"SAMO SE SETI KO SI"! Sveti Vasilije Veliki otkriva koji je najbolji način da se odgovori na poniženja
Onaj ko se ovako ponaša, svaki poraz čini manjim od stvarnosti.
Umesto osvete i uzvraćanja, vernik je pozvan da trpi, da ne uzvraća zlom na zlo i da se seti sopstvene prolaznosti.
U savremenom društvu, gde su javni sukobi, uvrede i ponižavanja postali svakodnevna pojava, pravoslavna vera nudi drugačiji pogled na reakciju čoveka prema nasilju i nepravdi. Umesto osvete i uzvraćanja, vernik je pozvan da trpi, da ne uzvraća zlom na zlo i da se seti sopstvene prolaznosti.
Pravoslavno učenje zasniva se na Hristovom primeru. Isus Hristos nije uzvratio uvredu uvredom, niti je svoje mučitelje prokleo. Naprotiv, ćutao je pred sudijama, nosio krst i molio se za one koji su ga razapeli. U tom kontekstu, trpljenje ne postaje slabost, već način da se očuva dostojanstvo i vernost veri.
Sveti oci, naročito u ranom hrišćanskom periodu, često su se bavili temom poniženja i kako ga prebroditi. U patrističkoj tradiciji, uvreda i sramota nisu tretirane kao napadi koje treba osvetiti, već kao iskušenja koja oblikuju karakter i približavaju čoveka Hristu. Smirenje se vidi kao duhovna vrednost, a ne kao pasivnost ili slabost.
Pravoslavlje ne negira bol koji uvreda, kleveta ili ismevanje može da izazove, ali ga ne postavlja kao merilo istine. Umesto toga, podseća na to da je čovek prolazan, da su čast i poniženje pred ljudima prolazni, i da je veća odgovornost kako se reaguje nego šta je doživljeno.
Upravo na ovu temu govori i izjava jednog od najznačajnijih crkvenih učitelja, Svetog Vasilija Velikog:
"Kada te neko uvredi, ti odgovori dobrim rečima. Kada te udari, podnesi. Kad te ismeva ili ponižava, seti se ko si - od zemlji si stvoren, u zemlju ćeš se i vratiti. Onaj ko se ovako ponaša, svaki poraz čini manjim od stvarnosti."
Onaj ko se ovako ponaša, svaki poraz čini manjim od stvarnosti.
Oslobađanje od strasti je dugotrajan i težak proces koji zahteva ozbiljan trud, duhovnu disciplinu, pokajanje i pomoć Božje blagodati.
Kada reči lako ranjavaju, ruski svetitelj i veliki duhovnik uči nas da se vera i mir ne brane silom, već tišinom srca koje preobražava nepravdu u snagu. U nastavku proćitajte Jevanđelja za 18. utorak po Duhovima, 7. oktobar.
Put do mira vodi kroz smirenje, odricanje od sopstvene volje i prihvatanje Božje promisli, ma koliko ona delovala teško ili nerazumljivo.
Potpuno je nemoguće da oni koji žive vrlinski nemaju mnogo neprijatelja, isticao je svetitelj.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.
Na ulazu u manastir stoje uputstva koja nisu puka pravila ponašanja, već deo viševekovnog poretka Svete Gore. Zašto se određene navike ostavljaju pred kapijom Atosa i kakvu poruku Epistati upućuju poklonicima?
Od hramova do krsnih slava u domovima, ovi znaci vere imaju duboku simboliku, ali Crkva upozorava na granicu između pobožnosti i narodnih verovanja koja se udaljavaju od njenog učenja.
Nema izuzetaka kada je u pitanju krštenje upokojenih.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Rukopoloženje koje se dogodilo u sredu je prvo rukopoloženje biskupa koje je to bratstvo obavilo od 1988. godine.
Hristos je decu postavio kao primer svima koji žele da zadobiju Carstvo nebesko.
Od brašna, kakaa, mineralne vode i nekoliko uobičajenih namirnica nastaje jednostavna poslastica koja se priprema bez mnogo truda, a ostaje vazdušasta, punog ukusa i prijatne voćne svežine.