Sveštenici iz različitih delova pravoslavnog sveta razmatraju duboku dilemu: da li je zavisnost od nikotina samo fizička navika ili greh koji pogađa i telo i dušu? Njihova iskustva i duhovna učenja otkrivaju kako se ova strast može pretvoriti u opasnu prepreku za duhovni napredak i spasenje.
Pitanje koje izaziva polemike, jer se ne postavlja samo pred vrata duše, već i pred vrata našeg zdravlja i spasenja. Pušenje, kao strast koja nije samo telesna, već duboko duhovna, izaziva veliku dilemu u društvu, ali i među onima koji su pozvani da vode duše – sveštenicima.
Pet sveštenika, iz različitih delova pravoslavnog sveta, govore o tome da li je pušenje greh, donoseći svoja lična iskustva i duhovna učenja. Svaka reč koju izgovaraju otkriva duboku istinu o tome kako nešto što se naizgled čini trivijalnim može biti smrtno ozbiljno – za telo, dušu, i konačno, za odnos čoveka sa Bogom.
Printscreen/Youtube/tvsoyuz
Otac Pavel
Sveštenik Pavel Gumerov:
– Nesumnjivo je da je pušenje greh. Podeliću s vama jedno svešteničko iskustvo: pričešćivao sam ljude na samrtnoj postelji, prisustvovao sahranama i video da je smrt mnogih neposredno bila vezana za pušenje. Pritom je izuzetno teško izbaviti se iz te pogubne zavisnosti.
Jednom prilikom saborovao sam i pričešćivao ženu koja je bila na samrti. Umirala je od raka grkljana, ali čak ni u tom stanju nije mogla da se odrekne pušenja. Neposredno pred pričešće povukla je nekoliko dimova. Ipak, budući da je bila na samrti, nisam mogao da je ne pričestim. Koliko tek ljudi umire od raka pluća, izazvanog pušenjem! Duvan ne uništava samo disajne organe već i čitav organizam.
Pogubnost te navike, koja izaziva ozbiljnu zavisnost, ogleda se i u tome što mnogi pušači ne mogu da se pričeste. Ako ustaješ u sitne sate da zapališ cigaretu, pa opet i ujutru, kako ćeš moći da pristupiš Svetom Pričešću? Čak i ako uspeš da se uzdržiš i pričestiš, šta potom? Čim izađeš iz hrama, posegnućeš za cigaretom. Tako to grešno zadovoljstvo lišava pušača blagodati Svete Tajne.
Mit je da je nemoguće odreći se pušenja. Lično poznajem nekoliko ljudi koji su godinama pušili, čak i po 30–40 godina, ali su uz Božiju pomoć uspeli da prestanu. Uz iskrenu molitvu i veru, sve je moguće. Ako se čovek obrati Bogu, On će mu pomoći da se oslobodi ove pogubne strasti.
Printscreen/Youtube/БИБЛИЯ и толкования - Экзегет.ру
Otac Valerije
Sveštenik Valerije Duhanin:
– Čak i na kutiji cigareta piše da „pušenje ubija“. Kako nešto što ubija, šteti zdravlju, muči i pušača i njegove bližnje, može da ne bude greh?
Svi naši grehovi mogu se podeliti u tri grupe: na grehe protiv Boga, protiv bližnjih i protiv samog sebe. Jasno je da je pušenje greh protiv sebe, jer čovek svesno skraćuje svoj život, tojest razara neprocenjivi Božji dar, koji mu je dat za spasenje duše. Ali, u drugom smislu, to je takođe i greh protiv bližnjih, koji su prinuđeni da udišu duvanski dim na javnim mestima.
Pušenje je zavisnost. Ono porobljava volju čoveka, tera ga da iznova i iznova traga za svojim zadovoljstvom. U principu, tu vidimo sve priznake grešne strasti. A strast, kao što je poznato, samo opterećuje dušu novim mukama i oduzima joj slobodu.
Ponekad pušači govore da im cigarete pomažu da se usredsrede i vraćaju im duševni mir. Iako je poznato da nikotin štetno deluje na mozak i nervni sistem, ta iluzija spokoja proizilazi iz toga što nikotin usporava receptore velikog mozga. Nema tog čoveka kome je pušenje pomoglo na bilo koji način, i uveren sam da na celom svetu nema pušača koji makar jedanput nije zažalio što je postao zavistan od nikotina.
U cilju opravdavanja pušenja često se navodi primer pravoslavne Grčke, gde kažu da puše čak i sveštenici. Zaista, u Grčkoj je najveći broj pušača po glavi stanovnika. Ali to nije dobro. Moguće je da se tamo pušenje popularizovalo kroz pritisak islamske tradicije, jer kod njih se na to blagonaklono gleda. Međutim, ako pogledamo Svetu Goru, koja je primer strogog duhovnog života za ceo pravoslavni svet, kao i za Grčku, videćemo da tamo duvana uopšte nema. Prepodobni Pajsije Svetogorac čvrsto je osuđivao pušenje, kao i Prepodobni starac Siluan Atonski.
Printscreen/Youtube/Телеканал Тува 24
Otac Dimitrije
Sveštenik Dimitrije Šiškin:
– Da li je pušenje greh? Naravno da jeste. Mada se u današnje vreme u Grčkoj to ne smatra grehom. Ali ne moramo da razbijamo glavu oko toga! Čak i na intuitivnom nivou mi shvatamo da je pušenje nešto negativno – sav taj dim, neprijatan miris, šteti zdravlju...
A ono što je najgore – pušenje je strast, i tu ne može biti nikakve sumnje. Istine radi, u mladosti sam pušio. Ne previše dugo, jedno pet godina, ali sa takvim žarom da sam pušio čak i najjeftinije cigarete. Onaj ko zna šta je to, razumeće. Što sam dublje tonuo u tu pogubnu strast, sve više sam shvatao da moram da se izbavim od nje, iako tada još nisam bio kršten.
Međutim, moja savest je tako osećala. I tako, posle pet godina pušenja, proveo sam tri godine „ostavljajući“ cigarete, ali mi to nikako nije polazilo od ruke. Jasno pamtim svoje osećaje. Budio sam se ujutru odlično raspoložen i rešen da više ne pušim, ali do sredine dana to raspoloženje prolazi, ceo svet izgleda tamnije i sve se čini pustim i besmislenim bez cigarete. To je prvi i najbolji primer strasti.
Tako mi je dolazilo posle ručka, trudim se da nešto radim, ali mi dođe misao na um: uzmi samo jednu! Zapališ sa uživanjem, „raduješ se životu“, a posle kratkog vremena, s tugom, misliš: opet sam posustao. I faktički opet počinješ da pušiš. Dešavalo se i sledeće: izdržim bez cigarete nedelju, dve, i već počinjem da mislim da sam „heroj“, posle se nađem sa društvom, opustim se i dozvolim sebi da pomislim: „Jedna cigareta ne pravi neku razliku“, ispušiš je i opet shvatiš: omanuo sam. I taman snova počinješ da pušiš i mučiš se jer ne možeš da izađeš na kraj sa tom pogubnom navikom.
Štaviše, čak i kad sam prestao da pušim, sledećih nekoliko godina sam sanjao da sam opet posustao i osećao sam taj užas i žalost. To znači da je strast nastavila da živi u duši. Kako neko posle toga može da kaže da pušenje nije greh?
Apostol Pavle kaže: „Sve mi je slobodno, ali nije sve na korist; sve mi je slobodno, ali neću da šta ovlada mnome.“ (1 Kor. 6:12).
Printscreen/Youtube/Священник Игорь Сильченков
Otac Igor
Sveštenik Igor Siljčenkov:
– Naravno da je pušenje greh. Kao i sve što je besmisleno. Kakav je smisao u pušenju? Može li čovek dobiti išta dobro od toga? Tu nema ničeg dobrog i nikakvog smisla. A Gospod je sve stvorio premudro i promišljeno. „Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro beše veoma.“ (Postanje 1:31). Znači, pušenje protivreči zamisli Božijoj o čoveku, kao i sve ostalo što je besmisleno i nepotrebno.
Ne smemo da zaboravimo da pušenje na mnoge načine šteti čoveku. A sve ono što šteti, ili muči čoveka, Bogu nije po volji. Svi dobro znamo kakva je škodljivost u pitanju. Pušenje dovodi do pogoršanja zdravlja, koje nam je Bog dao kako bismo se trudili na spasenju svoje duše. Tu je još i materijalna šteta, jer traćimo novac na besmislicu, a mogli bismo da ga potrošimo na nešto dobro, na primer na milostinju.
Međutim, glavna šteta od pušenja je, naravno, duhovna. „Duvan slabi dušu, umnožava i osnažuje strasti, mrači razum i razara zdravlje sporom smrću. Razdražljivost i jad – to su bolesti duše, koje izaziva pušenje duvana“ – tako nas podučava Prepodobni Amvrosije Optinski. Pored toga, mi postajemo robovi tog greha. „Zaista, zaista vam kažem da je svaki koji čini greh rob grehu“ (Jn. 8:34). A mi smo pozvani da nađemo slobodu u Hristu: „I poznaćete istinu, i istina će vas izbaviti“ (Jn. 8:32). Dar ljubavi može primiti samo onaj ko je našao slobodu u Hristu.
Stoga, neka nam Gospod pomogne da se izbavimo od svega što nam šteti i što je nepotrebno, kako bismo živeli u radosti i ljubavi, i ne mučili se sada i u večnosti. I da zavisimo jedino od Svetoga Boga, a ne od cigareta, grešnih zadovoljstava i, na kraju krajeva, od samog đavola, koji se i krije iza svega toga.
Printscreen/Rutube
Otac Maksim
Sveštenik Maksim Gorožankin:
– Svako od nas otprilike zna kako izgleda pakla cigareta. Na njoj je velikim slovima napisano: „pušenje ubija“. Eto, samo iz toga već možemo zaključiti da li je greh ono što nas ubija. Naravno da jeste.
Ljudi se često obraćaju Gospodu i mole za zdravlje. Većina naših molitava, u određenoj meri, tiče se zdravlja. Ljudi jedni drugima žele zdravlje, čak i kad se pozdravljaju. Ali da li mi čuvamo zdravlje koje nam je darovao Gospod?
Da li se većina nas bavi sportom, svako jutro radi vežbe? Mislim da malo nas to radi. Mi jedemo pred spavanje, iako znamo da to ne treba da radimo. Previše se hranimo, što dovodi do gojaznosti i zdravstvenih problema. A mi moramo da čuvamo to što nam je dao Gospod. Da čuvamo svoje zdravlje. Pušenje nam u tome ne može pomoći, od toga nećemo postati zdraviji.
Svi mi sasvim dobro znamo kakvi su rizici vezani za pušenje: to su i razne onkološke bolesti, bolesti digestivnog trakta i narušavanje moždane aktivnosti… U prošlosti pušači nisu bili svesni kako duvan šteti njihovom zdravlju.
Međutim, danas, kada se zna da pušenje šteti, ko puši, taj svesno čini greh, jer svesno uništava svoje zdravlje. I ako pušač bude molio Gospoda: „Gospode, podari mi zdravlje!“, kako će njega videti Bog? I kako možeš da tražiš od Boga zdravlje, istim tim ustima kojima si taman pre molitve ispušio cigaretu? To je prava besmislica. Blatantno protivrečje. A Gospod nas poziva ka celovitosti, da celovito mislimo. Zašto mi čitamo Jevanđelje? Da bismo mislili jevanđelski, da bi naš um bio u Hristu.
printscreen/youtube/zlatno doba
Jevanđelje čitamo da bismo mislili jevanđelski, da bi naš um bio u Hristu
Na kraju, pitanje pušenja nije samo pitanje fizičkog zdravlja, već i duhovne discipline. U pravoslavnoj tradiciji, svaki čin, pa tako i navika koju praktikujemo, treba da bude usmeren ka čišćenju duše i uspinjanju ka Bogu. Sveštenici koji su se osvrnuli na ovu problematiku pozivaju nas da preispitamo vlastite strasti, jer upravo kroz njih možemo videti svoju unutrašnju borbu i nastojanje za spasenjem.
U svetlu njihovih reči, pozvani smo da se oslobodimo svega što nas udaljava od čistote duše, a pušenje, kao i mnoge druge navike, može biti samo prepreka na tom putu. Naša duhovna odgovornost je da prepoznamo te prepreke i, uz Božiju pomoć, nastavimo sa težnjom ka duhovnoj slobodi.
Celivanje ruke svešteniku simbolizuje zahvalnost za njegovu ulogu posrednika između vernika i Isusa Hrista, dok je i znak poštovanja prema Hristu, jer sveštenik deluje u njegovo ime.
Pozivajući se na svešteničku praksu, protojerej Andrej Čiženko govori o pogrešnim stavovima, opasnim grehovima i svemu onome što nas udaljava od prave duhovnosti. Objašnjava kako da se pričestimo dostojno, u miru i strahu Božijem.
Uz blagoslov vladike Atanasija, u jednom od najvažnijih manastira Srpske crkve, sveštenici Eparhije su, u sabornosti, pristupili Svetoj tajni ispovesti i pokajanja, nakon čega je usledila trpeza ljubavi.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.
Situacija je sada pod kontrolom u većini gradova i opština Republike Srpske. Ukinute su vanredne mere i u gotovo svim opštinama situacija se normalizuje.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.
Situacija je sada pod kontrolom u većini gradova i opština Republike Srpske. Ukinute su vanredne mere i u gotovo svim opštinama situacija se normalizuje.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Pod maskom pobožnosti krije se obmana – dvojica samozvanaca, bez blagoslova i kanonskog priznanja, obavljaju bogosluženja i zbunjuju vernike. Mitropolija nemačka Grčke pravoslavne crkve upozorava: čuvajte se onih koji nisu deo kanonskih pravoslavnih crkava.