ŠTA SE DEŠAVA KADA UPERIMO PRST U DRUGE I ZAŠTO TO RADIMO: Otac Vasilije o osudi kao velikom grehu
Hrišćansko učenje jasno naglašava da je osuda greh, jer jedini pravi sudija svih ljudskih dela je Bog.
Ljudi obično na provokacije odgovaraju žustro i besno, ali svetitelj kaže da je to i najmanje delotvorno.
Svi se nekada nađemo u situaciji da nas neko provocira - na poslu, u školi, pa čak i u sopstvenoj porodici.
Takvi trenuci znaju toliko da nas iznerviraju da često ne samo da dolazimo u iskušenje da učinimo nešto nepromišljeno već ponekad zaista to i uradimo.
Upravo zato vredi čuti mudre savete Svetog Serafima Soboljeva, koji vrlo praktično objašnjava kako da u takvim situacijama sačuvamo ono najvažnije - duševni mir.
Svetitelj nas najpre upozorava da se klonimo ogovaranja, osuđivanja i klevete:
- Nemoj učestvovati ni u kakvim klevetama, optužbama ili ogovaranjima… Ni zbog čega na svetu se nemoj baviti optuživanjem, klevetom i osudom, čak i u odnosu prema najvećim neprijateljima.
Ovakvo ponašanje ne samo da ne pomaže već i šteti jer, kako kaže, "krivicu onih koje osuđuješ i optužuješ uzimaš na sebe", pa zato treba da naučimo da "pokrivamo" druge da bi i nama samima Bog pokrio slabosti.

On naglašava da osuđivanje i vređanje nikada ne donose dobro:
- Sve dok ne zatvoriš usta svoja i ne prestaneš da osuđuješ i vređaš, nikada nećeš biti uspešan.
A kada nas neko povredi ili ponizi, najbolji odgovor je mir i krotkost jer to umanjuje i našu i tuđu štetu:
- Krotko i hrišćansko ponašanje predstavlja jedini odgovor koji će doneti najmanju uznemirenost i štetu i tebi i tvojim bližnjima.
Kada nas drugi huškaju ili provociraju, često poželimo da reagujemo naglo i burno, ali svetitelj savetuje da se ne upuštamo u "tuču kao glupi petao" jer iz takvih sukoba izlazimo povređeni, i telesno i duhovno:
- Iz tuče može da izađeš s krvavom krestom… i možeš i poginuti.
On takođe podseća da se uvrede uvek vraćaju onome ko ih izgovara:
- Uvrede koje upućuješ drugima će se vratiti… pasti na tvoju glavu.
Zato, ako treba da odgovorimo, neka to bude učtivo, dostojanstveno i bez nepristojnosti jer vikom i uvredama samo pokazujemo sopstvenu slabost. Svetitelj kaže da, ako želimo da budemo nalik Hristu, treba da trpimo poniženja s mirom:
- Ako želiš da budeš sličan onome koji je rođen u jaslama, dužan si da spokojno trpiš poniženja.
Jedno od najjačih oružja protiv provokacija jeste - ćutanje:
- Onome što te posebno snažno razdražuje, suprotstavi jednostavno i svepobedno ćutanje.
Ako osetimo da nas nešto uznemirava, da želimo da kažemo nešto oštro ili ako nas provociraju, svetitelj savetuje da se naoružamo strpljivim ćutanjem ili da se sklonimo iz situacije:
- Ćutanje i bekstvo su nam dati upravo za takve slučajeve.
Svako može da ćuti kada je miran, ali "pobedonosno ćutanje je ono koje se pokazuje onda kada ti se daje prilika da govoriš".
Na kraju, kada neko pokušava da nas isprovocira postavljanjem neprijatnih, oštrih pitanja, svetitelj savetuje jednostavan, razuman odgovor:
- Kada te budu nešto ispitivali… s ciljem da te isprovociraju, uvek uzvrati sa: "Zašto pitate?"
Hrišćansko učenje jasno naglašava da je osuda greh, jer jedini pravi sudija svih ljudskih dela je Bog.
Ad je bio pun revnitelja. A zašto? Zato što su osuđivali, i nisu imali saosećanja za druge ljude, isticao je starac Konstantin Abhazijski,
Umesto osvete i uzvraćanja, vernik je pozvan da trpi, da ne uzvraća zlom na zlo i da se seti sopstvene prolaznosti.
Onaj ko želi da sačuva mir u duši, mora naučiti da se udalji od svake nečiste reči i da sačuva svoje srce od otrova podsmeha.
Pravoslavlje poziva da u svakom čoveku vidimo ikonu Božju, da pokušamo da razumemo, a ne da sudimo.
Sveti Jovan Zlatoust, Sveti Vasilije Veliki i drugi duhovni učitelji otkrivaju zašto je kleveta bolna, ali i kako strpljivo podnošenje nepravde donosi duhovnu snagu i veliku nagradu.
Crkva zato uvek poziva roditelje da budu svesni svoje odgovornosti, jer se duhovni put deteta velikim delom gradi kroz njihove odluke, reči i dela.
Iako su naši stari znali prigodne zdravice, mnogi danas nisu sigurni kako da pozdrave domaćina, izgovore čestitku i učestvuju u prvom obredu koji sledi čim pređu prag slavske kuće.
U 23. subotu po Duhovima, vladika Nikolaj vodi čitaoce kroz večni Božji plan, pokazujući kako kroz Hrista i ličnu slobodnu volju svaki čovek može živeti u pravdi, ljubavi i svetosti – još pre nego što je svet stvoren.
Svetitelj iz 4. veka pokazuje jednostavan, ali dubok način da očistimo dušu, prevaziđemo greh i pronađemo unutrašnji mir.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
U 23. subotu po Duhovima, vladika Nikolaj vodi čitaoce kroz večni Božji plan, pokazujući kako kroz Hrista i ličnu slobodnu volju svaki čovek može živeti u pravdi, ljubavi i svetosti – još pre nego što je svet stvoren.
Svetitelj iz 4. veka pokazuje jednostavan, ali dubok način da očistimo dušu, prevaziđemo greh i pronađemo unutrašnji mir.
Ajeti 50:15-16, izdvojeni za 15. novembar, podsećaju na neprekidnu Božiju pažnju i moć stvaranja, izazivajući razmišljanje o odgovornosti, sudbini i unutrašnjem životu svakog čoveka.