Foto: SPC / Eparhija buenosajreska i južno-centralnoamerička
Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo posetio je Gvatemalu, gde su monasi primili sveštenički čin, a zajednice različitih naroda pronašle duhovno utočište pod okriljem pravoslavne crkve.
U drevnoj zemlji Maja, gde odzvanja vekovni šapat prastarih svetinja, dogodio se prizor ispunjen duhovnom radošću. Na aerodromu La Aurora u Gvatemali, pod nebom koje svedoči kako svetlost rasejava tamu, episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo stupio je na tlo, dočekan s hrišćanskom ljubavlju i verom od igumanije Ines, sestara Marije i Jovane, i dečjeg zbora manastira Svete Trojice. Ta scena bila je slika susreta srca koje kuca za Hrista.
Sa vladikom Kirilom, u višednevnu posetu Gvatemali stigli su protosinđel Simeon iz Kolumbije i protoprezviter Ignatije Miranda, ispunjeni misijom koja prelazi granice jezika i vremena. Tog dana, miris tamjana i toplina molitvi ispunili su prostor, obasjavajući ga plamenom pravoslavne vere koja se u poslednjim decenijama širi po španskom govornom području.
Foto: SPC / Eparhija buenosajreska i južno-centralnoamerička
Na praznik Svetog Arsenija Sremskog, vladika Kirilo je sasluživao episkopu Osiju u manastiru Svete Trojice
Vladika je održao bratski sastanak sa sveštenstvom svoje eparhije i istakao izazove Crkve u modernom dobu, ukazujući na potrebu za čvrstim svedočenjem vere.
Uoči praznika Svetog Dimitrija, episkop je služio večernje sa petohlebnicom u hramu Svete Trojice, dok je arhimandrit Rafailo ispred vernog naroda upoznao dvojicu iskušenika, Vladimira i Draganu, koji su tom prilikom zapečatili svoj zavet postrigom, primivši monaška imena – Lazar i Marija. Te reči, ispunjene dubokom simbolikom, odjeknule su u hramu. Kao što je Lazar bio podignut iz groba, tako i ova nova duša biva oživljena za večno služenje Gospodu.
Foto: SPC / Eparhija buenosajreska i južno-centralnoamerička
Potomci Maja i Inka dočekuju srpskog vladiku
Na Mitrovdan, sveta liturgija obasjala je novo poglavlje misionarskog poduhvata. Monah Lazar, poreklom iz naroda Inka, zapečatio je svoje zavete primanjem đakonskog čina, čuvajući veru svojih predaka i ponosno noseći baklju svetlosti Hristove u svom Peruu. Sveti Dimitrije, zaštitnik vojnika i branitelja, kao da je nadzirao ovaj istorijski trenutak.
I konačno, na dan svetog Arsenija Sremskog, arhiepiskopa srpskog, vladika Kirilo je sasluživao episkopu Osiju, prvom vladici Carigradske patrijaršije iz naroda Maja. Nebo iznad jezera Amatitlan bilo je tiha pozornica za susret naroda koji su kroz vekove tražili Božiji put. Igumanija Ines, posvećenim srcem, nagrađena je ordenom Svetih apostola Petra i Pavla, svedočeći da je plod misionarskog rada duhovna svetlost koja obasjava čak i najmračnije kutke ljudskog postojanja.
Tako je plamen pravoslavne vere, nošen snagom molitve i ljubavlju prema bližnjem, ukorenjen u zemljama Latinske Amerike, oživeo i nastavio da sija poput svetlosti koja nikada ne bledi. Taj plamen je oslonac i nada, ne samo za verne, već za sve one koji traže istinu u vremenu punom izazova.
Priča o luksuznom vozilu, koje je privuklo pažnju meštana mioničkog kraja, dovela je do nesporazuma i pogrešnih predstava o životu monaha. Jeromonah Arsenije razjasnio je situaciju, pozivajući na smirenost i oprez u prosuđivanju.
Obraćanje Gospodu se praktikuje kroz četiri stepena, od telesne molitve do molitve bez reči, pri čemu svaki stepen zahteva dublje povezivanje uma i srca s Bogom.
Svetlost kandila nije samo plamen, već vodič ka duhovnom buđenju i podsećanje na Hristovu prisutnost u nama. Sveti vladika Nikolaj ukratko je objasnio razloge zbog kojih je ova svetlost važna za svaki verujući dom i srce.
Svakodnevne situacije u toku dana nas mogu navesti na "gunđanje" međutim, kada prođe izvesni period shvatamo da smo u pojedinim trenucima ipak moli da odreagujemo drugačije.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Pravoslavnih hrišćana u svetu ima između 200 i 260 miliona, a najviše ih je u zemljama Balkana, Rusiji i Grčkoj, gde vera i tradicija i dalje žive punim plućima.
Tumačeći priču o bludnom sinu, episkop budimljansko-nikšićki govorio je o ljubavi, zajednici i opasnostima trgovačkog odnosa prema Bogu i Crkvi, naglasivši da je jedini pravi put - davanje srca i traženje Carstva nebeskog.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.