Printscreen/Instagram/skodafabija4668Teolog, protojerej-stavrofor Srpske pravoslavne crkve, propovjednik, filosof i romanopisac
Dok su ratne strahote gutale Bosnu i Hercegovinu, protojerej-stavrofor Milorad Golijanin rizikovao je sve kako bi zaštitio dvojicu muslimanskih verskih vođa. Njegova vera u mir i ljudskost koštala ga je vida, ali njegova poruka o ljubavi i praštanju odzvanja i danas.
U tami koja se nadvila nad Bosnom i Hercegovinom tokom ratnih devedesetih godina, zasijala je svetlost ljudskosti i vere u čoveka. Jedan sveštenik, protojerej-stavrofor Srpske pravoslavne crkve, propovjednik, filosof i romanopisac Milorad Golijanin, postao je simbol onoga što bi čovek trebalo da bude i u najtežim trenucima – ljudski.
Njegovo ime možda ostaje u senci, ali njegova dela govore glasnije od svakog imena. U vihoru rata 1992. godine, dok su smrt i mržnja kovitlale tragediju, ovaj sveštenik zadesio se u Vlasenici i odlučio je da ne izda ono najvažnije – svoju dušu, svoju veru i svoje svešteničko zvanje.
- Uvek sam hteo da budem samo sveštenik. Kako u miru, tako i u ratu - započinje svoju priču, dok njegove reči odišu snagom vere i dubinom žrtve. Kada su mu ponudili da postane komandir čete, odbio je, jer, kako kaže, nije mogao da podnese pomisao da jednoj majci donese vest da je izgubila dete - rekao je otac Milorad udokumentarnom filmu “Apostoli dobra”. .
- Ne mogu to da učinim. Neću detetu doneti majci i reći joj da je poginulo u ratu - dodao je.
Dok su drugi koračali putem osvete, otac Milorad je izabrao put milosti. Pred njim je stajala dilema koja bi slomila mnoge. Trebalo je da stradaju viđeniji pripadnici muslimanskog naroda, njihove efendije – ljudi koji su simbolizovali veru i zajednicu u toj tragediji. Međutim, ovaj sveštenik je odlučio drugačije.
Printscreen/Instagram/skodafabija4668
Teolog, protojerej-stavrofor Srpske pravoslavne crkve, propovjednik, filosof i romanopisac Milorad Golijanin
- Rekao sam: "Moje efendije, hodže – vernici druge vere, ujedno i ratni protivnici – biće mojom rukom spašeni". I sada, kad razmišljam kao slep čovek i sveštenik, nikada više ne bi smelo biti ratnih sukoba između pravoslavnih Srba i bosanskih muslimana - poručuje protojerej-stavrofor Milorad Golijanin
Taj čin milosrđa, čin koji je ratni vihor prekinuo, ovaj sveštenik platio je najskuplje – ostao je bez vida. Njegovo slepilo danas je podsećanje na to koliko je visoka cena mira, ali i koliko je dragocena vrednost ljudskog života.
- To ratno kolo, koje vekovima traje, prekinuo sam i to sam platio krvavom žrtvom. Evo, slepog vode kroz ovaj svet.
U vremenu kada su mnogi pali pred iskušenjem da mrze, otac Milorad je izabrao da voli. Kada su mu ponudili oružje, izabrao je krst. Njegove ruke nisu povukle obarač, već pružile utočište.
Ratovi donose samo pustoš, ostavljajući za sobom slepilo – ono telesno, koje je on ponosno podneo, i ono duhovno, koje razara čovečanstvo.
Sveštenik Milorad Golijanin je postao simbol toga kako vera u Boga i čoveka može nadjačati tamu rata. Njegova žrtva je opomena da mržnja nikada ne sme biti jača od ljubavi i da mir nema cenu. Neka njegove reči budu svetionik svima nama, jer na kraju, samo ljubav može zaustaviti ratno kolo.
Mada većina pravoslavnih vernika ne misli ništa loše kada kao sinonim za sveštenika koristi reč pop, trebalo bi naglasiti da, recimo, u Ruskoj pravoslavnoj crkvi, sveštenika ćete ozbiljno uvrediti ako ga oslovite sa "pope".
Pozivajući se na svešteničku praksu, protojerej Andrej Čiženko govori o pogrešnim stavovima, opasnim grehovima i svemu onome što nas udaljava od prave duhovnosti. Objašnjava kako da se pričestimo dostojno, u miru i strahu Božijem.
Sveštenici iz različitih delova pravoslavnog sveta razmatraju duboku dilemu: da li je zavisnost od nikotina samo fizička navika ili greh koji pogađa i telo i dušu? Njihova iskustva i duhovna učenja otkrivaju kako se ova strast može pretvoriti u opasnu prepreku za duhovni napredak i spasenje.
Iako mnogi ljudi čin celivanja ruke svešteniku doživljavaju samo kao delo ljubaznosti i izražavanje svoje vere u Isusa Hrista, ovaj gest ima mnogo dublje značenje i simboliku.
Otkrijte izuzetnu manastirsku poslasticu, u kojoj se med, orasi i pomorandža pretvaraju u slatki ritual koji spaja jednostavnost i duh monaške tradicije.
Pravoslavnih hrišćana u svetu ima između 200 i 260 miliona, a najviše ih je u zemljama Balkana, Rusiji i Grčkoj, gde vera i tradicija i dalje žive punim plućima.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 17. sredu po Duhovima vodi nas kroz vaskrsenje duše i otkriva kako Hristova snaga menja naš pogled na smrt.
Stihovi 34:37-38 podsećaju muslimane da je pravi put do Božije milosti kroz iskrenu veru i dobra dela, dok oni koji poriču Njegovu poruku suočavaju se s ozbiljnim posledicama.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja podseća da vera nije samo molitva – ona zahteva svakodnevni trud i aktivno delovanje, jer bez njega ni najiskrenija molitva ne donosi plod. U nastavku pročitajte oblomak iz Svetog pisma za 17. sredu po Duhovima.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Arhijerej Ruske pravoslavne crkve upozorava da spasenje nije u pripadnosti Crkvi i formi, već u ljubavi, pravdi i milosrđu – delima koja mogu ispunjavati i oni van pravoslavlja, dok pojedini hrišćani ostaju samo na rečima.
Suđenje Ivanu Hadravi, jereju pravoslavne crkve u Češkoj stavlja na ispit granice verskog angažmana u političkim sukobima i izaziva burne reakcije u crkvenim i društvenim krugovima.
Pravoslavnih hrišćana u svetu ima između 200 i 260 miliona, a najviše ih je u zemljama Balkana, Rusiji i Grčkoj, gde vera i tradicija i dalje žive punim plućima.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 17. sredu po Duhovima vodi nas kroz vaskrsenje duše i otkriva kako Hristova snaga menja naš pogled na smrt.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja podseća da vera nije samo molitva – ona zahteva svakodnevni trud i aktivno delovanje, jer bez njega ni najiskrenija molitva ne donosi plod. U nastavku pročitajte oblomak iz Svetog pisma za 17. sredu po Duhovima.
U grčkom selu Xyniada, zakopana ispod starog hrasta, otkrivena je čudotvorna ikona Majke Božije. Njena priča počinje viđenjem deteta, a nastavlja se kroz isceljenja.
Mitropoliti Nikanor i Lukijan služili su liturgiju pred prisustvom princa Nikolaja, dok patrijarh Porfirije poručuje da Bazjaš svedoči o vekovnoj veri i svetosavskim korenima Srba u Rumuniji.
Novi igumen manastira Svete Katarine na Sinaju, arhimandrit Simeon, javno se izvinjava vernicima i obećava jedinstvo, duhovnu obnovu i vernost vekovnoj pravoslavnoj tradiciji.
U grčkom selu Xyniada, zakopana ispod starog hrasta, otkrivena je čudotvorna ikona Majke Božije. Njena priča počinje viđenjem deteta, a nastavlja se kroz isceljenja.