ŠTA SE DEŠAVA KADA UPERIMO PRST U DRUGE I ZAŠTO TO RADIMO: Otac Vasilije o osudi kao velikom grehu
Hrišćansko učenje jasno naglašava da je osuda greh, jer jedini pravi sudija svih ljudskih dela je Bog.
Ljudi obično na provokacije odgovaraju žustro i besno, ali svetitelj kaže da je to i najmanje delotvorno.
Svi se nekada nađemo u situaciji da nas neko provocira - na poslu, u školi, pa čak i u sopstvenoj porodici.
Takvi trenuci znaju toliko da nas iznerviraju da često ne samo da dolazimo u iskušenje da učinimo nešto nepromišljeno već ponekad zaista to i uradimo.
Upravo zato vredi čuti mudre savete Svetog Serafima Soboljeva, koji vrlo praktično objašnjava kako da u takvim situacijama sačuvamo ono najvažnije - duševni mir.
Svetitelj nas najpre upozorava da se klonimo ogovaranja, osuđivanja i klevete:
- Nemoj učestvovati ni u kakvim klevetama, optužbama ili ogovaranjima… Ni zbog čega na svetu se nemoj baviti optuživanjem, klevetom i osudom, čak i u odnosu prema najvećim neprijateljima.
Ovakvo ponašanje ne samo da ne pomaže već i šteti jer, kako kaže, "krivicu onih koje osuđuješ i optužuješ uzimaš na sebe", pa zato treba da naučimo da "pokrivamo" druge da bi i nama samima Bog pokrio slabosti.

On naglašava da osuđivanje i vređanje nikada ne donose dobro:
- Sve dok ne zatvoriš usta svoja i ne prestaneš da osuđuješ i vređaš, nikada nećeš biti uspešan.
A kada nas neko povredi ili ponizi, najbolji odgovor je mir i krotkost jer to umanjuje i našu i tuđu štetu:
- Krotko i hrišćansko ponašanje predstavlja jedini odgovor koji će doneti najmanju uznemirenost i štetu i tebi i tvojim bližnjima.
Kada nas drugi huškaju ili provociraju, često poželimo da reagujemo naglo i burno, ali svetitelj savetuje da se ne upuštamo u "tuču kao glupi petao" jer iz takvih sukoba izlazimo povređeni, i telesno i duhovno:
- Iz tuče može da izađeš s krvavom krestom… i možeš i poginuti.
On takođe podseća da se uvrede uvek vraćaju onome ko ih izgovara:
- Uvrede koje upućuješ drugima će se vratiti… pasti na tvoju glavu.
Zato, ako treba da odgovorimo, neka to bude učtivo, dostojanstveno i bez nepristojnosti jer vikom i uvredama samo pokazujemo sopstvenu slabost. Svetitelj kaže da, ako želimo da budemo nalik Hristu, treba da trpimo poniženja s mirom:
- Ako želiš da budeš sličan onome koji je rođen u jaslama, dužan si da spokojno trpiš poniženja.
Jedno od najjačih oružja protiv provokacija jeste - ćutanje:
- Onome što te posebno snažno razdražuje, suprotstavi jednostavno i svepobedno ćutanje.
Ako osetimo da nas nešto uznemirava, da želimo da kažemo nešto oštro ili ako nas provociraju, svetitelj savetuje da se naoružamo strpljivim ćutanjem ili da se sklonimo iz situacije:
- Ćutanje i bekstvo su nam dati upravo za takve slučajeve.
Svako može da ćuti kada je miran, ali "pobedonosno ćutanje je ono koje se pokazuje onda kada ti se daje prilika da govoriš".
Na kraju, kada neko pokušava da nas isprovocira postavljanjem neprijatnih, oštrih pitanja, svetitelj savetuje jednostavan, razuman odgovor:
- Kada te budu nešto ispitivali… s ciljem da te isprovociraju, uvek uzvrati sa: "Zašto pitate?"
Hrišćansko učenje jasno naglašava da je osuda greh, jer jedini pravi sudija svih ljudskih dela je Bog.
Ad je bio pun revnitelja. A zašto? Zato što su osuđivali, i nisu imali saosećanja za druge ljude, isticao je starac Konstantin Abhazijski,
Umesto osvete i uzvraćanja, vernik je pozvan da trpi, da ne uzvraća zlom na zlo i da se seti sopstvene prolaznosti.
Onaj ko želi da sačuva mir u duši, mora naučiti da se udalji od svake nečiste reči i da sačuva svoje srce od otrova podsmeha.
Sveti oci su često govorili da su upravo neprijatnosti, uvrede i klevete prilika da čovek proveri svoju veru, smirenje i poverenje u Boga.
Otac Nektarije kaža da Bog sve vidi i sve zna.
Kleveta razara odnose među ljudima, unosi razdor u zajednicu i udaljava čoveka od Boga, jer se temelji na laži, a laž je, kako uči Crkva, izvor zla.
Pravoslavlje poziva da u svakom čoveku vidimo ikonu Božju, da pokušamo da razumemo, a ne da sudimo.
Nema izuzetaka kada je u pitanju krštenje upokojenih.
Hristos je decu postavio kao primer svima koji žele da zadobiju Carstvo nebesko.
U besedi za četvrtak 5. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj objašnjava zbog čega osveta nikada ne donosi pobedu i kako se čuva mir čak i kada nas drugi povrede.
Probajte supu od pečuraka sa heljdinom kašom, recept iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte Molitvene uzdahe Gospodu Isusu Hristu i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Vasilija Velikog.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Svetitelj 4. veka pretvorio je običnu prodaju u nenametljivu propoved koja je razoružala tvrdoglavo jeretičko uverenje i dovela do neočekivanog obrta.
Sveti vladika Nikolaj Velimirović zabeležio je priču o ruskom izbeglici koji je u Beogradu postao monah i kasnije episkop, a čije se mošti danas čuvaju u beogradskom Sabornom hramu.
U besedi za četvrtak 5. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj objašnjava zbog čega osveta nikada ne donosi pobedu i kako se čuva mir čak i kada nas drugi povrede.