Iako mnogi ljudi čin celivanja ruke svešteniku doživljavaju samo kao delo ljubaznosti i izražavanje svoje vere u Isusa Hrista, ovaj gest ima mnogo dublje značenje i simboliku.
Mnogi vernici praktikuju celivanje ruke svešteniku, ma gde da ga sretnu, ali često ne znaju pravi razlog za ovaj čin. Iako ga mnogi doživljavaju samo kao delo ljubaznosti i izražavanje svoje vere u Isusa Hrista, ovaj gest ima mnogo dublje značenje i simboliku.
On predstavlja zahvalnost zbog toga što sveštenik, kao posrednik između vernika i Isusa Hrista, traži Božiji blagoslov za prisutne.
Kada prilazimo svešteniku da zatražimo blagoslov, izgovaramo reči "Oče blagoslovi" i postavljamo desnu šaku u njegovu levu ruku. Sveštenik potom pruža desnu ruku, praveći znak krsta, a prsti mu formiraju inicijale Isusa Hrista. Nakon toga, vernici ljube sveštenikovu ruku, a gest je upotpunjen rečima "Bog te blagoslovio". Ovaj čin nije samo znak poštovanja prema svešteniku, već i prema samom Hristu, jer sveštenik deluje u njegovo ime.
Printscreen/Youtube/СВЕТОСАВСКА БАШТА
Otac Dragi Veškovac
Šta znači dobiti blagoslov od sveštenika za neki poduhvat? Teoretski, kada čovek smisli nešto dobro, on se obraća svešteniku kako bi ovaj prizvao Božiju blagodat na izvršenje plana. U svarnosti, sam Gospod, prilikom blagoslova, silazi s nebesa u srce čoveka, usmeravajući ga ka dobromu.
Otac Dragi Veškovac kaže zašto nam je potreban blagoslov sveštenika i zbog čega nijedan posao niti dobro delo ne treba počinjati bez toga:
- Kad se traži blagoslov od episkopa ili sveštenika, u crkvi, domu pa i na ulici, i kad se kaže: "Vladiko blagoslovi" ili "Oči blagoslovi", niti vladika niti sveštenik ne kažu: "Ja te blagoslovim", već kažu "Bog te blagoslovio". Dakle, Božji blagoslov, kroz episkopa i kroz sveštenika, mi primamamo za svako dobro delo. A svako dobro delo potrebuje Božji blagoslov i Božju pomoć, bez koje ne možemo ništa da činimo - kaže sveštenik.
Mada većina pravoslavnih vernika ne misli ništa loše kada kao sinonim za sveštenika koristi reč pop, trebalo bi naglasiti da, recimo, u Ruskoj pravoslavnoj crkvi, sveštenika ćete ozbiljno uvrediti ako ga oslovite sa "pope".
Videći car da je jača od njega u mudrosti i znanju, pozvao je pedeset najmudrijih ljudi, da se s njom prepiru o veri i da je posrame. Ali, Ekaterina je njih nadmudrila i posramila, posle čega su svi stradali.
Premda je bio veoma voljen u narodu, bio je željan usamljeničkog života, molitve i bogomislija. Zbog toga je za svoj dom odabrao groblje, od koga su svi bežali.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Evmenija Gortinskog i Svetu mučenicu Ariadnu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Svetu Tereziju od Dete Isusa, Jevreji obeležavaju Hol ha-Moed, peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik
U jednom obraćanju otac Oliver Subotić se dotakao palog anđela objašnjavajući da je njegova prevara izvedena u krugovima koji smatraju da on ne postoji, kao i da to đavolu odgovara.
Pored bogosluženja i predavanja Svetih tajni, jedna od glavnih dužnosti sveštenoslužitelja je tumačenje i objašnjavanje Svetog pisma vernicima. On pruža duhovno vođstvo, savetuje o moralnim i duhovnim pitanjima i pomaže vernicima da razumeju i primenjuju verske doktrine u svom životu.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.