Printscreen/Instagram/skodafabija4668Teolog, protojerej-stavrofor Srpske pravoslavne crkve, propovjednik, filosof i romanopisac
Dok su ratne strahote gutale Bosnu i Hercegovinu, protojerej-stavrofor Milorad Golijanin rizikovao je sve kako bi zaštitio dvojicu muslimanskih verskih vođa. Njegova vera u mir i ljudskost koštala ga je vida, ali njegova poruka o ljubavi i praštanju odzvanja i danas.
U tami koja se nadvila nad Bosnom i Hercegovinom tokom ratnih devedesetih godina, zasijala je svetlost ljudskosti i vere u čoveka. Jedan sveštenik, protojerej-stavrofor Srpske pravoslavne crkve, propovjednik, filosof i romanopisac Milorad Golijanin, postao je simbol onoga što bi čovek trebalo da bude i u najtežim trenucima – ljudski.
Njegovo ime možda ostaje u senci, ali njegova dela govore glasnije od svakog imena. U vihoru rata 1992. godine, dok su smrt i mržnja kovitlale tragediju, ovaj sveštenik zadesio se u Vlasenici i odlučio je da ne izda ono najvažnije – svoju dušu, svoju veru i svoje svešteničko zvanje.
- Uvek sam hteo da budem samo sveštenik. Kako u miru, tako i u ratu - započinje svoju priču, dok njegove reči odišu snagom vere i dubinom žrtve. Kada su mu ponudili da postane komandir čete, odbio je, jer, kako kaže, nije mogao da podnese pomisao da jednoj majci donese vest da je izgubila dete - rekao je otac Milorad udokumentarnom filmu “Apostoli dobra”. .
- Ne mogu to da učinim. Neću detetu doneti majci i reći joj da je poginulo u ratu - dodao je.
Dok su drugi koračali putem osvete, otac Milorad je izabrao put milosti. Pred njim je stajala dilema koja bi slomila mnoge. Trebalo je da stradaju viđeniji pripadnici muslimanskog naroda, njihove efendije – ljudi koji su simbolizovali veru i zajednicu u toj tragediji. Međutim, ovaj sveštenik je odlučio drugačije.
Printscreen/Instagram/skodafabija4668
Teolog, protojerej-stavrofor Srpske pravoslavne crkve, propovjednik, filosof i romanopisac Milorad Golijanin
- Rekao sam: "Moje efendije, hodže – vernici druge vere, ujedno i ratni protivnici – biće mojom rukom spašeni". I sada, kad razmišljam kao slep čovek i sveštenik, nikada više ne bi smelo biti ratnih sukoba između pravoslavnih Srba i bosanskih muslimana - poručuje protojerej-stavrofor Milorad Golijanin
Taj čin milosrđa, čin koji je ratni vihor prekinuo, ovaj sveštenik platio je najskuplje – ostao je bez vida. Njegovo slepilo danas je podsećanje na to koliko je visoka cena mira, ali i koliko je dragocena vrednost ljudskog života.
- To ratno kolo, koje vekovima traje, prekinuo sam i to sam platio krvavom žrtvom. Evo, slepog vode kroz ovaj svet.
U vremenu kada su mnogi pali pred iskušenjem da mrze, otac Milorad je izabrao da voli. Kada su mu ponudili oružje, izabrao je krst. Njegove ruke nisu povukle obarač, već pružile utočište.
Ratovi donose samo pustoš, ostavljajući za sobom slepilo – ono telesno, koje je on ponosno podneo, i ono duhovno, koje razara čovečanstvo.
Sveštenik Milorad Golijanin je postao simbol toga kako vera u Boga i čoveka može nadjačati tamu rata. Njegova žrtva je opomena da mržnja nikada ne sme biti jača od ljubavi i da mir nema cenu. Neka njegove reči budu svetionik svima nama, jer na kraju, samo ljubav može zaustaviti ratno kolo.
Mada većina pravoslavnih vernika ne misli ništa loše kada kao sinonim za sveštenika koristi reč pop, trebalo bi naglasiti da, recimo, u Ruskoj pravoslavnoj crkvi, sveštenika ćete ozbiljno uvrediti ako ga oslovite sa "pope".
Pozivajući se na svešteničku praksu, protojerej Andrej Čiženko govori o pogrešnim stavovima, opasnim grehovima i svemu onome što nas udaljava od prave duhovnosti. Objašnjava kako da se pričestimo dostojno, u miru i strahu Božijem.
Sveštenici iz različitih delova pravoslavnog sveta razmatraju duboku dilemu: da li je zavisnost od nikotina samo fizička navika ili greh koji pogađa i telo i dušu? Njihova iskustva i duhovna učenja otkrivaju kako se ova strast može pretvoriti u opasnu prepreku za duhovni napredak i spasenje.
Iako mnogi ljudi čin celivanja ruke svešteniku doživljavaju samo kao delo ljubaznosti i izražavanje svoje vere u Isusa Hrista, ovaj gest ima mnogo dublje značenje i simboliku.
Poglavar Bugarske pravoslavne crkve otkriva zašto ne priznaje raskolničku Pravoslavnu crkvu Ukrajine i zašto veruje da podela unosi duhovnu konfuziju među pravoslavne vernike širom sveta
Kako podvizi kosovskih mučenika i pouke Jevanđelja i danas osvetljavaju put u trenucima iskušenja i pozivaju na nepokolebljivu odanost i unutrašnju snagu.
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
U jednom obraćanju otac Oliver Subotić se dotakao palog anđela objašnjavajući da je njegova prevara izvedena u krugovima koji smatraju da on ne postoji, kao i da to đavolu odgovara.
Poglavar Bugarske pravoslavne crkve otkriva zašto ne priznaje raskolničku Pravoslavnu crkvu Ukrajine i zašto veruje da podela unosi duhovnu konfuziju među pravoslavne vernike širom sveta
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
Dok monasi upozoravaju na sve češće napade na pravoslavce na Bliskom Istoku, patrijarh Jerusalima apeluje da se zaštiti vera i istorijsko prisustvo hrišćana u Svetoj Zemlji.
Sa planine Mučanj pruža se neverovatan pogled na skoro pola Srbije, a najveći vrh prostire se na 1534 metara nadmorske visine, koji je poznat i kao Jerinin grad.
Od trenutka krštenja pa sve do poslednjeg dana, reči Simvola vere prate čoveka na njegovom duhovnom putu, podsećajući ga na najdublje istine vere i obećanje večnog života u Carstvu nebeskom.
Jednostavna, mirisna poslastica koju je mati Atanasija iz manastira Rukumija godinama čuvala – spoj molitve, vina i meda koji daje posebnu radost postu.
Opaki Adrijan saznavši da su i Ipatije i Teodul postali hrišćani pod uticajem Leontija, naredi o je da ih bez poštede biju, a potom da im glave odseku.