Duhovna riznica 14.02.2025 | 21:56

KAKO DA SE ZAŠTITIMO OD OGOVARANJA: Reči svetih otaca kao putokaz kroz teška iskušenja

Izvor: dishupravoslaviem.ru
Autor: Saša Tošić
KAKO DA SE ZAŠTITIMO OD OGOVARANJA: Reči svetih otaca kao putokaz kroz teška iskušenja
Shutterstock

Sveti Jovan Zlatoust, Sveti Vasilije Veliki i drugi duhovni učitelji otkrivaju zašto je kleveta bolna, ali i kako strpljivo podnošenje nepravde donosi duhovnu snagu i veliku nagradu.

Kleveta je jedno od najtežih iskušenja koje čovek može doživeti. Neistine bole, a nepravda može uzdrmati i one najjače. Ipak, sveti oci nas uče da je strpljenje pred klevetom put ka duhovnom uzrastanju. Sveti Jovan Zlatoust, koji je i sam postradao zbog lažnih optužbi, savetovao je da se ne upuštamo u osvetu, već da se molimo i ćutimo, jer će istina kad-tad izaći na videlo. Kako se nositi s klevetom, kako je pobediti i kako da sami ne budemo njeni širitelji – otkrivaju nam mudre reči svetih otaca.

Shutterstock
 

Sveti Jovan Zlatoust – žrtva klevete

Sveti Jovan Zlatoust pretrpeo je nezasluženu sramotu i mučenje, postradavši od klevete više nego bilo ko. Osudila ga je carica Jevdoksija, ali ne zbog istinske krivice, već zbog intriga patrijarha aleksandrijskog Teofila, koji je želeo da na episkopsku katedru dovede svog čoveka.

Onima koji su prihvatali neproverene glasine ili klevetničke reči, sveti Jovan je savetovao:

„Nikada ne prihvataj klevete na svog bližnjeg, već zaustavljaj klevetnika ovim rečima: ‘Pusti, brate, ja svaki dan grešim još teže, kako onda da osuđujem druge?’“

Bio je svestan koliku duhovnu štetu kleveta može naneti, te je predlagao i radikalne mere:

„Oterajmo klevetnika da, učestvujući u tuđem zlu, ne bismo sami sebe doveli do propasti.“

O velikoj snazi ćutanja u borbi protiv klevete svedoči i sveti Jefrem Sirin, koji je učio:

„Ako neprijatelj pribegava kleveti – ogradimo se ćutanjem.“

Printscreen
Sveti Jovan Zlatoust

Kako se spasiti od klevete

Mnogi sveti oci govore da za trpljenje klevete sledi velika nagrada. Sveti Jovan Zlatoust je tvrdio:

„Zapamti, onaj ko čuje klevetu o sebi, ne samo da ne trpi štetu, već dobija veliku nagradu.“

Ipak, i sam priznaje da podneti klevetu nije lako:

„Kleveta je teška, bez obzira na veliku nagradu koja je može pratiti. I pravedni Josif i mnogi drugi su joj bili izloženi. Gospod nas uči da se molimo kako bismo izbegli iskušenje... Najteže je onima koji su ponosni i jaki, jer nepravda, oslanjajući se na silu, nanosi veliku bol.“

Onima koji stradaju od lažnih optužbi, sveti Jovan Zlatoust savetuje:

„Mnogima je strašnije od same smrti kada o njima kruže loše glasine... Ako je ono što govore istina – ispravite se; ako je laž – nasmejte se. Ako shvatite da je istina, pokajte se; ako nije, ne obraćajte pažnju. Bolje je radovati se, jer Gospod kaže: ‘Blago vama ako vas uzasramote, progone i kažu na vas svakojake rđave reči, lažući’ (Mt. 5, 11).“

Shutterstock
Sveti oci nas uče da nas od mnogih nevolja i gorčine može nas spasiti molitva

Molitva – najbolja zaštita od klevete

Od mnogih nevolja i gorčine može nas spasiti molitva. Prepodobni Maksim Ispovednik uči da umesto očajanja treba da se molimo za one koji nas kleveću:

„Po meri toga kako se budeš molio za onog koji te kleveće, Bog će mu otkrivati istinu o tebi.“

Sveti Teofan Zatvornik klevetu vidi kao duhovni lek i poziva na trpljenje:

„Oklevetali su vas, a niste krivi? Podnesite to s blagodarnošću. To trpljenje će vam biti kao epitimija za grehe kojih ste i sami svesni. Zato je kleveta – milost Božija. Pomirite se s klevetnicima, ma kako to teško bilo.“

Kada kleveta donese korist

Sveti Tihon Zadonjski navodi primere kako Bog izvodi dobro i iz zla:

„Onima koji ljube Boga sve izađe na dobro“ (Rim. 8, 28).

Mnogi pravednici su stradali od klevete, ali su time dostigli veliku slavu:

Ženska kleveta je Josifa odvela u tamnicu, ali je potom uzdignut na visoku čast i spasao narod od gladi.

Mojsije je bežao iz Egipta zbog kleveta, ali je u pustinji ugledao kupinu koja gori i čuo Božiji glas.

Svetog Davida su zli jezici gonili, ali ga je to podsticalo na molitvu, iz koje su nastali bogonadahnuti psalmi.

Wikipedia
Mojsije

Danilo je zbog klevete bačen u jamu s lavovima, ali ga je Bog sačuvao, proslavivši ga još više.

Sveti oci nas uče da je trpljenje klevete teško, ali da donosi duhovni plod i približava čoveka Bogu. Zato, kada nas nepravedno optužuju, setimo se Hristovih reči:

„Veselite se i radujte, jer je velika plata vaša na nebesima“ (Mt. 5, 12).

I Hrista su klevetali

Sveti Tihon podseća da nismo prvi koji na Zemlji trpimo nepravdu: „Put klevete i poniženja već je prošao i sam Hristos, iako nije učinio nikakav greh. Koliko su ga samo fariseji žestoko hulili i kakve su mu klevete pripisivali, kao otrovne strele – o tome svedoči sveto Jevanđelje. Nisu se zadovoljili time što su govorili da voli da jede i pije vino, da je prijatelj carinika i grešnika, da je Samarjanin, da je u Njemu demon i da je opsednut. Onoga koji je pozivao na žrtvovanje nazivali su lažovom i zavodnikom naroda. Njegove reči: 'Dajte caru carovo, a Bogu Božje' (Mar. 12, 17) izvrnuli su kao dokaz da podstiče pobunu. Onoga koji je božanskom silom izgonio demone, optuživali su da ih samom đavolskom silom izgoni.

Niko nije pošteđen klevete i poniženja. Ovaj svet, u svojoj pokvarenosti, uvek je nalazio način da svojim lažljivim jezikom ocrni i one najčistijeg života. Prorok Mojsije, zakonodavac i Božji sagovornik, bio je osuđen od Korejevih i Avironovih pobunjenika (4 Moj. 16) i od svojih sunarodnika. Na svetog cara Davida, proroka Božijeg, bacane su otrovne strele klevete, o čemu svedoči psalam: 'Svaki dan ruže me neprijatelji moji, i koji su se pomamili na mene, mnom se uklinju' (Ps. 102, 8). Lažljiv jezik bacio je proroka Danila u jamu sa lavovima, kao da je bio u grobu (Dan. 6, 16).

Schutterstock
Isus Hristos

Apostoli su stradali od sveta kome su propovedali milost Božiju. Oni koji su ljude okretali od zabluda ka istini, od tame ka svetlu, i od đavolskog carstva ka Carstvu Božijem, bili su nazivani razvratnicima, bukačima i prevarantima. To su osetili i njihovi sledbenici – svetitelji, mučenici i svi pravednici. Čitajući crkvenu istoriju, videćeš da niko od njih nije izbegao klevetu. Tako je i danas: i sveti i mirjani trpe laži ovog zlog sveta. Svet mrzi istinu, koju sveti ljudi i svojim rečima i životom svedoče, i čvrsto se drži laži i nepravde, koje sveti preziru. Stoga, nisi prvi koji podnosi klevetu i sramotu – sveci su je trpeli i trpe je i danas (Jov. 9, 10–34).“

Kako da mi sami ne oklevetamo bližnjeg

Sveti Vasilije Veliki upozorava da ponekad i istina može postati kleveta: „Nikada ne treba govoriti ništa sa namerom da ocrnimo brata koji nije prisutan – to je kleveta, čak i ako je rečeno istinito.“

Ipak, on navodi dve situacije u kojima je dozvoljeno izneti nepovoljnu istinu o nekome: kada je neophodno posavetovati se sa iskusnijima o tome kako da se grešnik ispravi, i kada je potrebno upozoriti druge (bez mnogo reči) da se ne dovedu u zabludu družeći se sa nekim koga pogrešno smatraju za dobrog. „Ko govori o drugome bez takve neophodnosti, sa željom da ga ocrni, taj je klevetnik, makar izneo i samu istinu“, zaključuje Sveti Vasilije.

Sveti Jovan Zlatousti upozorava na razornu moć klevete: „Kleveta ruši mnoge domove; jedan čovek okleveta, a zbog toga pate i plaču mnogi – njegova deca, bližnji, prijatelji. Ali, klevetnik neće izbeći posledice. Gospod ne prima njegove molitve, njegove sveće se gase, njegove žrtve ne prihvata, i gnev Božiji počiva na njemu, kao što kaže David: 'Istrebiće Gospod sva usta lažljiva, jezik veličavi' (Ps. 12, 3).“

Sveti Grigorije Bogoslov savetuje da pažljivo ispitamo razlog naših pritužbi na druge: „Ako nekoga neopravdano optužujemo, to postaje kleveta.“

Wikipedia
Sveti Grigorije Bogoslov

Prepodobni ava Isaija savetuje da se ne spasavamo od nesreće i ljudske zlobe klevetom: „Svaki čovek u nesreći zaslužuje milost ako iskreno tuguje zbog svog stanja. Ali ako počne da kleveće druge i nanosi im štetu, on više nije dostojan sažaljenja, već osude. Jer on svoju nesreću koristi za zlo, mešajući se u tuđe živote. Stoga, seme ove strasti treba iskoreniti dok je još u začetku, pre nego što pusti duboke korene i postane neizbrisivo, pre nego što nanese veliku štetu onome ko je postao njegova žrtva.“

Oružje slabih

Kleveta je oružje slabih, ali i iskušenje za one koji žele da ostanu jaki u veri i čestitosti. Svetitelji su je podnosili ćutke, znajući da istina uvek pronađe svoj put, a nepravda ne može trajati večno. Zato, umesto da se trošimo na laži izgovorene o nama, bolje je da se usredsredimo na sopstvena dela – jer na kraju, samo istina ostaje.