Printscreen /VK Video / Митрополит Тихон (Шевкунов)
Arhijerej Ruske pravoslavne crkve objašnjava zašto je pomoć drugima suština hrišćanskog života, kako prepoznati iskrenu potrebu i zašto su reči Svetog Jovana Zlatoustog i danas neprolazne – „Neka milostinja u tvojoj ruci orosi.“
Po učenju pravoslavne Crkve, milosrđe je temeljna vrlina koja uzdiže čoveka iznad pravde i omogućava mu da odrazi Božansku ljubav prema bližnjem. Ovaj duboki koncept lepo je objasnio vladika krimski Tihon, arhijerej Ruske pravoslavne crkve, govoreći o značaju milosrđa u hrišćanskom životu.
- Naravno, svi ljudi zaslužuju milosrđe - rekao je vladika Tihon u televizijskoj emisiji kanala Krim 24 i dodao:
- Gospod nam govori: "Kako želite da ljudi postupaju prema vama, tako i vi postupajte prema njima." Svi mi želimo da se prema nama pokaže milosrđe, čak i kada pogrešimo. To je prirodno.
Printscreen /VK Video / Митрополит Тихон (Шевкунов)
Vladika krimski Tihon
Milosrđe, prema rečima vladike, ne samo da nadmašuje pravdu, već prevazilazi i najstrože pojmove ispravnosti. Čak i kada se susretnemo sa očiglednim greškama drugoga, ako pokažemo milosrđe, sledimo put Božje ljubavi.
- Postoji izraz, možda danas zastareo, ali vrlo dubok: "Milosrđe se uzdiže iznad suda." To znači da je ono iznad pravde - istakao je vladika Tihon.
- Po pravdi, mogli bismo strogo kazniti čoveka i prekinuti svaki odnos s njim. Međutim, milosrđe nas uči da ostanemo uz njega, uprkos njegovim greškama. I to je bolje.
Međutim, vladika upozorava i na oprez u davanju pomoći – ljude koji manipulativno izazivaju saosećanje kako bi sebi pribavili korist. Sećajući se svog iskustva iz Sredinskog manastira u Moskvi, nadomak železničke stanice, vladika priča kako su mnogi dolazili tražeći novac za put.
Printscreen /VK Video / Митрополит Тихон (Шевкунов)
Vladika krimski Tihon
- Govorili su: "Oče, dajte mi novac za kartu, idem u Vladivostok." Mi bismo im nudili hranu, ali kada bismo predložili da naš brat poslušnik ode s njima i kupi kartu, gotovo svi bi odustali ili se ponašali nepristojno. Za više od 20 godina, samo jedna osoba je zaista prihvatila pomoć na taj način - priseća se vladika Tihon, a potom ističe:
- Sveti Jovan Zlatousti rekao je prelepe reči: "Neka milostinja u tvojoj ruci orosi." To znači – razmisli pre nego što daš. Nemoj žuriti. Promisli da li taj koji traži zaista treba tvoju pomoć - podseća vladika.
Ipak, u situacijama gde je nesreća i potreba očigledna, milosrđe ne bi trebalo da bude dovedeno u pitanje.
Winfried Rothermel / DPA / Profimedia
Milorđe je temeljna vrlina pravoslavlja, ali Sveti Jovan Zlatousti ukazuje nam na to da ima manipulativnih ljudi i da dobro razmislimo pre nego što nekome pružimo pomoć
- Gospod nam jasno kaže – bićemo suđeni po tome da li smo nahranili gladne, pomogli bolesne, podržali utamničene. Kada pomažemo drugima, činimo to Gospodu, jer je On sama ljubav i milost - kaže ovaj arhijerej Ruske pravoslavne crkve.
Vladika upozorava da je milosrđe suštinska vrlina koja se ne sme zameniti pukom formalnošću ili spoljnim izrazom pobožnosti.
- Ako se ogrnemo spoljnim izrazom pobožnosti, a ne činimo milosrđe, to je samo prazna fasada.
Milosrđe je, prema učenju pravoslavne Crkve, ne samo osnova hrišćanskog života, već i put ka istinskom osvećenju. Neka reči Svetog Jovana Zlatoustog budu vodilja svima: „Neka milostinja u tvojoj ruci orosi.“ Pažljivo, mudro i s ljubavlju.
Suočena s porastom suicida među mladima izazvanih delovanjem opasnih onlajn grupa, Ruska pravoslavna crkva uvodi smernice koje omogućavaju opelo u ovim specifičnim slučajevima.
Putovanje kroz duhovnu zaostavštinu tvorca Božanstvene liturgije i ugodnika Božjeg kroz oči monaha Ruske pravoslavne crkv, koji rečima oslikava njegovu predanost, podvige i nezamenjiv uticaj na liturgijski život
Dok su ratne strahote gutale Bosnu i Hercegovinu, protojerej-stavrofor Milorad Golijanin rizikovao je sve kako bi zaštitio dvojicu muslimanskih verskih vođa. Njegova vera u mir i ljudskost koštala ga je vida, ali njegova poruka o ljubavi i praštanju odzvanja i danas.
U besedi nakon bogosluženja, iguman Arsenije pozvao je vernike da decu uče o istinskom značaju darivanja i da se oslobode obmana savremenog doba oličenih u simbolu Deda Mraza, ističući Svetog Nikolu kao uzor milosrđa i zajedništva.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Fondacija „Ihtis“ donirala je 2.800 evra za obnovu gazdinstva porodice Bulatović u selu Bela Crkva kod Rožaja, potvrđujući da nijedna borba nije uzaludna kada se srca ujedine u milosrđu.
Sveštenik Trajko Vlajković sa Kosmeta, apelovao je na pravoslavne vernike da milosrđem i donacijama pomognu izgradnju gorionika u Hramu Svetog Cara Uroša, kako bi se očuvale freske i obezbedila bolja funkcionalnost svetinje.
Pravoslavna duhovnost nas uči da je bližnji u nevolji zapravo živa ikona Božija - on je ispit naše vere koji se pojavljuje onda kada ga najmanje očekujemo.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.