Svetlost kandila nije samo plamen, već vodič ka duhovnom buđenju i podsećanje na Hristovu prisutnost u nama. Sveti vladika Nikolaj ukratko je objasnio razloge zbog kojih je ova svetlost važna za svaki verujući dom i srce.
Na početku stvaranja, Bog je rekao: „Neka bude svetlost.“ I bi svetlost. Taj prvi bljesak svetlosti postao je osnova svakog života, temelj svega što postoji. U hrišćanskoj veri, svetlost ima duboko duhovno značenje, osvetljavajući put ka istini i Božjoj prisutnosti u svetu. Baš kao što je svetlost obasjala svet na početku vremena, tako treba da zasija i u srcima vernika, donoseći Hristovu istinu koja osvetljava svaki ugao duše i podstiče svako dobro delo koje iz nje izrasta.
Kandilo, svetiljka koja se često pali u domovima i hramovima, simbol je te unutrašnje svetlosti, te istine Hristove koja obasjava vernika. Paljenje kandila nije samo obredna radnja; ono je duboko ukorenjeno u pravoslavnoj duhovnosti i nosi mnoštvo značenja. Svaki put kada ga zapalimo, podsećamo se na ono što je suštinsko, na to da je vera naša – svetlost koja osvetljava dušu.
Hájek Vojtěch / ČTK / Profimedia
Kandilo u domovima se pali ispred ikone
"Prvo, zato što je vera naša svetlost. Rekao je Hristos: „Ja sam svetlost svetu.“ Svetlost kandila opominje nas na svetlost kojom Hristos obasjava duše naše.
Drugo, da nas podseti na svetlost karaktera onog svetitelja, pred kojim palimo kandilo. Jer su sveci nazvati: sinovi svetlosti.
Treće, da nam služi kao ukor za tamna dela naša, i zle pomisli i želje, i da nas pozove na put jevanđelske svetlosti. Da bismo se trudili sa revnošću oko zapovesti Spasiteljeve: tako da se svijetli vaše vidjelo pred ljudima, da vide vaša dobra dela.
Četvrto, da to bude mala žrtva naša Bogu, koji se sav žrtvovao za nas. Jedan majušni znak velike blagodarnosti i svetle ljubavi naše prema Onome, od koga u molitvi prosimo i život i zdravlje i spasenje i sve ono što samo bezgranična nebeska ljubav može dati.
Peto, da to bude strašilo zlim silama, koje nas napadaju ponekad i pri molitvi i odvode nam misli na drugu stranu od Tvorca našega. Jer zle sile vole tamu i tržu se svake svetlosti, naročito od one koja je namenjena Bogu i Njegovim ugodnicima.
Dimitar DILKOFF / AFP / Profimedia
Kandilo u hramovima stoji ispred ikonostasa
Šesto, da nas podstakne na samopregorenje. Kao što jelej i fitilj gore u kandilu, pokorni volji našoj, tako neka gore i duše naše plamenom ljubavi u svim stradanjima, pokorni vazda volji Božijoj.
Sedmo, da nas nauči da, kao što kandilo ne može da se zapali bez naše ruke, tako ni srce naše, to unutrašnje kandilo naše, ne može se zapaliti bez svetog ognja Božije blagodati, ma bilo ispunjeno svim vrlinama. Jer sve su vrline naše kao gorivo, a od Boga je oganj koji ih zažiže.
Osmo, da nas opomene da je Tvorac sveta pre svega stvorio svetlost, pa onda sve ostalo po redu. I reče Bog: neka bude svjetlost. I bi svjetlost. Tako mora i na početku našeg duhovnog života prvo da se zasija unutra u nama svetlost Hristove istine. Od te svetlosti Hristove istine posle stvara se i niče i raste u nama svako dobro. Svetlost Hristova neka i vas osvetli."
Paljenje kandila predstavlja simbol i podsetnik da vera uvek osvetljava put duši, vodeći je ka duhovnom preobražaju. Takođe nas podseća na to da smo pozvani na svetost i ljubav, kao i da se setimo onih svetih duša koje su postale svetlost za druge. U pravoslavlju, svetlost kandila otelotvoruje duhovnu vatru koja neprestano tinja u vernikovoj duši, osvetljavajući put ka Hristu – jer, u suštini, put pravog hrišćanina jeste put svetlosti.
Otkrijte bogatstvo liturgijskog jezika pravoslavlja i saznajte kako ovi drevni izrazi oblikuju duhovni život pravoslavnih vernika. Ključni pojmovi i njihova značenja pružaju jedinstven uvid u bogoslužbene prakse i tradicije.
Na godišnjicu upokojenja mitropolita crnogorsko-primorskog, prisećamo se njegovog života, neumorne borbe za očuvanje vere i snage kojom je vodio narod kroz teška vremena.
Sveštenik Trajko Vlajković sa Kosmeta, apelovao je na pravoslavne vernike da milosrđem i donacijama pomognu izgradnju gorionika u Hramu Svetog Cara Uroša, kako bi se očuvale freske i obezbedila bolja funkcionalnost svetinje.
Sveti apostol Pavle upoređuje bračnu vezu muža i žene s vezom Hrista i crkve: ("Muž je glava žene kao što je Hristos glava crkve"). Kao što čovek i žena u braku postaju jedno, kao jedno bi trebalo i da budu nerazdvojni.
Obraćanje Gospodu se praktikuje kroz četiri stepena, od telesne molitve do molitve bez reči, pri čemu svaki stepen zahteva dublje povezivanje uma i srca s Bogom.
Iguman Manastira Svete Trojice u Ozerkovićima ovu ulogu upoređuje sa paljenjem malog plamena u srcu vernika, koji se postepeno razvija kroz molitvu i vodi ka duhovnom napretku.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Često se ljudi zaklinju u najbliže i u Boga zbog sitnica, ali pravoslavno učenje poziva na oprez: Hristos je rekao da čovekova reč treba da bude "da" ili "ne", dok Crkva zakletvu prihvata samo u posebnim okolnostima.
Iako se često smatraju istim pojmom, u pravoslavnom predanju reč je o dve različite duhovne uloge koje oblikuju vernikov put, a sveti oci posebno naglašavaju važnost poverenja, poslušnosti i duhovnog rukovođenja.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Od gematrije i mističnih tumačenja do svetih tekstova i običaja, brojevi u jevrejskoj tradiciji nisu samo oznake količine već nose duboku simboliku koja otkriva pogled judaizma na stvaranje, veru, čoveka i zajednicu.
U besedi za utorak pete sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, vladika Nikolaj, opisuje trenutak kada izgovor prestaje da pripada govorniku i počinje da se vraća kao posledica.