ŠTA SE DEŠAVA KADA UPERIMO PRST U DRUGE I ZAŠTO TO RADIMO: Otac Vasilije o osudi kao velikom grehu
Hrišćansko učenje jasno naglašava da je osuda greh, jer jedini pravi sudija svih ljudskih dela je Bog.
Ljudi obično na provokacije odgovaraju žustro i besno, ali svetitelj kaže da je to i najmanje delotvorno.
Svi se nekada nađemo u situaciji da nas neko provocira - na poslu, u školi, pa čak i u sopstvenoj porodici.
Takvi trenuci znaju toliko da nas iznerviraju da često ne samo da dolazimo u iskušenje da učinimo nešto nepromišljeno već ponekad zaista to i uradimo.
Upravo zato vredi čuti mudre savete Svetog Serafima Soboljeva, koji vrlo praktično objašnjava kako da u takvim situacijama sačuvamo ono najvažnije - duševni mir.
Svetitelj nas najpre upozorava da se klonimo ogovaranja, osuđivanja i klevete:
- Nemoj učestvovati ni u kakvim klevetama, optužbama ili ogovaranjima… Ni zbog čega na svetu se nemoj baviti optuživanjem, klevetom i osudom, čak i u odnosu prema najvećim neprijateljima.
Ovakvo ponašanje ne samo da ne pomaže već i šteti jer, kako kaže, "krivicu onih koje osuđuješ i optužuješ uzimaš na sebe", pa zato treba da naučimo da "pokrivamo" druge da bi i nama samima Bog pokrio slabosti.

On naglašava da osuđivanje i vređanje nikada ne donose dobro:
- Sve dok ne zatvoriš usta svoja i ne prestaneš da osuđuješ i vređaš, nikada nećeš biti uspešan.
A kada nas neko povredi ili ponizi, najbolji odgovor je mir i krotkost jer to umanjuje i našu i tuđu štetu:
- Krotko i hrišćansko ponašanje predstavlja jedini odgovor koji će doneti najmanju uznemirenost i štetu i tebi i tvojim bližnjima.
Kada nas drugi huškaju ili provociraju, često poželimo da reagujemo naglo i burno, ali svetitelj savetuje da se ne upuštamo u "tuču kao glupi petao" jer iz takvih sukoba izlazimo povređeni, i telesno i duhovno:
- Iz tuče može da izađeš s krvavom krestom… i možeš i poginuti.
On takođe podseća da se uvrede uvek vraćaju onome ko ih izgovara:
- Uvrede koje upućuješ drugima će se vratiti… pasti na tvoju glavu.
Zato, ako treba da odgovorimo, neka to bude učtivo, dostojanstveno i bez nepristojnosti jer vikom i uvredama samo pokazujemo sopstvenu slabost. Svetitelj kaže da, ako želimo da budemo nalik Hristu, treba da trpimo poniženja s mirom:
- Ako želiš da budeš sličan onome koji je rođen u jaslama, dužan si da spokojno trpiš poniženja.
Jedno od najjačih oružja protiv provokacija jeste - ćutanje:
- Onome što te posebno snažno razdražuje, suprotstavi jednostavno i svepobedno ćutanje.
Ako osetimo da nas nešto uznemirava, da želimo da kažemo nešto oštro ili ako nas provociraju, svetitelj savetuje da se naoružamo strpljivim ćutanjem ili da se sklonimo iz situacije:
- Ćutanje i bekstvo su nam dati upravo za takve slučajeve.
Svako može da ćuti kada je miran, ali "pobedonosno ćutanje je ono koje se pokazuje onda kada ti se daje prilika da govoriš".
Na kraju, kada neko pokušava da nas isprovocira postavljanjem neprijatnih, oštrih pitanja, svetitelj savetuje jednostavan, razuman odgovor:
- Kada te budu nešto ispitivali… s ciljem da te isprovociraju, uvek uzvrati sa: "Zašto pitate?"
Hrišćansko učenje jasno naglašava da je osuda greh, jer jedini pravi sudija svih ljudskih dela je Bog.
Ad je bio pun revnitelja. A zašto? Zato što su osuđivali, i nisu imali saosećanja za druge ljude, isticao je starac Konstantin Abhazijski,
Umesto osvete i uzvraćanja, vernik je pozvan da trpi, da ne uzvraća zlom na zlo i da se seti sopstvene prolaznosti.
Onaj ko želi da sačuva mir u duši, mora naučiti da se udalji od svake nečiste reči i da sačuva svoje srce od otrova podsmeha.
Otac Nektarije kaža da Bog sve vidi i sve zna.
Kleveta razara odnose među ljudima, unosi razdor u zajednicu i udaljava čoveka od Boga, jer se temelji na laži, a laž je, kako uči Crkva, izvor zla.
Pravoslavlje poziva da u svakom čoveku vidimo ikonu Božju, da pokušamo da razumemo, a ne da sudimo.
Sveti Jovan Zlatoust, Sveti Vasilije Veliki i drugi duhovni učitelji otkrivaju zašto je kleveta bolna, ali i kako strpljivo podnošenje nepravde donosi duhovnu snagu i veliku nagradu.
Portal Religija.rs objavljuje faksimil odluke kojom je Hrvatska zaštitila "slavu", "krsnicu" i "krsno ime", uz običaje i simbole vekovima vezane za srpsku pravoslavnu tradiciju.
Pravoslavlje uči da ništa čoveku nije dato slučajno.
U besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se čovek od Boga ne odvaja naglo, već postepeno, kroz neprimetne zamene koje slabe unutrašnju vernost i vode u duhovnu prevaru.
Jedna rečenica izgovorena u besu može godinama da ostavi trag, a čuveni ruski duhovnik otkriva zbog čega mnogi izgube spokoj upravo onda kada pomisle da su pobedili u raspravi.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U pravoslavnoj tradiciji hleb je svetinja koja se poštuje kao plod rada i blagoslova. Iz tog odnosa nastali su starinski recepti poput uštipaka od bajatog hleba koji vraćaju miris doma i podsećaju na vreme bez bacanja hrane.
Jevanđeljska priča o sleporođenom koga je Hristos iscelio zauzima posebno mesto u pravoslavlju jer, osim čuda progledanja, nosi snažnu poruku o veri, patnji, nadi i duhovnoj svetlosti koja menja čovekov život.
U besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se čovek od Boga ne odvaja naglo, već postepeno, kroz neprimetne zamene koje slabe unutrašnju vernost i vode u duhovnu prevaru.