"SAMO SE SETI KO SI"! Sveti Vasilije Veliki otkriva koji je najbolji način da se odgovori na poniženja
Onaj ko se ovako ponaša, svaki poraz čini manjim od stvarnosti.
Umesto osvete i uzvraćanja, vernik je pozvan da trpi, da ne uzvraća zlom na zlo i da se seti sopstvene prolaznosti.
U savremenom društvu, gde su javni sukobi, uvrede i ponižavanja postali svakodnevna pojava, pravoslavna vera nudi drugačiji pogled na reakciju čoveka prema nasilju i nepravdi. Umesto osvete i uzvraćanja, vernik je pozvan da trpi, da ne uzvraća zlom na zlo i da se seti sopstvene prolaznosti.
Pravoslavno učenje zasniva se na Hristovom primeru. Isus Hristos nije uzvratio uvredu uvredom, niti je svoje mučitelje prokleo. Naprotiv, ćutao je pred sudijama, nosio krst i molio se za one koji su ga razapeli. U tom kontekstu, trpljenje ne postaje slabost, već način da se očuva dostojanstvo i vernost veri.
Sveti oci, naročito u ranom hrišćanskom periodu, često su se bavili temom poniženja i kako ga prebroditi. U patrističkoj tradiciji, uvreda i sramota nisu tretirane kao napadi koje treba osvetiti, već kao iskušenja koja oblikuju karakter i približavaju čoveka Hristu. Smirenje se vidi kao duhovna vrednost, a ne kao pasivnost ili slabost.
Pravoslavlje ne negira bol koji uvreda, kleveta ili ismevanje može da izazove, ali ga ne postavlja kao merilo istine. Umesto toga, podseća na to da je čovek prolazan, da su čast i poniženje pred ljudima prolazni, i da je veća odgovornost kako se reaguje nego šta je doživljeno.
Upravo na ovu temu govori i izjava jednog od najznačajnijih crkvenih učitelja, Svetog Vasilija Velikog:
"Kada te neko uvredi, ti odgovori dobrim rečima. Kada te udari, podnesi. Kad te ismeva ili ponižava, seti se ko si - od zemlji si stvoren, u zemlju ćeš se i vratiti. Onaj ko se ovako ponaša, svaki poraz čini manjim od stvarnosti."
Onaj ko se ovako ponaša, svaki poraz čini manjim od stvarnosti.
Oslobađanje od strasti je dugotrajan i težak proces koji zahteva ozbiljan trud, duhovnu disciplinu, pokajanje i pomoć Božje blagodati.
Kada reči lako ranjavaju, ruski svetitelj i veliki duhovnik uči nas da se vera i mir ne brane silom, već tišinom srca koje preobražava nepravdu u snagu. U nastavku proćitajte Jevanđelja za 18. utorak po Duhovima, 7. oktobar.
Put do mira vodi kroz smirenje, odricanje od sopstvene volje i prihvatanje Božje promisli, ma koliko ona delovala teško ili nerazumljivo.
Reči jednog od najvećih svetaca pravoslavlja razbijaju iluziju o lakom autoritetu i otkrivaju da je najteža pozicija ona u kojoj čovek mora da predvidi buru, upozori druge i preuzme udarac koji je namenjen njima.
Dok region obeležava 180 godina od objavljivanja njegovog kapitalnog dela, pitanje Njegoševe kanonizacije ponovo se vraća u fokus — zašto je inicijativa iz 2013. godine zaustavljena?
Urednik National Herald-a tvrdi da je Carigradska patrijaršija odgovorna za duboku krizu Arhiepiskopije Amerike, ukazujući na proteste vernika, finansijske tenzije i ozbiljne pukotine u načinu upravljanja.
Bez spremnosti na žrtvu nema ništa, upozorava otac Predrag.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Ukrasi, boje i obilje nisu ono što čini slavu - već simboli koji moraju da stoje na svom mestu i duh koji se prenosi tišinom, molitvom i merom.
Priča o svetitelju koji je pred filozofima i demonima pokazao da snaga vere nije u rečima, nego u znaku koji štiti i vodi kroz najmračnije iskušenja.
Od progona hrišćana do zemljotresa, ovaj drevni hram je iznova podizao svetlost vere – 16. novembra pravoslavni vernici slave čudesno obnovljeno sveto mesto gde se vekovima čuvaju mošti velikomučenika Georgija.