Printscreen/Instagram/skodafabija4668Teolog, protojerej-stavrofor Srpske pravoslavne crkve, propovjednik, filosof i romanopisac
Dok su ratne strahote gutale Bosnu i Hercegovinu, protojerej-stavrofor Milorad Golijanin rizikovao je sve kako bi zaštitio dvojicu muslimanskih verskih vođa. Njegova vera u mir i ljudskost koštala ga je vida, ali njegova poruka o ljubavi i praštanju odzvanja i danas.
U tami koja se nadvila nad Bosnom i Hercegovinom tokom ratnih devedesetih godina, zasijala je svetlost ljudskosti i vere u čoveka. Jedan sveštenik, protojerej-stavrofor Srpske pravoslavne crkve, propovjednik, filosof i romanopisac Milorad Golijanin, postao je simbol onoga što bi čovek trebalo da bude i u najtežim trenucima – ljudski.
Njegovo ime možda ostaje u senci, ali njegova dela govore glasnije od svakog imena. U vihoru rata 1992. godine, dok su smrt i mržnja kovitlale tragediju, ovaj sveštenik zadesio se u Vlasenici i odlučio je da ne izda ono najvažnije – svoju dušu, svoju veru i svoje svešteničko zvanje.
- Uvek sam hteo da budem samo sveštenik. Kako u miru, tako i u ratu - započinje svoju priču, dok njegove reči odišu snagom vere i dubinom žrtve. Kada su mu ponudili da postane komandir čete, odbio je, jer, kako kaže, nije mogao da podnese pomisao da jednoj majci donese vest da je izgubila dete - rekao je otac Milorad udokumentarnom filmu “Apostoli dobra”. .
- Ne mogu to da učinim. Neću detetu doneti majci i reći joj da je poginulo u ratu - dodao je.
Dok su drugi koračali putem osvete, otac Milorad je izabrao put milosti. Pred njim je stajala dilema koja bi slomila mnoge. Trebalo je da stradaju viđeniji pripadnici muslimanskog naroda, njihove efendije – ljudi koji su simbolizovali veru i zajednicu u toj tragediji. Međutim, ovaj sveštenik je odlučio drugačije.
Printscreen/Instagram/skodafabija4668
Teolog, protojerej-stavrofor Srpske pravoslavne crkve, propovjednik, filosof i romanopisac Milorad Golijanin
- Rekao sam: "Moje efendije, hodže – vernici druge vere, ujedno i ratni protivnici – biće mojom rukom spašeni". I sada, kad razmišljam kao slep čovek i sveštenik, nikada više ne bi smelo biti ratnih sukoba između pravoslavnih Srba i bosanskih muslimana - poručuje protojerej-stavrofor Milorad Golijanin
Taj čin milosrđa, čin koji je ratni vihor prekinuo, ovaj sveštenik platio je najskuplje – ostao je bez vida. Njegovo slepilo danas je podsećanje na to koliko je visoka cena mira, ali i koliko je dragocena vrednost ljudskog života.
- To ratno kolo, koje vekovima traje, prekinuo sam i to sam platio krvavom žrtvom. Evo, slepog vode kroz ovaj svet.
U vremenu kada su mnogi pali pred iskušenjem da mrze, otac Milorad je izabrao da voli. Kada su mu ponudili oružje, izabrao je krst. Njegove ruke nisu povukle obarač, već pružile utočište.
Ratovi donose samo pustoš, ostavljajući za sobom slepilo – ono telesno, koje je on ponosno podneo, i ono duhovno, koje razara čovečanstvo.
Sveštenik Milorad Golijanin je postao simbol toga kako vera u Boga i čoveka može nadjačati tamu rata. Njegova žrtva je opomena da mržnja nikada ne sme biti jača od ljubavi i da mir nema cenu. Neka njegove reči budu svetionik svima nama, jer na kraju, samo ljubav može zaustaviti ratno kolo.
Mada većina pravoslavnih vernika ne misli ništa loše kada kao sinonim za sveštenika koristi reč pop, trebalo bi naglasiti da, recimo, u Ruskoj pravoslavnoj crkvi, sveštenika ćete ozbiljno uvrediti ako ga oslovite sa "pope".
Pozivajući se na svešteničku praksu, protojerej Andrej Čiženko govori o pogrešnim stavovima, opasnim grehovima i svemu onome što nas udaljava od prave duhovnosti. Objašnjava kako da se pričestimo dostojno, u miru i strahu Božijem.
Sveštenici iz različitih delova pravoslavnog sveta razmatraju duboku dilemu: da li je zavisnost od nikotina samo fizička navika ili greh koji pogađa i telo i dušu? Njihova iskustva i duhovna učenja otkrivaju kako se ova strast može pretvoriti u opasnu prepreku za duhovni napredak i spasenje.
Iako mnogi ljudi čin celivanja ruke svešteniku doživljavaju samo kao delo ljubaznosti i izražavanje svoje vere u Isusa Hrista, ovaj gest ima mnogo dublje značenje i simboliku.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Evmenija Gortinskog i Svetu mučenicu Ariadnu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Svetu Tereziju od Dete Isusa, Jevreji obeležavaju Hol ha-Moed, peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik
Pravoslavna duhovnost nas uči da je bližnji u nevolji zapravo živa ikona Božija - on je ispit naše vere koji se pojavljuje onda kada ga najmanje očekujemo.
Bio je rok muzičar koji je tragao za smislom kroz različite filozofije i duhovne pravce, a danas je vladika Temistoklis i u Africi pomaže hiljadama ljudi gradeći škole, crkve i mesta nade za one kojima je pomoć najpotrebnija.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.