Dok su ratne strahote gutale Bosnu i Hercegovinu, protojerej-stavrofor Milorad Golijanin rizikovao je sve kako bi zaštitio dvojicu muslimanskih verskih vođa. Njegova vera u mir i ljudskost koštala ga je vida, ali njegova poruka o ljubavi i praštanju odzvanja i danas.
U tami koja se nadvila nad Bosnom i Hercegovinom tokom ratnih devedesetih godina, zasijala je svetlost ljudskosti i vere u čoveka. Jedan sveštenik, protojerej-stavrofor Srpske pravoslavne crkve, propovjednik, filosof i romanopisac Milorad Golijanin, postao je simbol onoga što bi čovek trebalo da bude i u najtežim trenucima – ljudski.
Njegovo ime možda ostaje u senci, ali njegova dela govore glasnije od svakog imena. U vihoru rata 1992. godine, dok su smrt i mržnja kovitlale tragediju, ovaj sveštenik zadesio se u Vlasenici i odlučio je da ne izda ono najvažnije – svoju dušu, svoju veru i svoje svešteničko zvanje.
- Uvek sam hteo da budem samo sveštenik. Kako u miru, tako i u ratu - započinje svoju priču, dok njegove reči odišu snagom vere i dubinom žrtve. Kada su mu ponudili da postane komandir čete, odbio je, jer, kako kaže, nije mogao da podnese pomisao da jednoj majci donese vest da je izgubila dete - rekao je otac Milorad udokumentarnom filmu “Apostoli dobra”. .
- Ne mogu to da učinim. Neću detetu doneti majci i reći joj da je poginulo u ratu - dodao je.
Dok su drugi koračali putem osvete, otac Milorad je izabrao put milosti. Pred njim je stajala dilema koja bi slomila mnoge. Trebalo je da stradaju viđeniji pripadnici muslimanskog naroda, njihove efendije – ljudi koji su simbolizovali veru i zajednicu u toj tragediji. Međutim, ovaj sveštenik je odlučio drugačije.
Rajko Krivokapić, Marinko Jovanović i Dragutin Lalatović pušteni su iz prištinskog kazamata, a njihov povratak u Nikšić simbolizuje pobedu istine, hrabrosti i borbe za slobodu.
Vernici su se okupili na molitvenom sabranju, gde je episkop gornjokarlovački u nadahnutoj besedi govorio o tajni vremena, spasenju duše i putu ka svetosti.
Sultanijina darežljivost, legende o izgubljenom blagu i vekovna lepota čine Sultan Validinu džamiju u Sjenici jednim od najvažnijih spomenika islamske arhitekture u regionu.
Sveti Dositej je nedugo po dolasku za mitropolita zagrebačkog osnovao monašku svetu porodicu 1936. godine, što je još jedan dokaz da je naša Crkva monaholjubiva i manastiroljubiva.
Presveta Bogorodica mi je rekla da će se ispuniti sve što je zapisano u Svetom pismu. Dolazi treći svetski rat, 3/4 čovečanstva će biti uništeno, samo 1/4 ćovečanstva će biti spasena, pričala je Prepodobna Sofija Klisurska.
Iguman manastira Ribnica objašnjava kroz konkretne primere da li iza nečijih problema stoji bolest ili delovanje zlih sila, daje duhovne savete i ukazuje na molitveni put koji otkriva pravu prirodu patnje.
Pitanje koje nije jasno mnogima tiče se načina na koji se tradicija proslavljanja kućnog sveca prenosi na ženske članove porodice, posebno u slučajevima kada žena dolazi u novu porodicu, nakon braka.
Na današnji praznik, prisećamo se svedočanstava o događaju koji se odigrao pred ikonom Svetog velikomučenika Dimitrija u Solunu. Ovaj neobični susret sa svetiteljem, u trenutku kada su sile protiv pravoslavlja bile brojčano nadmoćnije, postao je simbol borbe za slobodu, veru i opstanak srpskog naroda.
U selu Mešinci kod Čačka Slobodan i Slađana s troje dece obeležili su krsnu slavu uz osvećenje slavskog kolača u domu, pokazujući kako pravoslavlje i običaji ostaju stubovi porodičnog života.
Uz molitvu, post, pokajanje i nesebičnu ljubav prema bližnjima, priprema za rođenje Hristovo postaje vreme duhovnog preobraženja i obnove vere. Otkrijte kako vam saveti duhovnih autoriteta mogu pomoći da ovaj dan dočekate sa radošću i mirom u srcu.
Arhijerej Ruske pravoslavne crkve objašnjava zašto je pomoć drugima suština hrišćanskog života, kako prepoznati iskrenu potrebu i zašto su reči Svetog Jovana Zlatoustog i danas neprolazne – „Neka milostinja u tvojoj ruci orosi.“
Rajko Krivokapić, Marinko Jovanović i Dragutin Lalatović pušteni su iz prištinskog kazamata, a njihov povratak u Nikšić simbolizuje pobedu istine, hrabrosti i borbe za slobodu.
Manastir je podignut između 548. i 565. godine, a pod upravom autonomne Sinajske crkve, koja je sastavni deo šire Grčke pravoslavne crkve. Nalazi se na listi Svetske baštine Uneska od 2002. godine.
Molitva nije samo izgovaranje reči, već neprekidni dijalog sa Bogom. Sveti Teofan Zatvornik otkriva kako da je doživimo srcem, pronađemo unutrašnji mir i ostvarimo dublju povezanost sa Gospodom
Zbog ovih čudotvornih lanaca crkva se bila nadaleko pročula, pa su „pod te sindžire da nađu spasa" u nju dolazili ne samo lokalni Grci, Turci i Srbi već i nevoljnici čak iz Persije i Egipta.
Od neobičnih fresaka Presvete Bogorodice sa krilima i Svetog Hristofora sa psećom glavom, do čudesnih isceljenja i manastirskih proizvoda – otac Teofil za portal religija.rs otkriva tajne ovog duhovnog bisera.
Molitva nije samo izgovaranje reči, već neprekidni dijalog sa Bogom. Sveti Teofan Zatvornik otkriva kako da je doživimo srcem, pronađemo unutrašnji mir i ostvarimo dublju povezanost sa Gospodom
Luksuz, zaborav i suvišni rituali zamenjuju molitve i dobra dela, narušavajući suštinu pravoslavne tradicije. Saznajte kako vratiti duhovnu dimenziju u sećanje na upokojne.