Svetlost kandila nije samo plamen, već vodič ka duhovnom buđenju i podsećanje na Hristovu prisutnost u nama. Sveti vladika Nikolaj ukratko je objasnio razloge zbog kojih je ova svetlost važna za svaki verujući dom i srce.
Na početku stvaranja, Bog je rekao: „Neka bude svetlost.“ I bi svetlost. Taj prvi bljesak svetlosti postao je osnova svakog života, temelj svega što postoji. U hrišćanskoj veri, svetlost ima duboko duhovno značenje, osvetljavajući put ka istini i Božjoj prisutnosti u svetu. Baš kao što je svetlost obasjala svet na početku vremena, tako treba da zasija i u srcima vernika, donoseći Hristovu istinu koja osvetljava svaki ugao duše i podstiče svako dobro delo koje iz nje izrasta.
Kandilo, svetiljka koja se često pali u domovima i hramovima, simbol je te unutrašnje svetlosti, te istine Hristove koja obasjava vernika. Paljenje kandila nije samo obredna radnja; ono je duboko ukorenjeno u pravoslavnoj duhovnosti i nosi mnoštvo značenja. Svaki put kada ga zapalimo, podsećamo se na ono što je suštinsko, na to da je vera naša – svetlost koja osvetljava dušu.
Hájek Vojtěch / ČTK / Profimedia
Kandilo u domovima se pali ispred ikone
"Prvo, zato što je vera naša svetlost. Rekao je Hristos: „Ja sam svetlost svetu.“ Svetlost kandila opominje nas na svetlost kojom Hristos obasjava duše naše.
Drugo, da nas podseti na svetlost karaktera onog svetitelja, pred kojim palimo kandilo. Jer su sveci nazvati: sinovi svetlosti.
Treće, da nam služi kao ukor za tamna dela naša, i zle pomisli i želje, i da nas pozove na put jevanđelske svetlosti. Da bismo se trudili sa revnošću oko zapovesti Spasiteljeve: tako da se svijetli vaše vidjelo pred ljudima, da vide vaša dobra dela.
Četvrto, da to bude mala žrtva naša Bogu, koji se sav žrtvovao za nas. Jedan majušni znak velike blagodarnosti i svetle ljubavi naše prema Onome, od koga u molitvi prosimo i život i zdravlje i spasenje i sve ono što samo bezgranična nebeska ljubav može dati.
Peto, da to bude strašilo zlim silama, koje nas napadaju ponekad i pri molitvi i odvode nam misli na drugu stranu od Tvorca našega. Jer zle sile vole tamu i tržu se svake svetlosti, naročito od one koja je namenjena Bogu i Njegovim ugodnicima.
Dimitar DILKOFF / AFP / Profimedia
Kandilo u hramovima stoji ispred ikonostasa
Šesto, da nas podstakne na samopregorenje. Kao što jelej i fitilj gore u kandilu, pokorni volji našoj, tako neka gore i duše naše plamenom ljubavi u svim stradanjima, pokorni vazda volji Božijoj.
Sedmo, da nas nauči da, kao što kandilo ne može da se zapali bez naše ruke, tako ni srce naše, to unutrašnje kandilo naše, ne može se zapaliti bez svetog ognja Božije blagodati, ma bilo ispunjeno svim vrlinama. Jer sve su vrline naše kao gorivo, a od Boga je oganj koji ih zažiže.
Osmo, da nas opomene da je Tvorac sveta pre svega stvorio svetlost, pa onda sve ostalo po redu. I reče Bog: neka bude svjetlost. I bi svjetlost. Tako mora i na početku našeg duhovnog života prvo da se zasija unutra u nama svetlost Hristove istine. Od te svetlosti Hristove istine posle stvara se i niče i raste u nama svako dobro. Svetlost Hristova neka i vas osvetli."
Paljenje kandila predstavlja simbol i podsetnik da vera uvek osvetljava put duši, vodeći je ka duhovnom preobražaju. Takođe nas podseća na to da smo pozvani na svetost i ljubav, kao i da se setimo onih svetih duša koje su postale svetlost za druge. U pravoslavlju, svetlost kandila otelotvoruje duhovnu vatru koja neprestano tinja u vernikovoj duši, osvetljavajući put ka Hristu – jer, u suštini, put pravog hrišćanina jeste put svetlosti.
Otkrijte bogatstvo liturgijskog jezika pravoslavlja i saznajte kako ovi drevni izrazi oblikuju duhovni život pravoslavnih vernika. Ključni pojmovi i njihova značenja pružaju jedinstven uvid u bogoslužbene prakse i tradicije.
Na godišnjicu upokojenja mitropolita crnogorsko-primorskog, prisećamo se njegovog života, neumorne borbe za očuvanje vere i snage kojom je vodio narod kroz teška vremena.
Sveštenik Trajko Vlajković sa Kosmeta, apelovao je na pravoslavne vernike da milosrđem i donacijama pomognu izgradnju gorionika u Hramu Svetog Cara Uroša, kako bi se očuvale freske i obezbedila bolja funkcionalnost svetinje.
Sveti apostol Pavle upoređuje bračnu vezu muža i žene s vezom Hrista i crkve: ("Muž je glava žene kao što je Hristos glava crkve"). Kao što čovek i žena u braku postaju jedno, kao jedno bi trebalo i da budu nerazdvojni.
Obraćanje Gospodu se praktikuje kroz četiri stepena, od telesne molitve do molitve bez reči, pri čemu svaki stepen zahteva dublje povezivanje uma i srca s Bogom.
Iguman Manastira Svete Trojice u Ozerkovićima ovu ulogu upoređuje sa paljenjem malog plamena u srcu vernika, koji se postepeno razvija kroz molitvu i vodi ka duhovnom napretku.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.
Vladika Nikolaj Velimirović je verovao da društvo počiva na četiri osnovna stuba, među kojima je najvažniji pojedinac. On je isticao da, ako svako od nas bude moralno i duhovno snažan, cela zajednica može da se uzdigne i ima nade za bolji život.
U besedi za subotu 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta znači kada telo preuzme primat nad duhom i zašto je preporod moguć sve do poslednjeg trenutka života.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Čokoladni keks, nežni vanil-krem, mlečna čokolada i kikiriki spajaju se u poslasticu koja se priprema bez mnogo truda, baš kao nekada kada bi se nešto slatko na brzinu iznosilo pred porodicu i iznenadne goste.
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.