Otac Ljuba na početku naglašava kako je ovo pitanja našeg narodnog pada i na koja je teško dati odgovor objašnjavajući da se radi o jednom apsurdu hrišćanskog morala koji se traži gde ga prosto nema, a njegov odgovor vam prenosimo u celosti.
Otac Ljubo Milošević odgovorio je na pitanje vernika, koji se našao u nedoumici - kako i na koj način treba da pomogne svom prijatelju. Kako navodi u pismu svešteniku, zabrinuti čovek je saznao da njegovog prijatelja vara devojka, sa kojom je taj prijatelj u vanbračnoj zajednici.
Objasnio je da ta veza traje preko godinu dana, a da je on toj devojci stavio do znanja da zna za njeno duhovno posrnuće. Nakon toga slede plač i molba da se ta tajna ne podeli, zato što je ona trudna.
"Ja sam joj stavio do znanja da znam, misleći da će mu ona sama reći, a sada ona mene moli da mu ne kažem pošto je trudna sa njim (ko zna da li je njegovo dete). Rekla je i da je teško bolesna (tumor), a ja ne mogu da znam da li je to tačno. I sada sam u dilemi šta je moralnije da se uradi, da kažem prijatelju ili da ćutim?", navodi se u pismu.
Printscreen/Facebook/Духовне Поуке Светих Отаца наших
Otac Ljuba na početku naglašava kako je ovo pitanja našeg narodnog pada i na koja je teško dati odgovor objašnjavajući da se radi o jednom apsurdu hrišćanskog morala koji se traži gde ga prosto nema, a njegov odgovor vam prenosimo u celosti.
"Postavljate neke moralne norme na nemoralnoj osnovi, barem što se nas pravoslavnih hrišćana tiče. Kakva "veza“, molim vas? Zbog ovih stvari mi moramo da slušamo Crkvu. Zato ona i postoji – da nam objasni kako da živimo. Bez nje mi ne umemo da živimo, kao što se vidi u ovom slučaju! Ali kada ćemo to da shvatimo?
Ovo su jednostavna moralna pitanja koja pokazuju da je život izvan Crkve besmislen. Pa i ova "veza“ ovih ljudi koja ih ničim ne obavezuje pred Crkvom kao učiteljicom našeg života.
Ne postoji "veza“ u Crkvi nego brak sa svim zavetima i odgovornostima prema njemu, a u poslušanju Bogu. Oni žive bez blagoslova mnogih oblika i njihova zajednica takva je kakva je. Dakle bez pokajanja moralno nepopravljiva, promašena. Hrišćanski liberalizam bi da ovakvim vezama pruži neki moralni legitimitet dok na žalost njega u toj suštini nema. Jer oni žive u bludu (zabludi razumevanja samog se*sa). Dakle neiskreno i neposlušno prema Bogu i Crkvi i roditeljima i vama prijateljima i kome li sve još ne? Ovim svojim egoizmom i nesmirenim strastima svima prave probleme. I slika je još ružnija, jer se sumnja ko je otac deteta. Do čega smo mi došli u ovoj stihiji bluda koji se kod nas svakodnevno reklamira?
Šta god da rešite biće "moralno" i "nemoralno", a onoliko koliko je moralna ova veza. Ja bih njoj rekao da ide kod nekog svešteno-lica i ispovedi se i bezuslovno primi epitimiju, i naravno, sve lepo sama kaže svom "prvom" partneru (?). Jer to bi sveštenik morao od nje da traži a ne vi. A ako ne posluša, onda šta god da uradite u vezi sa time neće biti vaša greška."
BONUS VIDEO: OVO JE ČUDOTVORNA IKONA MANASTIRA TUMANE: Pred Bogorodicom Kurskom se dešavaju čuda
Igumanija manastira Svetog Đorđa u Brnjaku se osvrnula na skorašnji susret sa svojom prijateljicom, neuropsihijatrom, ali i zanimljivu konstataciju, koju joj je tada predočila doktorka.
Otac Josiah naglašava da nije potrebno biti veliki svetac da bismo izbegli ove zamke, već da budemo dovoljno razumni da prepoznamo šta nije dobro po nas.
Kada se desi da niti povezanosti oslabe i jedna po jedna krenu da pucaju, štetu nije nemoguće popraviti, a savet sveštenika Aleksandara Praščevića može pomoći kao prvi korak u obnovi zajednice - braka.
Od učenika do igumana, od progona do mirnog kraja, njegov put otkriva kako je mala monaška zajednica u Carigradu postala poslednja linija odbrane svetih ikona.
U crkvi Pokrova Presvete Bogorodice služena zaupokojena liturgija, a poruka njegovog sina Nemanje Krivokapića podsetila okupljene da zajedništvo u veri nadilazi granice života i smrti.
Bez struje i ikakvih oznaka, crkva-brvnara kod Duba vekovima krije ruske ikone, ratne tajne i neobično predanje o sili koja ju je sklonila od očiju ljudi, a do nje se ne dolazi slučajno.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Na tribini u Kraljevu profesor Vladimir Dimitrijević upozorava da mnogi danas traže čudesna rešenja kod vračara i hodža, zaboravljajući Boga i prave pravoslavne vrednosti, dok brak i moral gube svoj smisao.
Promenljiv početak i fiksni završetak čine ovaj post posebnim u crkvenom kalendaru, a njegova suština ne iscrpljuje se u jelovniku - naglasak je na unutrašnjem preobražaju, molitvi i pričešću kao središtu hrišćanskog života.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 3. sedmice po Vaskrsu otvara se pitanje koje ne nudi utehu, već suočavanje sa silama koje nadilaze ljudsku prirodu.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Promenljiv početak i fiksni završetak čine ovaj post posebnim u crkvenom kalendaru, a njegova suština ne iscrpljuje se u jelovniku - naglasak je na unutrašnjem preobražaju, molitvi i pričešću kao središtu hrišćanskog života.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 3. sedmice po Vaskrsu otvara se pitanje koje ne nudi utehu, već suočavanje sa silama koje nadilaze ljudsku prirodu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Simeona Persijskog po starom i Svetog prepodobnog Jakova Ispovednika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Pija V, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.