Foto: SPC / Eparhija buenosajreska i južno-centralnoamerička
Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo posetio je Gvatemalu, gde su monasi primili sveštenički čin, a zajednice različitih naroda pronašle duhovno utočište pod okriljem pravoslavne crkve.
U drevnoj zemlji Maja, gde odzvanja vekovni šapat prastarih svetinja, dogodio se prizor ispunjen duhovnom radošću. Na aerodromu La Aurora u Gvatemali, pod nebom koje svedoči kako svetlost rasejava tamu, episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo stupio je na tlo, dočekan s hrišćanskom ljubavlju i verom od igumanije Ines, sestara Marije i Jovane, i dečjeg zbora manastira Svete Trojice. Ta scena bila je slika susreta srca koje kuca za Hrista.
Sa vladikom Kirilom, u višednevnu posetu Gvatemali stigli su protosinđel Simeon iz Kolumbije i protoprezviter Ignatije Miranda, ispunjeni misijom koja prelazi granice jezika i vremena. Tog dana, miris tamjana i toplina molitvi ispunili su prostor, obasjavajući ga plamenom pravoslavne vere koja se u poslednjim decenijama širi po španskom govornom području.
Foto: SPC / Eparhija buenosajreska i južno-centralnoamerička
Na praznik Svetog Arsenija Sremskog, vladika Kirilo je sasluživao episkopu Osiju u manastiru Svete Trojice
Vladika je održao bratski sastanak sa sveštenstvom svoje eparhije i istakao izazove Crkve u modernom dobu, ukazujući na potrebu za čvrstim svedočenjem vere.
Uoči praznika Svetog Dimitrija, episkop je služio večernje sa petohlebnicom u hramu Svete Trojice, dok je arhimandrit Rafailo ispred vernog naroda upoznao dvojicu iskušenika, Vladimira i Draganu, koji su tom prilikom zapečatili svoj zavet postrigom, primivši monaška imena – Lazar i Marija. Te reči, ispunjene dubokom simbolikom, odjeknule su u hramu. Kao što je Lazar bio podignut iz groba, tako i ova nova duša biva oživljena za večno služenje Gospodu.
Foto: SPC / Eparhija buenosajreska i južno-centralnoamerička
Potomci Maja i Inka dočekuju srpskog vladiku
Na Mitrovdan, sveta liturgija obasjala je novo poglavlje misionarskog poduhvata. Monah Lazar, poreklom iz naroda Inka, zapečatio je svoje zavete primanjem đakonskog čina, čuvajući veru svojih predaka i ponosno noseći baklju svetlosti Hristove u svom Peruu. Sveti Dimitrije, zaštitnik vojnika i branitelja, kao da je nadzirao ovaj istorijski trenutak.
I konačno, na dan svetog Arsenija Sremskog, arhiepiskopa srpskog, vladika Kirilo je sasluživao episkopu Osiju, prvom vladici Carigradske patrijaršije iz naroda Maja. Nebo iznad jezera Amatitlan bilo je tiha pozornica za susret naroda koji su kroz vekove tražili Božiji put. Igumanija Ines, posvećenim srcem, nagrađena je ordenom Svetih apostola Petra i Pavla, svedočeći da je plod misionarskog rada duhovna svetlost koja obasjava čak i najmračnije kutke ljudskog postojanja.
Tako je plamen pravoslavne vere, nošen snagom molitve i ljubavlju prema bližnjem, ukorenjen u zemljama Latinske Amerike, oživeo i nastavio da sija poput svetlosti koja nikada ne bledi. Taj plamen je oslonac i nada, ne samo za verne, već za sve one koji traže istinu u vremenu punom izazova.
Priča o luksuznom vozilu, koje je privuklo pažnju meštana mioničkog kraja, dovela je do nesporazuma i pogrešnih predstava o životu monaha. Jeromonah Arsenije razjasnio je situaciju, pozivajući na smirenost i oprez u prosuđivanju.
Obraćanje Gospodu se praktikuje kroz četiri stepena, od telesne molitve do molitve bez reči, pri čemu svaki stepen zahteva dublje povezivanje uma i srca s Bogom.
Svetlost kandila nije samo plamen, već vodič ka duhovnom buđenju i podsećanje na Hristovu prisutnost u nama. Sveti vladika Nikolaj ukratko je objasnio razloge zbog kojih je ova svetlost važna za svaki verujući dom i srce.
Svakodnevne situacije u toku dana nas mogu navesti na "gunđanje" međutim, kada prođe izvesni period shvatamo da smo u pojedinim trenucima ipak moli da odreagujemo drugačije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pravoslavnih hrišćana u svetu ima između 200 i 260 miliona, a najviše ih je u zemljama Balkana, Rusiji i Grčkoj, gde vera i tradicija i dalje žive punim plućima.
Tumačeći priču o bludnom sinu, episkop budimljansko-nikšićki govorio je o ljubavi, zajednici i opasnostima trgovačkog odnosa prema Bogu i Crkvi, naglasivši da je jedini pravi put - davanje srca i traženje Carstva nebeskog.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.