"SAMO SE SETI KO SI"! Sveti Vasilije Veliki otkriva koji je najbolji način da se odgovori na poniženja
Onaj ko se ovako ponaša, svaki poraz čini manjim od stvarnosti.
Umesto osvete i uzvraćanja, vernik je pozvan da trpi, da ne uzvraća zlom na zlo i da se seti sopstvene prolaznosti.
U savremenom društvu, gde su javni sukobi, uvrede i ponižavanja postali svakodnevna pojava, pravoslavna vera nudi drugačiji pogled na reakciju čoveka prema nasilju i nepravdi. Umesto osvete i uzvraćanja, vernik je pozvan da trpi, da ne uzvraća zlom na zlo i da se seti sopstvene prolaznosti.
Pravoslavno učenje zasniva se na Hristovom primeru. Isus Hristos nije uzvratio uvredu uvredom, niti je svoje mučitelje prokleo. Naprotiv, ćutao je pred sudijama, nosio krst i molio se za one koji su ga razapeli. U tom kontekstu, trpljenje ne postaje slabost, već način da se očuva dostojanstvo i vernost veri.
Sveti oci, naročito u ranom hrišćanskom periodu, često su se bavili temom poniženja i kako ga prebroditi. U patrističkoj tradiciji, uvreda i sramota nisu tretirane kao napadi koje treba osvetiti, već kao iskušenja koja oblikuju karakter i približavaju čoveka Hristu. Smirenje se vidi kao duhovna vrednost, a ne kao pasivnost ili slabost.
Pravoslavlje ne negira bol koji uvreda, kleveta ili ismevanje može da izazove, ali ga ne postavlja kao merilo istine. Umesto toga, podseća na to da je čovek prolazan, da su čast i poniženje pred ljudima prolazni, i da je veća odgovornost kako se reaguje nego šta je doživljeno.
Upravo na ovu temu govori i izjava jednog od najznačajnijih crkvenih učitelja, Svetog Vasilija Velikog:
"Kada te neko uvredi, ti odgovori dobrim rečima. Kada te udari, podnesi. Kad te ismeva ili ponižava, seti se ko si - od zemlji si stvoren, u zemlju ćeš se i vratiti. Onaj ko se ovako ponaša, svaki poraz čini manjim od stvarnosti."
Onaj ko se ovako ponaša, svaki poraz čini manjim od stvarnosti.
Oslobađanje od strasti je dugotrajan i težak proces koji zahteva ozbiljan trud, duhovnu disciplinu, pokajanje i pomoć Božje blagodati.
Kada reči lako ranjavaju, ruski svetitelj i veliki duhovnik uči nas da se vera i mir ne brane silom, već tišinom srca koje preobražava nepravdu u snagu. U nastavku proćitajte Jevanđelja za 18. utorak po Duhovima, 7. oktobar.
Put do mira vodi kroz smirenje, odricanje od sopstvene volje i prihvatanje Božje promisli, ma koliko ona delovala teško ili nerazumljivo.
Potpuno je nemoguće da oni koji žive vrlinski nemaju mnogo neprijatelja, isticao je svetitelj.
Mnogi danas žive u dubokom uverenju da je za njih "već kasno" i da su sopstvenim greškama zauvek zatvorili vrata budućnosti.
U besedi za Nedelju bludnoga sina, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako Božja moć razvezuje najteže okove i vraća izgubljeni mir duši.
U jednoj od svojih pouka, svetogorski starac objašnjava zašto diplomirani bogoslovi, bez iskustva molitve i života, više zbunjuju nego što preobražavaju vernike - i kako jedan pravi jerej menja sve u svojoj parohiji.
Prepodobni Varsanufije Veliki i Jovan Prorok nisu odobravali strast, ali nisu ni osuđivali čoveka - njihova poruka iz 6. veka razbija današnje krajnosti i otkriva put o kome se retko govori.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
U jednoj od svojih pouka, svetogorski starac objašnjava zašto diplomirani bogoslovi, bez iskustva molitve i života, više zbunjuju nego što preobražavaju vernike - i kako jedan pravi jerej menja sve u svojoj parohiji.
Koordinator Odseka za dijalog u javnoj sferi Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke objašnjava kako pokušaji brisanja crkvene tradicije otkrivaju sukob između iskonskih vrednosti i kvazi „napretka“.
Prepodobni Varsanufije Veliki i Jovan Prorok nisu odobravali strast, ali nisu ni osuđivali čoveka - njihova poruka iz 6. veka razbija današnje krajnosti i otkriva put o kome se retko govori.