"SAMO SE SETI KO SI"! Sveti Vasilije Veliki otkriva koji je najbolji način da se odgovori na poniženja
Onaj ko se ovako ponaša, svaki poraz čini manjim od stvarnosti.
Umesto osvete i uzvraćanja, vernik je pozvan da trpi, da ne uzvraća zlom na zlo i da se seti sopstvene prolaznosti.
U savremenom društvu, gde su javni sukobi, uvrede i ponižavanja postali svakodnevna pojava, pravoslavna vera nudi drugačiji pogled na reakciju čoveka prema nasilju i nepravdi. Umesto osvete i uzvraćanja, vernik je pozvan da trpi, da ne uzvraća zlom na zlo i da se seti sopstvene prolaznosti.
Pravoslavno učenje zasniva se na Hristovom primeru. Isus Hristos nije uzvratio uvredu uvredom, niti je svoje mučitelje prokleo. Naprotiv, ćutao je pred sudijama, nosio krst i molio se za one koji su ga razapeli. U tom kontekstu, trpljenje ne postaje slabost, već način da se očuva dostojanstvo i vernost veri.
Sveti oci, naročito u ranom hrišćanskom periodu, često su se bavili temom poniženja i kako ga prebroditi. U patrističkoj tradiciji, uvreda i sramota nisu tretirane kao napadi koje treba osvetiti, već kao iskušenja koja oblikuju karakter i približavaju čoveka Hristu. Smirenje se vidi kao duhovna vrednost, a ne kao pasivnost ili slabost.
Pravoslavlje ne negira bol koji uvreda, kleveta ili ismevanje može da izazove, ali ga ne postavlja kao merilo istine. Umesto toga, podseća na to da je čovek prolazan, da su čast i poniženje pred ljudima prolazni, i da je veća odgovornost kako se reaguje nego šta je doživljeno.
Upravo na ovu temu govori i izjava jednog od najznačajnijih crkvenih učitelja, Svetog Vasilija Velikog:
"Kada te neko uvredi, ti odgovori dobrim rečima. Kada te udari, podnesi. Kad te ismeva ili ponižava, seti se ko si - od zemlji si stvoren, u zemlju ćeš se i vratiti. Onaj ko se ovako ponaša, svaki poraz čini manjim od stvarnosti."
Onaj ko se ovako ponaša, svaki poraz čini manjim od stvarnosti.
Oslobađanje od strasti je dugotrajan i težak proces koji zahteva ozbiljan trud, duhovnu disciplinu, pokajanje i pomoć Božje blagodati.
Kada reči lako ranjavaju, ruski svetitelj i veliki duhovnik uči nas da se vera i mir ne brane silom, već tišinom srca koje preobražava nepravdu u snagu. U nastavku proćitajte Jevanđelja za 18. utorak po Duhovima, 7. oktobar.
Put do mira vodi kroz smirenje, odricanje od sopstvene volje i prihvatanje Božje promisli, ma koliko ona delovala teško ili nerazumljivo.
O postu pred pričešće napominjao je da se mora voditi računa o detetovoj zrelosti.
Smirenje, strpljenje i prihvatanje su put kojim se stiče pravi mir, dok želja da utičemo na tuđe ponašanje često samo otkriva naše nedostatke.
Trpeza, koja je nekada bila sveto mesto zahvalnosti, pretvorila se u naviku.
Parohije od Teksasa do Njujorka beleže stotine novih vernika koji se pripremaju za krštenje, dok arhijerej Antiohijske patrijaršije ističe da iza brojki stoji dug i zahtevan put istinskog obraćenja, a ne prolazni trend.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Klimenta po starom kalendaru i Prepodobnog Patapija Tebanskog po novom, katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Otkrijte jednostavne principe koji pomažu da ostanemo mirni, odlučni i moralno jaki čak i kada život postavlja izazove pred nas.
Vernici se često pitaju da li tuđi krst nosi tuđu sudbinu, a odgovor sveštenika ruši rasprostranjene strahove.