ŠTA SE DEŠAVA KADA UPERIMO PRST U DRUGE I ZAŠTO TO RADIMO: Otac Vasilije o osudi kao velikom grehu
Hrišćansko učenje jasno naglašava da je osuda greh, jer jedini pravi sudija svih ljudskih dela je Bog.
Ljudi obično na provokacije odgovaraju žustro i besno, ali svetitelj kaže da je to i najmanje delotvorno.
Svi se nekada nađemo u situaciji da nas neko provocira - na poslu, u školi, pa čak i u sopstvenoj porodici.
Takvi trenuci znaju toliko da nas iznerviraju da često ne samo da dolazimo u iskušenje da učinimo nešto nepromišljeno već ponekad zaista to i uradimo.
Upravo zato vredi čuti mudre savete Svetog Serafima Soboljeva, koji vrlo praktično objašnjava kako da u takvim situacijama sačuvamo ono najvažnije - duševni mir.
Svetitelj nas najpre upozorava da se klonimo ogovaranja, osuđivanja i klevete:
- Nemoj učestvovati ni u kakvim klevetama, optužbama ili ogovaranjima… Ni zbog čega na svetu se nemoj baviti optuživanjem, klevetom i osudom, čak i u odnosu prema najvećim neprijateljima.
Ovakvo ponašanje ne samo da ne pomaže već i šteti jer, kako kaže, "krivicu onih koje osuđuješ i optužuješ uzimaš na sebe", pa zato treba da naučimo da "pokrivamo" druge da bi i nama samima Bog pokrio slabosti.

On naglašava da osuđivanje i vređanje nikada ne donose dobro:
- Sve dok ne zatvoriš usta svoja i ne prestaneš da osuđuješ i vređaš, nikada nećeš biti uspešan.
A kada nas neko povredi ili ponizi, najbolji odgovor je mir i krotkost jer to umanjuje i našu i tuđu štetu:
- Krotko i hrišćansko ponašanje predstavlja jedini odgovor koji će doneti najmanju uznemirenost i štetu i tebi i tvojim bližnjima.
Kada nas drugi huškaju ili provociraju, često poželimo da reagujemo naglo i burno, ali svetitelj savetuje da se ne upuštamo u "tuču kao glupi petao" jer iz takvih sukoba izlazimo povređeni, i telesno i duhovno:
- Iz tuče može da izađeš s krvavom krestom… i možeš i poginuti.
On takođe podseća da se uvrede uvek vraćaju onome ko ih izgovara:
- Uvrede koje upućuješ drugima će se vratiti… pasti na tvoju glavu.
Zato, ako treba da odgovorimo, neka to bude učtivo, dostojanstveno i bez nepristojnosti jer vikom i uvredama samo pokazujemo sopstvenu slabost. Svetitelj kaže da, ako želimo da budemo nalik Hristu, treba da trpimo poniženja s mirom:
- Ako želiš da budeš sličan onome koji je rođen u jaslama, dužan si da spokojno trpiš poniženja.
Jedno od najjačih oružja protiv provokacija jeste - ćutanje:
- Onome što te posebno snažno razdražuje, suprotstavi jednostavno i svepobedno ćutanje.
Ako osetimo da nas nešto uznemirava, da želimo da kažemo nešto oštro ili ako nas provociraju, svetitelj savetuje da se naoružamo strpljivim ćutanjem ili da se sklonimo iz situacije:
- Ćutanje i bekstvo su nam dati upravo za takve slučajeve.
Svako može da ćuti kada je miran, ali "pobedonosno ćutanje je ono koje se pokazuje onda kada ti se daje prilika da govoriš".
Na kraju, kada neko pokušava da nas isprovocira postavljanjem neprijatnih, oštrih pitanja, svetitelj savetuje jednostavan, razuman odgovor:
- Kada te budu nešto ispitivali… s ciljem da te isprovociraju, uvek uzvrati sa: "Zašto pitate?"
Hrišćansko učenje jasno naglašava da je osuda greh, jer jedini pravi sudija svih ljudskih dela je Bog.
Ad je bio pun revnitelja. A zašto? Zato što su osuđivali, i nisu imali saosećanja za druge ljude, isticao je starac Konstantin Abhazijski,
Umesto osvete i uzvraćanja, vernik je pozvan da trpi, da ne uzvraća zlom na zlo i da se seti sopstvene prolaznosti.
Onaj ko želi da sačuva mir u duši, mora naučiti da se udalji od svake nečiste reči i da sačuva svoje srce od otrova podsmeha.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Sveti oci su često govorili da su upravo neprijatnosti, uvrede i klevete prilika da čovek proveri svoju veru, smirenje i poverenje u Boga.
Otac Nektarije kaža da Bog sve vidi i sve zna.
Kleveta razara odnose među ljudima, unosi razdor u zajednicu i udaljava čoveka od Boga, jer se temelji na laži, a laž je, kako uči Crkva, izvor zla.
Pravoslavlje poziva da u svakom čoveku vidimo ikonu Božju, da pokušamo da razumemo, a ne da sudimo.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.