"SAMO SE SETI KO SI"! Sveti Vasilije Veliki otkriva koji je najbolji način da se odgovori na poniženja
Onaj ko se ovako ponaša, svaki poraz čini manjim od stvarnosti.
Umesto osvete i uzvraćanja, vernik je pozvan da trpi, da ne uzvraća zlom na zlo i da se seti sopstvene prolaznosti.
U savremenom društvu, gde su javni sukobi, uvrede i ponižavanja postali svakodnevna pojava, pravoslavna vera nudi drugačiji pogled na reakciju čoveka prema nasilju i nepravdi. Umesto osvete i uzvraćanja, vernik je pozvan da trpi, da ne uzvraća zlom na zlo i da se seti sopstvene prolaznosti.
Pravoslavno učenje zasniva se na Hristovom primeru. Isus Hristos nije uzvratio uvredu uvredom, niti je svoje mučitelje prokleo. Naprotiv, ćutao je pred sudijama, nosio krst i molio se za one koji su ga razapeli. U tom kontekstu, trpljenje ne postaje slabost, već način da se očuva dostojanstvo i vernost veri.
Sveti oci, naročito u ranom hrišćanskom periodu, često su se bavili temom poniženja i kako ga prebroditi. U patrističkoj tradiciji, uvreda i sramota nisu tretirane kao napadi koje treba osvetiti, već kao iskušenja koja oblikuju karakter i približavaju čoveka Hristu. Smirenje se vidi kao duhovna vrednost, a ne kao pasivnost ili slabost.
Pravoslavlje ne negira bol koji uvreda, kleveta ili ismevanje može da izazove, ali ga ne postavlja kao merilo istine. Umesto toga, podseća na to da je čovek prolazan, da su čast i poniženje pred ljudima prolazni, i da je veća odgovornost kako se reaguje nego šta je doživljeno.
Upravo na ovu temu govori i izjava jednog od najznačajnijih crkvenih učitelja, Svetog Vasilija Velikog:
"Kada te neko uvredi, ti odgovori dobrim rečima. Kada te udari, podnesi. Kad te ismeva ili ponižava, seti se ko si - od zemlji si stvoren, u zemlju ćeš se i vratiti. Onaj ko se ovako ponaša, svaki poraz čini manjim od stvarnosti."
Onaj ko se ovako ponaša, svaki poraz čini manjim od stvarnosti.
Oslobađanje od strasti je dugotrajan i težak proces koji zahteva ozbiljan trud, duhovnu disciplinu, pokajanje i pomoć Božje blagodati.
Kada reči lako ranjavaju, ruski svetitelj i veliki duhovnik uči nas da se vera i mir ne brane silom, već tišinom srca koje preobražava nepravdu u snagu. U nastavku proćitajte Jevanđelja za 18. utorak po Duhovima, 7. oktobar.
Put do mira vodi kroz smirenje, odricanje od sopstvene volje i prihvatanje Božje promisli, ma koliko ona delovala teško ili nerazumljivo.
Potpuno je nemoguće da oni koji žive vrlinski nemaju mnogo neprijatelja, isticao je svetitelj.
Sotona čoveka ne navodi na greh naglo i otvoreno, već postepeno, kroz misli, osećanja i navike koje deluju bezazleno.
Pravoslavna duhovnost uči da se zlo ne pobeđuje zlom, već dobrim, i da se istinska pobeda ne ostvaruje nad drugim čovekom, već nad sobom.
Sveštenik Bojan Krstanović ukazuje da kađenje nije puki običaj, već čin poštovanja i molitvenog odnosa prema Bogu i svetinji.
Jedna jevanđeljska misao, u tumačenju Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog, postaje merilo unutrašnje iskrenosti i granica između ispovedanja i formalnosti.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Svetogorski podvižnik objašnjava zašto naše reči često povređuju i kako male greške u komunikaciji mogu da ostave dugotrajan trag, čak i kada ne želimo da naudimo.
Iako je celog života bio slabog zdravlja, ipak je doživeo osamdesetu godinu.
Protojerej Sergije Baranov govori o neobičnom susretu kod kapele na Smolenskom groblju i rečima neznanca koje su se, godinama kasnije, pokazale kao znak blagoslova koji se ne zaboravlja.