Iako mnogi ljudi čin celivanja ruke svešteniku doživljavaju samo kao delo ljubaznosti i izražavanje svoje vere u Isusa Hrista, ovaj gest ima mnogo dublje značenje i simboliku.
Mnogi vernici praktikuju celivanje ruke svešteniku, ma gde da ga sretnu, ali često ne znaju pravi razlog za ovaj čin. Iako ga mnogi doživljavaju samo kao delo ljubaznosti i izražavanje svoje vere u Isusa Hrista, ovaj gest ima mnogo dublje značenje i simboliku.
On predstavlja zahvalnost zbog toga što sveštenik, kao posrednik između vernika i Isusa Hrista, traži Božiji blagoslov za prisutne.
Kada prilazimo svešteniku da zatražimo blagoslov, izgovaramo reči "Oče blagoslovi" i postavljamo desnu šaku u njegovu levu ruku. Sveštenik potom pruža desnu ruku, praveći znak krsta, a prsti mu formiraju inicijale Isusa Hrista. Nakon toga, vernici ljube sveštenikovu ruku, a gest je upotpunjen rečima "Bog te blagoslovio". Ovaj čin nije samo znak poštovanja prema svešteniku, već i prema samom Hristu, jer sveštenik deluje u njegovo ime.
Printscreen/Youtube/СВЕТОСАВСКА БАШТА
Otac Dragi Veškovac
Šta znači dobiti blagoslov od sveštenika za neki poduhvat? Teoretski, kada čovek smisli nešto dobro, on se obraća svešteniku kako bi ovaj prizvao Božiju blagodat na izvršenje plana. U svarnosti, sam Gospod, prilikom blagoslova, silazi s nebesa u srce čoveka, usmeravajući ga ka dobromu.
Otac Dragi Veškovac kaže zašto nam je potreban blagoslov sveštenika i zbog čega nijedan posao niti dobro delo ne treba počinjati bez toga:
- Kad se traži blagoslov od episkopa ili sveštenika, u crkvi, domu pa i na ulici, i kad se kaže: "Vladiko blagoslovi" ili "Oči blagoslovi", niti vladika niti sveštenik ne kažu: "Ja te blagoslovim", već kažu "Bog te blagoslovio". Dakle, Božji blagoslov, kroz episkopa i kroz sveštenika, mi primamamo za svako dobro delo. A svako dobro delo potrebuje Božji blagoslov i Božju pomoć, bez koje ne možemo ništa da činimo - kaže sveštenik.
Mada većina pravoslavnih vernika ne misli ništa loše kada kao sinonim za sveštenika koristi reč pop, trebalo bi naglasiti da, recimo, u Ruskoj pravoslavnoj crkvi, sveštenika ćete ozbiljno uvrediti ako ga oslovite sa "pope".
Videći car da je jača od njega u mudrosti i znanju, pozvao je pedeset najmudrijih ljudi, da se s njom prepiru o veri i da je posrame. Ali, Ekaterina je njih nadmudrila i posramila, posle čega su svi stradali.
Premda je bio veoma voljen u narodu, bio je željan usamljeničkog života, molitve i bogomislija. Zbog toga je za svoj dom odabrao groblje, od koga su svi bežali.
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Sevastijana po starom kalendaru, a Svetu Melaniju Mlađu po novom. Katolici proslavljaju Svetog papu Silvestera I, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama prema svojim verskim običajima.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.