstove i video verzije dečjih pripovedaka nadahnutih pravoslavnim predanjima, koje donose mudrost, ljubav i veru.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Evlampija i Evlampiju po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog apostola Jakova. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Jovana Kapistrana, dok se Jevreji pripremaju za Šabat, a muslimani idu na džuma-namaza.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.