Borislav Troshev / AFP / ProfimediaPo učenju Svetog Serafima Sveća je naša vera, fitilj je naša nada, a plamen je ljubav koja sjedinjuje veru
Ruski svetac, čudotvorac i utešitelj onih u nevolji, ukazuje na način života koji vodi ka duhovnoj čistoti i unutrašnjem miru.
U srcu pravoslavnog sveta, ime Svetog Serafima Sarovskog zrači svetlošću molitve, poniznosti i nesebične ljubavi prema Bogu i ljudima. Ovaj svetitelj, kojeg vernici širom pravoslavnog sveta časte kao čudotvorca i utešitelja onih u nevolji, svojim je životom i rečima osvetljavao staze kojima hode oni koji traže mir i istinu u veri. Njegovo tumačenje ljudske duše i njenog puta kroz ovaj svet ostalo je neraskidivo usađeno u duhovne temelje pravoslavlja.
Jedna od najslikovitijih i najnadahnutijih misli Svetog Serafima dolazi iz poređenja ljudskog života sa svećom: "Sveća je naša vera, fitilj je naša nada, a plamen je ljubav koja sjedinjuje veru," govorio je svetac, upućujući verni narod na jednostavnu, ali sveobuhvatnu sliku duhovnog puta. U njegovoj skromnoj keliji, osvetljenoj zlatnim plamenom nebrojenih sveća, rađale su se reči koje i danas svetle u dušama vernika
Sveti Serafim je posmatrao kako plamen sveće osvetljava ikone i obasjava lica onih koji su se okupljali da traže utehu i savet. Tada bi podsećao da sveća simbolizuje veru – osnovu na kojoj se oslanjamo. Fitilj, srce koje napaja plamen, jeste naša nada, nepresušni izvor snage. A ta vatra, koja spaja vosak i fitilj u savršen sklad svetlosti, jeste ljubav – najuzvišenija od svih vrline, koja sjedinjuje veru sa svime što ona nosi.
MAXIM MARMUR / AFP / Profimedia
Ikona Svetog Serafima Sarovskog
Njegove reči: "Život naš može se uporediti sa svećom napravljenom od voska i fitilja, koja gori plamenom koji smo mi zapalili," podsećaju da smo mi sami odgovorni za svoju duhovnu svetlost. Ako je sveća loše napravljena, ako smo u srcu nečisti i udaljeni od vrlina, plamen, kada ga upalimo, može ispuštati neprijatan miris. Tako je, naglašavao je, i sa životom grešnika, čije duhovno stanje odaje nečistoću.
Posmatranje plamena sveće u crkvenoj tišini pruža vernicima poseban trenutak za promišljanje. Sveti Serafim je poučavao da gledajući kako sveća polako sagoreva pred licem Božijim, možemo razmišljati o svojoj prolaznosti, o putovanju od početka do kraja. "Kao što sveća sagoreva i topi se pred licem Božijim, tako se i svaki trenutak našeg života polako nestaje, približavajući se svom kraju." Ova misao, reče, treba da nas ohrabri da se molimo sa usrdnošću i skromnošću, znajući da se naše vreme topi, da svaka molitva treba da bude puna vere, nade i ljubavi.
Shutterstock
Po učenju Svetog Serafima sveća je naša vera, fitilj je naša nada, a plamen je ljubav koja sjedinjuje veru
Pouka Svetog Serafima, izgovorena s nežnošću i razumevanjem ljudske slabosti, jeste poziv da naš život bude poput sveće od čistog voska koja gori i gasi se bez neprijatnog mirisa.
“Sveća lošeg kvaliteta pri paljenju i gašenju ispušta neprijatan miris. Tako je i sa životom grešnika”, govorio je Sveti Serafim.
To je ideal kojem stremimo – svetlost koja ne samo da obasjava naš put već i put svih onih koje susrećemo. Njegov primer i danas osvetljava puteve vernika, podstičući ih da žive životom koji sija ljubavlju i čistoćom, poput plamena sveće u molitvenoj tišini.
Svakodnevne situacije u toku dana nas mogu navesti na "gunđanje" međutim, kada prođe izvesni period shvatamo da smo u pojedinim trenucima ipak moli da odreagujemo drugačije.
Uz veru, poslušnost, milosrđe i molitvu, kao duhovne principe, promišljeno davanje i disciplinu u trošenju pronaći finansijski mir i živeti u slobodi darovanoj od Hrista.
Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo posetio je Gvatemalu, gde su monasi primili sveštenički čin, a zajednice različitih naroda pronašle duhovno utočište pod okriljem pravoslavne crkve.
Bivši državni tužilac Arizone i novoimenovani ambasador SAD u Srbiji primio je blagoslov episkopa losanđeleskog i zapadnoameričkog pred početak diplomatske misije – emotivan susret u Finiksu ispunjen duhovnim i narodnim jedinstvom.
Nova pravna odredba, koja uskoro stupa na snagu, izazvala je masovne pobune hrišćanske zajednice u Arunačal Pradešu, dok kritičari upozoravaju na ozbiljne posledice po verska i ljudska prava.
Iako mnogi veruju da crveni konac štiti od zlih sila, ruski naučnik tvrdi da nas duboka duhovna dimenzija ovog okultnog simbola može odvesti na pogrešan put.
Ukrajinske vlasti nasilno ušle u hram, uklonile mošti svetitelja i izazvale međunarodne reakcije. Zahtev upućen UN-u – hoće li svetska zajednica zaštititi ovo pravoslavno nasleđe?
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.
Moć skromnosti i nepokolebljiva ljubav prema Gospodu i ljudima, kao i celokupno duhovno nasleđe jednog od najvećih ruskih svetitelja, inspirišu verni narod do današnjeg dana.
Iako mnogi veruju da crveni konac štiti od zlih sila, ruski naučnik tvrdi da nas duboka duhovna dimenzija ovog okultnog simbola može odvesti na pogrešan put.
Ukrajinske vlasti nasilno ušle u hram, uklonile mošti svetitelja i izazvale međunarodne reakcije. Zahtev upućen UN-u – hoće li svetska zajednica zaštititi ovo pravoslavno nasleđe?
Pravoslavlje uči da je brak zajednica ljubavi, u kojoj oba partnera, kroz međusobnu podršku i poštovanje, imaju ulogu da rastu i postignu duhovnu zrelost.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Nekada simbol topline bakine kuhinje, danas duhovna gozba i u dane posta – sa suvim voćem, orasima i medom, sutlijaš ostaje poslastica koja spaja prošlost i sadašnjost, podsećajući nas na lepotu jednostavnih darova.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.